Mi smo ono što stalno radimo.
Vrlina, dakle, nije čin nego navika
ARISTOTEL
Glavna kritika koja se upućuje motivacionim seminarima ide na adresu njihove sposobnosti da motivišu. Govornik podstiče i zabavlja auditorijum. Polaznici seminara odlučuju da izvrše veliku promjenu u svom životu i čini im se da će odsad sve biti drugačije. Ali, s povratkom u normalne životne tokove, ne dešava se ništa. Ništa se ne mijenja. Šta se dogodilo? Da li je sve bilo samo prazna priča? Kako da izvršite trajnu promjenu?
Zamislite, ako hoćete, da gledate specijalnu televizijsku emisiju posvećenu jako bolesnoj djeci. Potrebna im je transfuzija krvi da bi se osjećala bolje, ali nema dovoljno davalaca koji imaju njihovu izuzetno rijetku AB negativnu krvnu grupu. Program se završava, a vama su oči pune suza. Isključujete televizor i zaričete se da ćete jednom mjesečno davati krv, jer je vaša krvna grupa upravo AB negativna. Koliko te nedelje, nalazite vremena da za vrijeme jedne pauze za ručak skoknete do banke krvi. Međutim, do kraja godine, samo još jednom nalazite vremena da to ponovite. Naposlijetku, prestajete da se trudite da ubacite davanje krvi u svoj grozničavi raspored i više puta uopšte ne razmišljate o tome. Zašto se to dešava? Da li ste vi prosto loša osoba, suviše veliki slabić da biste se sjećali te jadne bolesne dječice?
Kad god se u vama rodi želja da usvojite novi vid ponašanja, činite to zato što ste podstaknuti dejstvom emocija. Te večeri ste televizor isključili duboko ražalošćeni patnjom bolesne djece i motivisani da im pomognete. Ali vaše emocionalno stanje je prolazno. S vremenom je izblijedilo, budući da je bilo direktno povezano sa snažnim emocijama koje je generisala emisija koju ste gledali. Mjesecima kasnije, kad ste pokušali da nađete vremena da još jednom odete u banku krvi, niste imali isti nivo emocija koji je prvobitno upravljao vašim ponašanjem. Budući da je vaša motivacija bila indukovana kratkim i dramatičnim iskustvom, ne možete računati na to da će ona stvoriti trajnu promjenu. Da bi novi vid ponašanja postao trajan, morate dovoljno dugo da ga uvježbavate. Morate da istrenirate svoj mozak da usvoji taj vid ponašanja, a do toga može da dođe samo praksom. Da ste onu emisiju o bolesnoj djeci snimili i gledali jednom mjesečno, vaši izgledi da ipak stignete da odete u banku krvi bili bi veći. A kad biste uspjeli da nekoliko mjeseci zaredom nađete vremena za odlazak do banke krvi, sva je prilika da bi se vaš mozak prilagodio i da bi se formirale nove nervne putanje koje bi podržavale takvo ponašanje. Pomaganje bolesnoj djeci bi vam iznenada prešlo u naviku.
Svake Nove godine, više od 200 milona Amerikanaca nastoji da na neki način promjeni svoje ponašanje. Kalendarska promjena je savršen trenutak da se počne ispočetka i motiviše ljude da započnu proces uvođenja promjena. Međutim, većina ljudi nikad ne ode dalje od uzbudljive grozničavosti prvih nedelja nove godine. Sa 1. februarom, više od 130 miliona novogodnjih odluka biva iznevjereno, jer se smiruje emocionalno stanje koje ih je proizvelo. Trećina od ukupnog broja ljudi koji donesu odluke uspijeva da ih održava cijele godine, marljivo se krećući kroz kritičnih prvih šest mjeseci prakse. Ako dovoljno dugo praktikujete neki vid ponašanja, ono zauzima uporište i ukorjenjuje se. Pokretanje novog vida ponašanja umije da iziskuje izuzetno veliki napor, ali kad istrenirate mozak, prelazi u naviku. Studije pokazuju trajnu promjenu emocionalne inteligencije više od šest godina nakon prvobitnog usvajanja novih vještina. Rutinski vidovi ponašanja traju zato što više ne morate da razmišljate o njima; uživate u njima godinama kasnije zato što su postali prirodan dio vašeg repertoara.
Imajte na umu da se samo vježbanjem stiže do savršenstva. Nećete povećati svoju emocionalnu inteligenciju pukom odlukom da ćete od sad postupati drugačije. Moraćete mnogo da uvježbavate nove vidove ponašanja prije nego što budete mogli da ih nazovete svojim. Taj proces učvrstiće putanju između vaših emocija i vašeg razuma. Ako dovoljno dugo vježbate, istreniraćete mozak da usvoji te vidove ponašanja kao uspješne navike. Ponavljanje novih, emocionalno inteligentnijih vidova ponašanja prebaciće vas iz faze privremene motivacije u trajnu vještinu koju možete nazvati svojom.
Iz knjige "Emocionalna inteligencija" - Dr. Travis Bradberry i Jean Greaves
Vrlina, dakle, nije čin nego navika
ARISTOTEL
Kako da od motivacije pređem do trajne promjene?
Glavna kritika koja se upućuje motivacionim seminarima ide na adresu njihove sposobnosti da motivišu. Govornik podstiče i zabavlja auditorijum. Polaznici seminara odlučuju da izvrše veliku promjenu u svom životu i čini im se da će odsad sve biti drugačije. Ali, s povratkom u normalne životne tokove, ne dešava se ništa. Ništa se ne mijenja. Šta se dogodilo? Da li je sve bilo samo prazna priča? Kako da izvršite trajnu promjenu?
Zamislite, ako hoćete, da gledate specijalnu televizijsku emisiju posvećenu jako bolesnoj djeci. Potrebna im je transfuzija krvi da bi se osjećala bolje, ali nema dovoljno davalaca koji imaju njihovu izuzetno rijetku AB negativnu krvnu grupu. Program se završava, a vama su oči pune suza. Isključujete televizor i zaričete se da ćete jednom mjesečno davati krv, jer je vaša krvna grupa upravo AB negativna. Koliko te nedelje, nalazite vremena da za vrijeme jedne pauze za ručak skoknete do banke krvi. Međutim, do kraja godine, samo još jednom nalazite vremena da to ponovite. Naposlijetku, prestajete da se trudite da ubacite davanje krvi u svoj grozničavi raspored i više puta uopšte ne razmišljate o tome. Zašto se to dešava? Da li ste vi prosto loša osoba, suviše veliki slabić da biste se sjećali te jadne bolesne dječice?
Kad god se u vama rodi želja da usvojite novi vid ponašanja, činite to zato što ste podstaknuti dejstvom emocija. Te večeri ste televizor isključili duboko ražalošćeni patnjom bolesne djece i motivisani da im pomognete. Ali vaše emocionalno stanje je prolazno. S vremenom je izblijedilo, budući da je bilo direktno povezano sa snažnim emocijama koje je generisala emisija koju ste gledali. Mjesecima kasnije, kad ste pokušali da nađete vremena da još jednom odete u banku krvi, niste imali isti nivo emocija koji je prvobitno upravljao vašim ponašanjem. Budući da je vaša motivacija bila indukovana kratkim i dramatičnim iskustvom, ne možete računati na to da će ona stvoriti trajnu promjenu. Da bi novi vid ponašanja postao trajan, morate dovoljno dugo da ga uvježbavate. Morate da istrenirate svoj mozak da usvoji taj vid ponašanja, a do toga može da dođe samo praksom. Da ste onu emisiju o bolesnoj djeci snimili i gledali jednom mjesečno, vaši izgledi da ipak stignete da odete u banku krvi bili bi veći. A kad biste uspjeli da nekoliko mjeseci zaredom nađete vremena za odlazak do banke krvi, sva je prilika da bi se vaš mozak prilagodio i da bi se formirale nove nervne putanje koje bi podržavale takvo ponašanje. Pomaganje bolesnoj djeci bi vam iznenada prešlo u naviku.
Istrenirajte svoj mozak
Svake Nove godine, više od 200 milona Amerikanaca nastoji da na neki način promjeni svoje ponašanje. Kalendarska promjena je savršen trenutak da se počne ispočetka i motiviše ljude da započnu proces uvođenja promjena. Međutim, većina ljudi nikad ne ode dalje od uzbudljive grozničavosti prvih nedelja nove godine. Sa 1. februarom, više od 130 miliona novogodnjih odluka biva iznevjereno, jer se smiruje emocionalno stanje koje ih je proizvelo. Trećina od ukupnog broja ljudi koji donesu odluke uspijeva da ih održava cijele godine, marljivo se krećući kroz kritičnih prvih šest mjeseci prakse. Ako dovoljno dugo praktikujete neki vid ponašanja, ono zauzima uporište i ukorjenjuje se. Pokretanje novog vida ponašanja umije da iziskuje izuzetno veliki napor, ali kad istrenirate mozak, prelazi u naviku. Studije pokazuju trajnu promjenu emocionalne inteligencije više od šest godina nakon prvobitnog usvajanja novih vještina. Rutinski vidovi ponašanja traju zato što više ne morate da razmišljate o njima; uživate u njima godinama kasnije zato što su postali prirodan dio vašeg repertoara.
Imajte na umu da se samo vježbanjem stiže do savršenstva. Nećete povećati svoju emocionalnu inteligenciju pukom odlukom da ćete od sad postupati drugačije. Moraćete mnogo da uvježbavate nove vidove ponašanja prije nego što budete mogli da ih nazovete svojim. Taj proces učvrstiće putanju između vaših emocija i vašeg razuma. Ako dovoljno dugo vježbate, istreniraćete mozak da usvoji te vidove ponašanja kao uspješne navike. Ponavljanje novih, emocionalno inteligentnijih vidova ponašanja prebaciće vas iz faze privremene motivacije u trajnu vještinu koju možete nazvati svojom.
Iz knjige "Emocionalna inteligencija" - Dr. Travis Bradberry i Jean Greaves
