Drugi zavjet uspjeha

Već sam drugačija i bolja osoba.

Samo je nekoliko dana prošlo otkako sam uz pomoć ovih svitaka započeo svoje novo bivstovanje, ali u mom srcu već je došlo do neobične i snažne bure: iznova probuđene nade, koja gotovo da već bijaše iščilila u minulim godinama. Najzad sam se oslobodio svoje mahune očajavanja, i zahvalan sam na tome. Zahvaljujući riječima Prvog Zavjeta Uspjeha, još svježim na mojim usnama, već sam u svojim očima umnogostručio svoju vrijednost; i to moje novo vrjednovanje sebe samog, siguran sam, na kraju će prihvatiti i sav svijet. Konačno, poznata mi je velika istina. Jedina važna cijena je ona koju sebi samima pripisujemo. Ukoliko sebi određujemo odveć nisku cijenu, i svijet će se s njom saglasiti. Ali, ako prikažemo sebe u najboljoj svjetlosti, svijet će i tu našu procjenu sebe samih spremno prihvatiti.

Hvala ti, Gospode, što si mi ove dragocjene svitke stavio u ruke. Ovo je prekretnica mog života i ja ne mogu, i neću, okrenuti leđa tom izazovu, kao što sam toliko puta činio u prošlosti. Sada mi je znano da u svačijem hodočašću kroz ovaj život postoje sveta mjesta na kojima čovjek, neizbježno, osjeća bliskost sa božanskim; mjesta na kojima se nebesa svijaju tik iznad naših glava, i anđeli dolaze da nas podučavaju. To su žrtvena mjesta, mjesta na kojima se dotiču smrtno i nesmrtno, suđajna mjesta na kojima se vode velike bitke ljudskog života... Moji porazi iz prošlosti već su skoro zaboravljeni. Čak i boli i slomljena srca. I, u godinama što stoje preda mnom biću srećan - ukoliko uzmognem da pogledam unazad put tih minulih, izuzetnih dana, i shvatim da sam napokon, ovdje, okusio slasti pobjede.

Prethodno, međutim, moram naučiti i pridržavati se Drugog Zavjeta Uspjeha: Nikada više neću dopustiti sebi da osvit dočekam bez putokaza.

U prošlosti, budući da sam imao tako malo vjere u svoje sposobnosti, imati bilo kakav cilj, veliki ili mali, izgledalo je kao puka ludost. Zbog čega, pitao sam se, pred sobom imam sitne i beznačajne ciljeve - da li samo stoga da bih zadovoljio svoju oskudnu nadarenost? Kakvu to razliku čini u opštem poretku stvari? I tako, svakog dana, izlazeći u svijet, stalno se spotičući, bez kormila i bez mapa, u nadi da ću nekako preživjeti do smiraja dana, sve vrijeme sam sebe pritvorno ubeđivao da samo treba da sačekam pravi trenutak, ili da mi se sreća promijeni, a ipak, ni za časak istinski ne vjerujući da će mi se budućnost ma u čemu razlikovati od prošlosti.

Plutati, tako, iz dana u dan, veoma je lako. Nisu potrebni nikakvo umjeće, ni napor, ni bolni trud. S druge strane, postaviti sebi zadatke za jedan dan, ili jednu nedelju, ili jedan mjesec, i ostvariti ih, nije nimalo lako. Iz dana u dan govorim sebi: Počeću sutra. Tada nisam znao da se ta 'sutra' mogu naći samo u kalendarima budala. Šlep za vlastite, budalaste mane, svjesno sam traćio svoj život na ko zna kakve koještarije; i da nije bilo ovih svitaka, sve bih još uvijek odgađao, dok ne bi bilo prekasno. Jer, postoji neizmerna razlika između kasniti i zakasniti.

Nikada više neću dopustiti sebi da osvit dočekam bez putokaza.

Život sam provodio u sokaku budala. Imati uvijek namjeru da se započne nov i bolji život, ali nikako ne nalaziti vremena da se to i učini, isto je što i odreći se hrane i pića i spavati iz dana u dan, sve dok smrt ne dođe. Kao i toliki drugi ljudi, prevelik broj godina bio sam ubijeđen da su jedini vrijedni ciljevi oni najviši, koji donose bogata uzdarja u zlatu, slavi i moći. Kako sam samo griješio! Danas mi je znano da umni ljudi nikada ne postavljaju sebi visoke ciljeve. Takve, veličanstvene ciljeve, oni nazivaju snovima, i skrivaju ih u svom srcu gdje ih ostali ne mogu vidjeti, niti im se izrugivati. Potom, svako jutro dočekuju sa ciljem koji će ostvariti baš tog dana, sigurni da će sve što su zamislili biti okončano prije no što pođu na počinak. I uskoro će od svakodnevnih postignuća narasti čitava hrpa, kao kad mrav sabere zrnca pijeska; i, na kraju, čitava palata biće sazdana, dovoljno prostrana da se u nju smjesti bilo koji san. Uistinu, nije to teško postići - pošto jednom budem naučio da zauzdavam svoje nestrpljenje i da život živim od jednog do drugog dana. A mogu to da učinim. I, učiniću.

Nikada više neću dopustiti sebi da osvit dočekam bez putokaza.

Bitka za uspjeh napola je izvojevana kada čovjek stekne naviku da sebi postavlja ciljeve i da ih ostvaruje. Čak i najjednoličniji domaći posao postaće podnošljiv ukoliko svaki dan provodim sa svješću o tome da me svaki zadatak, ma koliko zametan i zamoran bio, za još jedan korak bliži ostvarivanju mojih snova. Divan, zaista, način da provodim život; jer, ukoliko me jutro ne obaspe novim radostima, dok obavljam ono što sam naumio da tog dana obavim, i ukoliko me veče ne počasti novim uživanjem, zbog toga što sam obavio ono što bijah naumio - zaista, ne bi imalo nikakvog smisla čak ni da ustajem iz postelje.

Savršeno sam sada uvjeren da život, baš kao i zaigrana djeca, može biti ispunjen radošću - kada se čovjek probudi sa saznanjem da ga već čeka jasno obijležena staza. Znam, sada, gdje sam. Ali, isto tako, znam i kuda ciljevi koje sam sebi zacrtao želim da me odvedu. Da stignem odavde donde, nije mi potrebno da već ovog časa znam kakvi me sve zaokreti i obrti čekaju na mom putu. Ono što je najvažnije jeste da sam već priveo kraju prvi svitak, a evo, sada, i drugi; da se više nikad neću osvrnuti za onom sumornom prošlošću kada dani nisu imali ni početka ni kraja, i kada sam se nalazio izgubljen u pustinji ispraznosti, ni sa čim ispred sebe osim poraza i smrtnog časa. Sutra, zadaću sebi novi cilj! I narednog dana! I dana koji dolazi poslije njega!

Nikada više neću dopustiti sebi da osvit dočekam bez putokaza.

Nekada, cjenkao sam se sa životom za sitne pare i život nije hteo da mi pruži više; ali, mojim godinama rada za robovsku platu sada je došao kraj. Sada znam da će mi, ma koju platu da od njega zatražim, život bez oklijevanja dati. Sunce me ne obasjava stoga da bih se sa tugom opominjao jučerašnjice. Prošlost je mrtva i pokopana - i umalo da nisam sebi dopustio da budem pogreben zajedno s njom. Ali, dosta suza! Neka sunčevi zraci obasjaju sutrašnja obećanja... i mene s njima.

Nikada više neću dopustiti sebi da osvit dočekam bez putokaza.



Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino

Nema ničeg besmislenijeg, a tako uobičajenog, nego raditi istu stvar očekujući drugačije rezultate

Greške su posljedica ljudskog stanja i predstavljaju suštinski element učenja putem pokušaja i greške. Neke greške su ozbiljnije od drugih; neke nije moguće ispraviti. Najviše nezadovoljstva izaziva ponavljanje iste greške. To se posebno vidi u biranju intimnih partnera. Neko je rekao da drugi brak predstavlja pobjedu nade nad iskustvom. Očekivali biste da pouke prvog olakšavaju proces biranja za drugi brak. Nažalost, stopa neuspjeha drugog braka prelazi 50 odsto, kolika je u prvom, mladalačkom braku.

Iza tih brojeva se krije činjenica da smo i u četrdesetoj i u dvadesetoj godini isti ljudi, i u filozofskom smislu i po svom ponašanju. To ne znači da u međuvremenu ništa nismo naučili. Zapravo, u tom razdoblju većina ljudi završi škole i pronalazi uspješno zanimanje. Ali, nismo stekli dovoljno uvida u vlastitu ličnost i nismo odgovorili na pitanje zašto biramo upravo određene ljude.

Proces učenja ne sastoji se toliko u gomilanju odgovora, nego u smišljanju pravih pitanja. Zato se psihoterapija i provodi u obliku pitanja i odgovora. Mnogi misle da je riječ o varci kojom terapeut vodi klijenta u određenom smjeru, ali nije tako. Psihoterapija je zajedničko istraživanje, ispitivanje motiva i obrazaca razmišljanja i ponašanja, pokušaj povezivanja uticaja iz prošlosti sa sadašnjim idejama o onome što želimo i kako bismo to mogli ostvariti.

Velikim dijelom ljudskog ponašanja upravljaju namjere koje se nalaze ispod nivoa svijesti. S obzirom na to da o sebi volimo da mislimo kao o razumnim ljudima, čiji svaki postupak ima razumno objašnjenje, uznemirujuće je priznati da veliki dio našeg uobičajenog ponašanja određuju potrebe, želje i iskustva kojih smo samo nejasno svjesni i koji su povezani s iskustvima iz prošlosti, često iz djetinjstva. Na primjer, »zaboravljanje« možemo shvatiti kao komentar nesvjesnog dijela ličnosti o onome što smo zaboravili. Zašto stomatološke ambulante redovno pozivaju svoje pacijente kako bi ih podsjetile na termine? Zato što je za većinu ljudi odlazak kod stomatologa neugodno iskustvo. Zato je uobičajeno da ljudi »zaboravljaju« takve sastanke. Ako zaboravljamo i druge stvari - rođendane, godišnjice, imena, obećanja - moguće je otkriti nesvjesne stavove koje bismo teško mogli otvoreno priznati.

Na isti način biramo društvo. Gotovo svaki postupak je izraz našeg mišljenja o sebi. Malo je postupaka koji su u smislu samopoštovanja »neutralni«. Pacijentima često govorim da se to mjerilo može primjeniti na svaku važnu životnu odluku: određenije govoreći, kako se osjećam dok sam s tom osobom? Možemo li reći, kao Jack Nicholson u filmu Što više to bolje (As Good as It Gets): »Zbog tebe želim biti bolji čovjek«?

Ponovljene greške najuočljivije su u porodičnim sukobima koji se odigravaju uvijek iznova; kao da smo ih dugo uvježbavali. Kada mi neko opiše porodičnu svađu ili bračni sukob, pitam: »Šta ste mislili, kako će se razgovor odvijati nakon takvih vaših riječi?« Ako ispitujete čitav sukob, u gotovo svakom možete pronaći primjedbu, kritiku ili direktnu uvredu na koju je druga osoba reagovala predvidivim neprijateljstvom. Na primjer, nedavno mi je pacijent rekao da je, kada mu se supruga rano ujutro na nešto požalila, viknuo: »Prestani cmizdriti!« Naravno, nakon toga im je dan bio upropašten. Kad ih pitam zašto moraju reći nešto što vodi svađi, često odgovaraju obrambeno ili osvetnički: »Imam li pravo da se branim?«

Iznenađuje što i najbliskiji odnosi u našem životu vremenom postaju borba za moć - pretvaramo se u intimne neprijatelje. Nestaje osjećaj zajedničke sudbine; zamjenjuje ga svakodnevna borba u kojoj je ulog, čini se, opstanak samopoštovanja, a ugrožava ga osoba koja nas najbolje poznaje. Ko bi želio živjeti takvim životom, u stanju neprestane napetosti i takmičenja za nešto čega ni sami učesnici nisu svjesni? Pa ipak, kada od ljudi zatražim da prestanu iznositi omalovažavajuće primjedbe koje su u korijenu većine bračnih sukoba, odgovornost za promjenu prebacuju na drugog partnera; to me podsjeća na međunarodne sukobe u
kojima svi žele mir, ali niko ne želi prvi prekinuti s odmazdom, plašeći se da će biti izloženiji napadu. U srži takvog skepticizma krije se nepovjerenje.

Tako je u mnogim odnosima. »Šta možete izgubiti  ako pokušate prvi uvesti promjene?« pitam u sličnim situacijama. Često dobijem ovakav odgovor: »Koliko bih se dugo trebala truditi?« Bolji bi glasio: »Zašto bih živjela s osobom kojoj ne vjerujem?« Međutim, takvo se pitanje rijetko kad postavlja, s obzirom na to da bi na površinu iznijelo razloge zbog kojih ljudi godinama žive u nesretnim odnosima: novac, briga o djeci, strah od usamljenosti i, jednostavno, nepokretnost. Tužna je činjenica da većina ljudi gotovo i ne očekuje sreću. Kao da su tu zamisao prebacili u carstvo mita koje im je, poput vjere u Djeda Mraza i Zubić-vilu, uništilo životno iskustvo. Svaki tračak radosti smatraju romantičnim idealom koji podstiče zabavna industrija, koji nema nikakve veze s njihovim životom, kao ni kuće od milion dolara ili privatni avioni. Takva obeshrabrenost je najveća prepreka promjenama, s obzirom na to da se od ljudi ne može očekivati da će prihvatiti emocionalni rizik pokušavajući ostvariti ciljeve koje smatraju neostvarivim.

Podsticanje ljudi na promjene podstiče nadu i kod terapeuta. Koliko god ljudi bili cinični u pogledu poboljšanja vlastitog života, za djecu žele bolje uslove. Kako bih naveo ljude da iskušaju nešto novo, često se pozivam na tu želju. Podsticaj predstavlja uobičajeno vjerovanje da većinu onoga što znaju o životu djeca nauče posmatrajući roditelje. Tom idejom se koristim pokušavajući uvjeriti ljude da djeci primjerom pokažu što je blagost i tolerancija te kako se mogu rješavati sukobi. Važno je načelo ponovljenog ponašanja koje dovodi do predvidivih rezultata. Većina ljudi je dovoljno upoznata s eksperimentalnom metodom i načelom uzroka i posljedice; ako njihovi postupci u prošlosti nisu donijeli zadovoljavajuće posljedice, možda je vrijedno razmisliti o novom pristupu. Obraćam im se na pragmatičan, a ne teoretski način: »Nemam odgovore koji bi vrijedili za svaki odnos; vjerujem u ono što funkcioniše. Ono što vi sada radite nije funkcionalno. Zašto ne biste pokušali nešto drugo?«



Iz knjige "Prerano stari, prekasno mudri" - Gordon Livingston

Izaberite cilj

Sigurno ne biste krenuli na dug put automobilom, a da pri tom ne znate kuda idete niti imate odgovarajuću mapu.

Međutim, od sto osoba, samo dvije tačno znaju šta od života žele i imaju plan kako da to i ostvare. I upravo one u različitim životnim oblastima zauzimaju mjesto lidera i od života uzimaju šta žele.

Najviše čudi činjenica da one nisu imale veći broj šansi za uspjeh od onih koje ga nikada nisu postigle.

Uspjeh možete postići ako tačno znate šta želite i potpuno ste uvjereni u svoju sposobnost da to postignete. A ako niste sigurni šta od života želite, odmah, ovog trena, odlučite konačno šta, koliko i kada želite.

Evo jasne četvorodjelne formule za postizanje ciljeva:

1. Napišite tačno šta više od svega želite - šta je to zbog čega biste se, po vašem mišljenju, osjetili uspješnim kada to dosegnete.

2.Izradite jasan plan za ostvarenje tog cilja i izjasnite se nedvosmisleno šta namjeravate zauzvrat da pružite.

3. Odredite konačan rok za postizanje krajnjeg cilja.

4. Naučite napamet ono što ste upravo napisali i ponavljajte to više puta dnevno, poput molitve. Izražavajući zahvalnost što ste dobili sve što je neophodno za ispunjenje vašeg plana, završite molitvu.

Ako pažljivo slijedite ova uputstva, život vam se može zapanjujućom brzinom promijeniti na bolje. Pomoću ove formule sklopićete savez sa nevidljivim partnerom koji će sa vašeg puta otklanjati prepreke i privlačiti povoljne šanse o kojima možda niste ni sanjali. Postupak zadržite za sebe, jer su možda oko vas skeptici koji ne razumiju iskonske zakonitosti njenog djelovanja i mogu vas ometati u vašem naumu.

Zapamtite, ništa se ne dešava "samo od sebe".Neko mora da učini da se stvari dese. Uspjeh u bilo kojem zanimanju predstavlja krajnji rezultat akcije, pažljivo planirane i nepokolebljivo sprovedene u djelo, a postiže ga onaj ko se na uspjeh programira i u njega vjeruje.

Volter P. Krajsler je potrošio životnu ušteđevinu na kupovinu automobila. Namjeravao je da se posveti njihovoj proizvodnji i morao je zato o njima znati sve. Bio je u stanju da ih u rekordnom roku rastavi na dijelove i ponovo sastavi, izazivajući zaprepašćenje svojih prijatelja koji su počeli da sumnjaju u njegovo mentalno zdravlje. Uprkos tome, ostao je vjeran svom cilju i postao jedan od najvećih i najuspješnijih industrijalaca svog vremena.

Krajslerova priča trebalo bi da vam ulije nadu i uvjeri vas da za svoj krajnji cilj možete odabrati bilo šta, bez obzira na stepen obrazovanja ili visinu kapitala koji posjedujete.

Marija Kiri je otkrila radijum. A Albert Ajnštajn je utro put diobi atoma, što su mnogi, s manje jasnim životnim ciljem, smatrali nemogućim.

Jasnoća cilja briše riječ "nemoguće". To je početna tačka svakog uspjeha. I ona je dostupna, kako vama, tako i svima ostalima - sve što vam je potrebno jeste lična inicijativa.

Ukoliko ne znate šta od života želite i niste odlučni da to i dostignete, bićete primorani da se zadovoljavate tek mrvicama koje će za sobom ostavljati oni koji znaju čemu strijeme i imaju plan da to ostvare.

Da biste osigurali uspjeh, prepunite misli ciljem. Razmišljajte o onome što želite i pravite planove. Nemojte misliti na ono što ne želite. Tu praktičnu formulu slijede svi uspješni ljudi.



Iz knjige "52 koraka do uspjeha" - Napoleon Hil

U životu dobijate ono što vidite

Jedna od mojih omiljenih priča o stavu govori o mudrom starom čuvaru kapije koji je živio u XVIII vijeku u Evropi, čiji se posao sastojao u tome da pozdravlja nove posjetioce koji su dolazili u živahan mediteranski grad koji se nalazio na putu na kojem se odvijao veliki trgovinski promet.

Putnici koji su prolazili kroz grad zastali bi da upitaju starca za pravac i da li se u gradu može obaviti trgovina. Jednog dana jedan putnik je zastao kod kapije i raspitivao se kod čuvara:"Starče, kakvi su ljudi u tvom gradu?"

Starac se počeša po glavi kao da bi razmislio prije nego što odgovori i reče: "Kakvi su ljudi u gradu iz kojeg ti dolaziš?"

Putnik se namršti i odgovori oporim glasom: "Veoma su loši. Oni su zločesti, pohlepni i nepošteni."

"Pa dobro", odgovori čuvar kapije klimnuvši glavom, "otkrićeš da su isti i u ovom gradu. Nemoj reći poslije da te nisam upozorio."

Sat kasnije drugi putnik je prišao gradskoj kapiji. Prema načinu na koji je bio obučen i crtama lica, putnik je izgledao kao mlađi brat prethodnog čovjeka koji se raspitivao kod starca.

Starac prozbori prvi: "Prema tvom izgledu, rekao bih, mladiću, da mora biti da sam malo prije razgovarao sa tvojim bratom. Da li možda njega tražiš?"

Mladić se nasmija i odrično klimnu glavom odgovarajući: "Ma ne, nikako, starče. Vidiš, moj brat ima veoma lošu narav i vrlo je mrzovoljan. Žao mi je što to moram da kažem, ali mi njegovo društvo uopšte ne nedostaje."

Mladić priđe starom čuvaru kapije, pruži mu ruku i upita: "Bio bih ti zahvalan cijelog života ako mi odgovoriš na jedno pitanje. Prema tvojim godinama, mora biti da znaš mnogo ljudi u gradu. Prema tvom mišljenju, kakvi su ljudi koji tu žive?"

Starac je nakratko zaćutao i počešao se po glavi prije nego što je odgovorio: "A kakvi su ljudi u gradu iz kojeg si došao?"

Putnik se nasmješio i razdraganim glasom odgovorio: "Oh, ne mogu biti bolji. Oni su pošteni, vrijedni i rado opraštaju greške drugima. Prosto mi je bilo žao što sam morao da odem, ali me je na to da potražim sreću na drugoj strani natjerao nedostatak prilike."

"Pa dobro," odgovorio mu je čuvar kapije s osmjehom na licu: "Otkrićeš da su ljudi isti takvi i u ovom gradu. Želimo ti dobrodošlicu!"

Pouka ove priče odnosi se na stav, ono što izaberete da vidite - to i dobijate. Ljudi s lošim, negativnim stavovima čine negativan izbor i na svijet gledaju kroz tamne naočare obojene cinizmom; a to za posljedicu ima da oko sebe uvijek vide uglavnom sumnjive ljude koji ih vrebaju iz mraka.

Ljudi koji imaju dobre stavove, s druge strane, čine pozitivan izbor i na svijet gledaju kroz ružičaste naočare obojene optimizmom; oni uglavnom vide prijateljski nastrojene ljude koji su vedri, nasmijani i igraju obasjani suncem.



Iz knjige "Promijenite SE ili će VAS promijeniti" - Burk Hedžis