уторак, 24. март 2015.

Svitak IV

Ja sam neponovljivo čudo prirode.



Nikada još, od pamtivjeka, nije bilo nikoga sa mojim umom, mojim srcem, mojim očima i ušima, mojim rukama, mojom kosom i mojim ustima. Niko ko nekad bješe rođen, niko ko danas živi, i niko ko će na ovaj svijet doći sutra, neće biti u stanju da hodi, da govori, da se kreće i da razmišlja na isti način na koji ja to činim. Svi ljudi jesu moja braća, pa ipak, razlikujem se od svih njih. Ja predstavljam jedinstveno biće.

Jer sam neponovljivo čudo prirode.

Premda jesam pripadnik životinjskog carstva, onim što slijedi životinjama ne mogu se zadovoljiti. U meni bukti plamen što ga od jednog do drugog prenose nebrojeni naraštaji, i njegov žar ne prestaje da podstiče moj duh da budem bolji no što jesam - i to ću i biti. Rasplamsaću taj žar nezadovoljstva i obznaniću svoju jedinstvenost čitavom svijetu. Niko ne može da povuče iste poteze četkicom kao ja, niko ne može da dlijetom izvaja ono što i ja, niko ne može da se služi mojim rukopisom, niko ne može da da život mom djetetu, i, što se toga tiče, niko nije u stanju da robu prodaje na isti način kao ja. Od ovog časa, sve ću zasnovati na toj razlici, jer radi se o svojstvu koje valja razviti do najpunije mjere.

Jer sam neponovljivo čudo prirode.

Neću se više baviti zaludnim pokušajima da podražavam druge. Umjesto toga, na tržnici ću izložiti svoju jedinstvenost. Da, obznaniću je, i, da, prodavaću je. Počeću sa isticanjem svoje različitosti, kao i prikrivanjem sličnosti. Isto to načelo primjeniću i na robu koju prodajem. I trgovac i njegova roba, različiti su od drugih; i ponosni su na tu različitost.

Jer sam neponovljivo čudo prirode.

Ja predstavljam rijetkost, i u svakoj rijetkosti sadržana je vrijednost; sljedstveno tome, i ja sam od vrijednosti. Ja predstavljam konačni proizvod hiljada godina evolucije; sljedstveno tome, i duhom i tijelom, bolje sam opremljen od svih careva i mudraca koji su mi prethodili. Međutim, i moja umjeća, i moj um, i moje srce, i moje tijelo neće se razvijati - sparušiće se i skončati - ukoliko ih kako valja ne iskoristim. U meni se kriju neograničene mogućnosti. Koristim se samo malenim dijelom svog uma; naprežem i samo maleni dio svojih mišića. Mogu ustostručiti, pa i više, svoja jučerašnja postignuća, i to ću i učiniti, počev od danas. Nikada se više neću zadovoljavati jučerašnjim postignućima, niti ću se, ikada više, prepuštati samozadovoljstvu zbog ostvarenja koja su, u suštini, odveć beznačajna da bi im se odavala hvala. Mogu postići znatno više no što sam već postigao, i to i hoću; jer, zbog čega bi se čudo koje me je dovelo na ovaj svijet okončalo mojim rođenjem? Zbog čega ne bih mogao to čudo protegnuti i na ono što danas činim?

Pa, ja sam neponovljivo čudo prirode.

Nisam se na ovom svijetu našao pukim slučajem. Ovdje sam sa svrhom, i svrha mi je da izrastem u planinu, a ne da se stanjim u zrnce pjeska. I, od ovog časa, usmjeriću sve svoje napore da izrastem u najvišu planinu; i naprezaću sve svoje snage, dok mi i um i tijelo ne zamole za milost. Uznastojaću da produbim svoja saznanja o ljudima, o samom sebi, i o robi koju nudim, i na taj će se način moja prodaja višestruko uvećati. Vježbaću, i usavršavati, i brusiti, riječi koje koristim pri prodaji, jer radi se o temeljima na kojima valja da gradim svoju karijeru; i nikad neću smetnuti s uma da su mnogi stekli najveća bogatstva i postigli uspjeh služeći se samo jednom trgovačkom krilaticom, dovedenom do savršenstva. Isto tako, nastojaću i da stalno činim sve boljim svoje ophođenje i da brusim svoje vrline, jer oni su slatkost meda koja svakog privlači.

Ja sam neponovljivo čudo prirode.

Svu svoju energiju usredsrediću na izazove trenutka, i ono što pri tom činim doprinijeće da zaboravim na sve ostalo. Svoje domaće probleme ostaviću kod kuće. Kada sam na tržnici, neću razmišljati o svojoj porodici, jer bi mi to zamagljivalo misli. Isto tako, probleme vezane za tržnicu ostavicu na tržnici, i kad sam u svome domu neću razmišljati o poslu, jer bi mi to opteretilo osjećanje ljubavi. Nema mjesta na tržnici za moje najbliže, kao što ni u mom domu nema mjesta za tržnicu. Ostaće međusobno odvojeni, i ja ću na taj način biti čvrsto povezan i s jednim i s drugim. Moraju ostati odvojeni, inače će mi karijera biti upropašćena. U pitanju je drevni paradoks.

A ja sam neponovljivo čudo prirode.

Oči su mi darovane da gledam i um da mislim, i tako sam upoznao veliku tajnu života; jer, shvatio sam, napokon, da su svi moji problemi, sve moje nevolje i svi moji jadi, uistinu, samo velike, prerušene prilike. Neću više dopustiti da me zavara obrazina koju na sebe stavljaju, jer oči su mi sada otvorene. Osmatraću ono što se krije iza, i neću dopustiti da budem obmanut.

Jer, ja sam neponovljivo čudo prirode.

Nijedna divlja zvjer, ni biljka, ni vjetar, ni stjena, ni jezero nisu imali početak poput mog; jer ja sam začet u ljubavi i na ovaj svijet doveden sam sa svrhom. U prošlosti, o tome nisam razmišljao; ali, od ovog časa, to će uobličavati i nadahnjivati moj život.

Ja sam, doista, neponovljivo čudo prirode.

Priroda ne zna za poraze. Na kraju uvijek izlazi kao pobjednik, i tako će i sa mnom biti; i sa svakom pobjedom naredna bitka postaje manje teška. Pobjediću, i postati najveći trgovac, jer sam jedinstven.

I, jer sam neponovljivo čudo prirode.


Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino