петак, 28. октобар 2016.

Afirmacije za žene



OTKRIVAM KOLIKO SAM DIVNA.

U SEBI VIDIM VELIČANSTVENO BIĆE.

MUDRA SAM I LIJEPA.

VOLIM ONO ŠTO VIDIM U SEBI.

BIRAM DA VOLIM SEBE I DA UŽIVAM U SEBI.

JA SAM SVOJA.

JA VODIM GLAVNU RIJEČ U SVOM ŽIVOTU.

NADOGRAĐUJEM SOPSTVENE SPOSOBNOSTI.

SLOBODNA SAM DA BUDEM SVE ONO ŠTO MOGU DA BUDEM.

MOJ ŽIVOT JE DIVAN.

MOJ ŽIVOT JE ISPUNJEN LJUBAVLJU.

LJUBAV U MOM ŽIVOTU POČINJE OD MENE.

JA VLADAM SOPSTVENIM ŽIVOTOM.

JA SAM SNAŽNA ŽENA.

ZASLUŽUJEM LJUBAV I POŠTOVANJE.

JA NE ODGOVARAM NIKOME; JA SAM SLOBODNA.

VOLJNA SAM DA NAUČIM KAKO DA ŽIVIM NA DRUGAČIJI NAČIN.

NEZAVISNA SAM.

PRIHVATAM I KORISTIM SVOJU SNAGU.

PRIHVATAM DA BUDEM SAMA.

RADUJEM SE TU GDJE SAM.

VOLIM I CIJENIM SEBE.



Iz knjige "Život" - Lujza L. Hej


Pravila za bolji život... pravilo prvo

Prebrojte sve svoje blagoslove. Odjednom ćete postati svjesni da ste vi prava dragocjenost, svjesni koliko ste vi zapravo značajni; tada će vam se na lice vratiti osmijeh, sunce će ogrijati, muzika će zasvirati, a vi ćete konačno biti spremni da krenete naprijed prema životu koji je Bog pripremio za vas... vrlinski, čvrsto, hrabro i samopouzdano.



Jedna od najvažnijih i beskrajnih tajni života, koje sam morao sa bolom i suzama da naučim, jeste ta da ne možemo čak ni započeti preokret svoje beznađem izatkane i osujećene egzistencije, niti iskočiti iz jednolične kolotečine u koju smo upali pošto su nas posao i karijera ili zaokupljali ili vodili u finansijsku katastrofu, pa je izgledalo da su neuspjeh i slabo samopoštovanje bili neminovni, sve dok ne procijenimo ostavštinu koju već posjedujemo.

Ostavštinu? Da li se smješkate? Tužno smijete? Da li pokušavate da mi nešto kažete? Imate punu fioku računa? Vaše starije dijete je spremno za fakultet, a vi nemate srca da mu kažete da ne može ići? Dva mjeseca ranije imali ste troškove oko popravke automobila, a ni posao izgleda da vam nije najsigurniji. Na kakvu ostavštinu mislim? Ostanite još malo sa mnom dok vam ne pomognem da nabrojimo neke od vaših blagoslova, odmah, u ovom trenutku, dok vi sjedite tamo i osjećate tugu nad samim sobom.

Napravimo listu i pokušajmo da u novcu izrazimo samo neke od onih vrijednih stvari u vašem životu da biste shvatili koliko ste zaista bogati i koliko sami sebi značite, iako, u vašoj nasušnoj borbi da preživite, vi to zaboravljate.

Kakva je vrijednost življenja u ovoj zemlji izobilja? Naprijed, izazivam vas da odredite cijenu toga. Gdje biste radije živjeli?

Kakva bi trebalo da bude vrijednost zaposlenja u tako dobrom preduzeću u kome vi radite da ste ovoga jutra morali da budete u redu ispred biroa za nezaposlene?

Kakva je vrijednost vaše karijere kada shvatite da bi možda 95 procenata svjetske populacije ljudi rado dalo po deset godina života, i više, da živi u okolnostima u kojima vi živite?

Koliko vrijedi vaša sloboda?

Šta je sa onima koje volite i koji vole vas? Koliko biste uzeli da biste se njih odrekli?

Vaše oči? Da li biste uzeli deset miliona dolara za vaše oči?

A koliko tek vrijede vaše ruke ili noge? Pet miliona dolara? Deset miliona?

Vi ste zaista dragocjeni primjerak, zar ne? Kada bi vam neko ponudio da smjesta sve ono što imate trampite za sve zlato bilo kog trezora, da li biste to učinili? I kada već toliko sebe procjenjujete i sebi toliko značite, recite mi, molim vas, zašto tumarate unaokolo i izgledate tako tužno, isprebijano, poraženo i odbačeno? Zašto?

Ni riječi više o tome! Postoji bolji život i za vas i on počinje danas...



Iz knjige "17 pravila ispravnog življenja" - Og Mandino

субота, 15. октобар 2016.

Afirmacije za izgradnju samopouzdanja



VOLJEN SAM I ŽELJEN.

MOJI RODITELJI ME OBOŽAVAJU.

MOJI RODITELJI SU PONOSNI NA MENE.

RODITELJI ME PODSTIČU.

VOLIM SEBE.

PAMETAN SAM.

KREATIVAN SAM I TALENTOVAN.

STALNO SAM DOBROG ZDRAVLJA.

IMAM MNOGO PRIJATELJA.

DOPADLJIV SAM.

LJUDI ME VOLE.

ZNAM KAKO DA STVORIM NOVAC.

ZASLUŽUJEM DA UŠTEDIM NOVAC.

SRDAČAN SAM I VODIM RAČUNA O DRUGIMA.

JA SAM SJAJNA OSOBA.

ZNAM KAKO DA SE STARAM O SEBI.

SVIĐA MI SE KAKO IZGLEDAM.

ZADOVOLJAN SAM SOPSTVENIM TIJELOM.

DOVOLJNO SAM DOBAR.

JA ZASLUŽUJEM NAJBOLJE.

OPRAŠTAM SVIMA KOJI SU ME POVRIJEDILI.

OPRAŠTAM SEBI.

PRIHVATAM SEBE OVAKVOG KAKAV JESAM.

SVE JE DOBRO U MOM SVIJETU.


Iz knjige "Život" - Lujza L. Hej

петак, 14. октобар 2016.

Sedmi zavjet uspjeha

Svoje napore razasuo sam u premnogo pravaca. Toliko sam godišnjih doba protraćio, jurcajući od jedne duge do druge. Bezbroj godina utrošio sam spuštajući posude u prazne bunare. I, sve vrijeme nisam prestajao da se nadam da će mi uspjeh, sreća i bogatstvo pripasti jednog dana. Uzalud sam čekao. I, da nije bilo čuda ovih svitaka, mogao sam čekati zauvijek. Žalosno, zaista. Kada se zaputi ulicom na kojoj piše 'uskoro', čovjek se na kraju nađe pred kućom na kojoj stoji 'nikad'. Sve to sada je iza mene.



Jasno mi je, sada, zbog čega mi je uspjeh stalno izmicao. Čovjek koji se neprestano lomi koju od dviju stvari da učini, na koncu neće učiniti nijednu. Ukoliko se kolebam između dva plana, između jednog i drugog cilja, i sve vrijeme se povijam na vjetru, poput ljiljana, u svakom smjeru u kojem pokazuje igla na kompasu, nikada neću postići ništa; ni veliko, ni korisno. U ovom svijetu napreduju samo oni koji se, u datom trenutku, usredsređuju na samo jednu stvar. U velike ljude ili velike žene računaju se oni koji nikad ne iskoračuju van onoga što čini njihovu izuzetnost; koji ne rasipaju, uludo, svoju posebnost. Sada mi je, napokon, znana velika tajna koju, premda mi je sve vrijeme stajala pred očima, nikako nisam uspijevao da prozrem.

Uvijek ću čitavog sebe posvećivati zadatku koji u datom trenutku stoji preda mnom.

Veliku razliku između onih koji uspijevaju i onih koji ne uspijevaju ne čini količina posla koju i jedni i drugi obave, već količina pametno obavljenog posla. Mnogi od onih koji neslavno propadaju daju sve od sebe da postignu veliki uspjeh; ali, poslove koji im se povjere obavljaju nesređeno, tako da ono što su izgradili jednom, ruše drugom rukom. Okolnosti u kojima se nalaze, ne koriste da bi ih pretvorili u mogućnosti za sebe. Ne posjeduju, naprosto, sposobnost da časne poraze preobrate u rječite pobjede. Uprkos tome što raspolažu i sa dovoljno sposobnosti i sa dovoljno vremena - ta dva glavna stuba uspjeha - oni nastavljaju da tamo i amo povlače svoja prazna kolica, i pravi ćilim njihovog života ostaje tako neistkan.

Nikada više neću dozvoliti sebi da otaljavam neki posao, u koji bi bilo potrebno da uložim čitavo svoje biće. Oči su mi se napokon otvorile. Od ovog časa, ono što činim činicu kao da ništa drugo na svijetu nema nikakvu važnost. Izrastanje hiljada hrastovih šuma počiva na jednom jedinom žiru. Usredsređenost i istrajnost učinili su da na egipatskim pustarama budu sazdane piramide. Majstor posvećen samo jednom zanatu u stanju je da prehranjuje svoju porodicu; ali, majstor od sedam zanata nije u stanju ni sebe da izdržava. Nijedan vjetar nije dovoljno dobar za moreplovca koji ne zna u koju luku da se uputi. A ja sada znam kuda želim da krenem, i znam, takođe, kako da stignem tamo kamo sam se uputio.

Uvijek ću čitavog sebe posvećivati zadatku koji u datom trenutku stoji preda mnom.

Ne mnogo stvari, a ravnodušno, već samo jednu stvar, i to vrhunski - ono je što predstavlja zahtjev našeg svijeta. Onaj koji rasipa svoje napore ne može se nadati da će uspjeti. Ukoliko jednog salamandera presječemo nadvoje, njegov prednji dio nastaviće da juri unaprijed, a njegov zadnji dio unatrag. Na isti način napreduje i onaj koji dijeli svoje težnje. Uspjeh ne trpi rasipanje energije. Spreman sam za velike promjene u svom životu, i svijet će znati da sam promijenio svoje usmjerenje. Ogromna je moć nad životom ona moć koja se pravimice usredsređuje na ciljeve.

Moj glas, moj način oblačenja, moj izgled, čak i sami moji pokreti i gestovi izmjeniće se kad budem počeo da živim život ispunjen svrhom. Kako je bilo moguće da, poput tolikih drugih, i ja ostanem slijep za tu veliku istinu? Čovjek koji nešto veoma dobro zna, i čini to bolje no iko drugi, čak i ako se radi o pukom umijeću gajenja sočiva, zaslužuje krunu kojom će biti okrunjen. Ukoliko, zahvaljujući tome što je sve svoje energije na to usredsredio, gaji najbolje sočivo, on jeste dobročinitelj sveg čovječanstva i kao takav zaslužuje sve hvale.

Uvijek ću čitavog sebe posvećivati zadatku koji u datom trenutku stoji preda mnom.

Ja ću biti taj koji ću odabirati svoje ciljeve, i zauvjek ću ih držati na umu. Jer, nalazimo samo ono za čim tragamo puna srca. Ukoliko od života ne tražim ništa posebno, upravo ću to i dobiti. Pčela nije jedini insekt koji slijeće na ružu, ali jeste jedini koji s nje odnosi med. Nije važno bogatstvo onoga što smo uspeli da napabirčimo, poslije godina učenja i mukotrpnog rada u mladosti. Ako krenemo u život sa nejasnom predstavom o svom budućem radu, možemo biti sigurni da ni slučajem nećemo nabasati na srećnu okolnost koja će to čime se bavimo složiti u velelepno zdanje veličanstvenih razmjera.

Često nam govore da u životu treba da ciljamo navisoko; ali, zapravo, treba da ciljamo na ono što možemo dosegnuti. Imati opšti cilj, naprosto, nije dovoljno. Strijela odapeta sa luka ne obazire se, gledajući šta na svom putu može pogoditi, već strijemi pravo svojoj meti. Grmljavina što se razastire nadaleko i naširoko beznačajna je u poređenju sa jednim jedinim, usredsređenim na jednu tačku udarom munje. Sada mi je znano da se ne može dogoditi da, postojano i istrajno, sa svim moćima svog uma, slijedim neki valjan cilj i da ipak ne uspijem. Ukoliko uz pomoć uveličavajućeg stakla usmjerim sunčeve zrake, čak i u dane najmrzlije zime, sa lakoćom mogu da potpalim vatru.

Uvijek ću čitavog sebe posvećivati zadatku koji u datom trenutku stoji preda mnom. 

I najslabiji živi stvor, ukoliko sve svoje snage usredsredi na jedan jedini cilj, može postići izvrstan rezultat, dočim je moguće da i onaj najsnažniji, ukoliko se rasipa na više poslova odjednom, ne postigne baš ništa. Postojano i neprestano kapajući, kapi vode biće u stanju da izdube i najtvrđe stijene, dok silovita, žurna bujica, uz zastrašujuću grmljavinu prohuji ponad njih, ne ostavljajući za sobom nikakav trag. A ja ću ostaviti tragove za sobom. I svijet će znati da sam bio ovdje.

Uvijek ću čitavog sebe posvećivati zadatku koji u datom trenutku stoji preda mnom.


Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino

четвртак, 13. октобар 2016.

Vjerujete li u magiju?


„Oni koji ne vjeruju u magiju nikad je neće pronaći.“
                                       ROALD DAHL (1916.-1990.)
                                                                              Pisac



Sjećate li se kada ste bili dijete i život posmatrali s neizmjernim čuđenjem i divljenjem? Život je bio čudesan i uzbudljiv, a i sitnice su vas duboko oduševljavale. Bili ste očarani mrazom na travi, leptirom koji leprša oko vas, kao i svakim neobičnim listom ili kamenčićem na tlu. Bili ste uzbuđeni kad biste izgubili mliječni zub, jer je to značilo da će te noći doći Zubić vila. Brojali ste dane do čarobne Božićne noći. Iako niste imali pojma kako bi Djeda Mraz u jednoj noći mogao stići do svakog djeteta na svijetu, nekako je uvijek uspijevao i nikad vas nije iznevjerio. Irvasi su mogli letjeti, u vrtu su boravile vile, kućni ljubimci bili su poput ljudi, igračke su imale svoju ličnost, snovi su se ostvarivali i mogli ste dohvatiti zvijezde. Srce vam je bilo ispunjeno radošću, mašta vam nije poznavala granice i vjerovali ste da je život čaroban!

Dok smo bili dijeca, mnogi od nas imali su snažan osjećaj da je sve dobro, da svaki novi dan donosi još više uzbuđenja i pustolovina i da nikad ništa neće moći pokvariti našu radost izazvanu magijom života. Međutim, dok smo odrastali, razne odgovornosti, problemi i poteškoće uzele su svoj danak i mi smo izgubili taj osjećaj lakoće, a magija u koju smo nekada kao djeca vjerovali izblijedila je i iščezla. To je jedan od razloga zbog kojih u odraslom dobu volimo društvo djece, kako bismo ponovo mogli da iskusimo taj davan osjećaj, makar samo na trenutak.

Želim da vam kažem da magija u koju ste nekada vjerovali zaista postoji, a mentalni sklop odraslih ljudi koji su prestali vjerovati u čuda je pogrešan. Magija života jeste stvarna kao što ste i vi sami stvarni. Zapravo, život može biti daleko čudesniji nego što ste kao dijete ikada i pomislili, daleko nevjerovatniji, daleko više divljenja vrijedan i uzbudljiviji nego što ste mogli i sanjati. Kad spoznate šta treba učiniti da biste prizvali magiju, živjećete život svojih snova. Tada ćete se pitati kako ste ikada mogli odustati od vjere u magiju života! Možda nećete vidjeti leteće irvase, ali ćete vidjeti kako vam se pred očima pojavljuje ono što ste oduvijek željeli i kako se odjednom ostvaruje ono o čemu ste dugo sanjali. Nikada nećete znati kako se tačno sve odigralo da bi vam se snovi ostvarili, jer magija djeluje u nevidljivom cartvu – a to i jeste ono
najuzbudljivije!

Jeste li spremni ponovno iskusiti magiju?Jeste li spremni da svakog dana budete ispunjeni divljenjem i čuđenjem, kao onda kada ste bili djeca? Pripremite se za magiju! Naša pustolovina je započela prije dvije hiljade godina, kad je znanje koje mijenja život sakriveno u svetom spisu…


RAZOTKRIVANJE VELIKE MISTERIJE

Slijedeći odlomak je iz Novog zavjeta, iz Evanđelja po Mateju. Tokom vijekova ove riječi su zbunjivale mnoge ljude, dovodile ih u zabludu, a mnogi su ih pogrešno shvatali.

„ Jer ko ima, daće mu se još, te će obilovati.
A ko nema, oduzeće mu se i ono što ima.“

Dok čitate taj odlomak, morate priznati da se čini nepravedno, jer naizgled govori da će bogati postajati bogatiji, a siromašni još siromašniji. Međutim, u tim riječima se krije zagonetka koju treba odgonetnuti, misteriaj koju treba razotkriti, a kad u tome uspijete, pred očima će vam se otvoriti novi svijet. Odgovor na misteriju koju vijekovima mnogi nisu uspijevali shvatiti krije se u jednoj nenapisanoj riječi: zahvalnost.

„Jer ko je zahvalan, daće mu se još, te će obilovati.
A ko nije zahvalan, oduzeće mu se i ono što ima.“

Ako otkrijemo tu skrivenu riječ, zagonetan tekst postaje savršeno jasan. Prošlo je dvije hiljade godina otkako su te riječi zabilježene, ali i danas su istinite kao i uvijek prije: ako ne odvojite vremena za zahvalnost, nikada nećete imati ništa više, a izgubićete i ono što imate. Obećanje magije koju ćete doživjeti ispunjeni zahvalnošću krije se u ovim riječima: ako ste zahvalni, dobit ćete još više i imaćete obilje!

I u Kuranu je obećanje koje donosi zahvalnost podjednako izražajno:

„I zapamtite kad je Bog objavio: Ako ste zahvalni, daću vam više, ali ako ste nezahvalni moja će kazna zaista biti teška".

Nije važno kojoj religiji pripadate, nije važno jeste li religiozni ili niste, te riječi iz Novog Zavjeta i Kurana primjenjuju se na vaš život. One govore o temeljnom zakonu nauke i temeljnom zakonu svemira.



Iz knjige "Magija" - Rhonda Byrne


Nisam takav po prirodi

Izjave koje spadaju u ovu kategoriju zvuče otprilike ovako: "Oduvijek sam ovakav; ne mogu ništa protiv toga. Rođen sam sa ovakvim karakternim osobinama. Nikada nisam znao da razmišljam na drugačiji način.O da, takva mi je priroda i moraću to da prihvatim". Objasnio sam već ranije u ovoj knjizi na koji način ja shvatam nova istraživanja koja pokazuju da se ono što je naslijeđeno putem genetike i mimetike može izmijeniti. Ako želite svjesno da promijenite koja idu u prilog onome što nazivate prirodom, vidjećete da će izgovor takva mi je priroda nestati.



Duboko sam uvjeren da je ono unutrašnje ja savršeno sposobno da vam pomogne da ispunite svoju jedinstvenu sudbinu. Samo zato što se ne sjećate da ste ikada bili drugačiji od onoga što ste danas, ne znači da ne možete da promijenite sopstvenu prirodu. Da još jednom citiram Henrija Dejvida Toroa: "Iznenađujuće je koliko prostora priroda nudi, samo ako čovjek krene pravim putem". Po mom mišljenju, ovo znači da će se sama priroda promijeniti kako bi nam se prilagodila kada počnemo da spoznajemo sopstvenu neporecivu sposobnost da unaprijedimo svoj život. Da li vam ovakav izgovor zvuči poznato: Oduvijek sam ovakav; naprosto sam takav kakav sam. Volio bih da se promijenim, ali kako da promijenim svoju prirodu? Takav sam otkad znam za sebe i pretpostavljam da ću doživotno ostati takav?

Vidite li kako vam ovakva logika ne dopušta da promijenite obrazac razmišljanja koji poznajete čitavog života? Sama činjenica da se cijelog života ponašate na određen način jeste savršen razlog da ohrabrite sebe pomoću misli kao što je ova: Dojadilo mi je da budem uplašen, stidljiv, siromašan, nesrećan, da me drugi koriste, da svima povlađujem, da budem debeo ili da nisam u formi. Oduvijek sam takav, a to proizilazi iz načina na koji razmišljam i iz uvjerenja kojima sam dopustio da me oblikuju. Ako mi je priroda zaista takva, onda ću da je promijenim i počinjem odmah sada. Ovo su izjave iza kojih bi filozof Bertrand Rasel mogao da stane. On je napisao slijedeće: "Da ljudska priroda ne može da se mijenja, kao što neuki misle, našli bismo se u bezizlaznoj situaciji... ono što se naziva "ljudskom prirodom" čini najviše jedna desetina prirode,ostalih devet desetina čini odgoj".

Stoga za šta god da mislite da predstavlja vašu prirodu, razvijajte to onako kako želite i počnite pomoću paradigme do uspjeha - bez izgovora. Devet desetina onoga što čini vašu prirodu jeste ono što ste naučili i usvojili kao naviku, a te stare navike možete da ispratite niz stepenice, korak po korak.


Iz knjige "Do uspjeha - bez izgovora" - Dr. Vejn V. Dajer

четвртак, 6. октобар 2016.

Kako postići da ti drugi budu zahvalni

Jedno je biti zahvalan, a drugo biti osoba kojoj se zahvaljuje. Nažalost, ne događa se uvijek da su nam zahvalni oni koji bi trebali. Možda je to tako kako bismo uočili koliko je važno biti zahvalan (a loše biti nezahvalan) i da se zapitamo da li smo i mi sami omanuli po pitanju zahvalnosti, dugujemo li i mi možda nekome zahvalnost. Moguće je da nam je po zakonu uzroka i posljedice uskraćena zahvala, ako smo i sami nekome uskratili zahvalu. Zamisli se nad time.



Mark Twain - Ako prihvatiš izgladnjelog psa i nahraniš ga, on te neće ugristi. To je glavna razlika između psa i čovjeka.

Istovremeno, zapitaj se koliko si sposoban/na pobuditi zahvalnost u nekom drugom ili drugima. Je li neko drugi kriv ako ti nije zahvalan? Šta je to što spriječava druge da ti budu zahvalni? Koje su to tvoje slabosti koje umanjuju tvoju vrijednost u očima drugih pa ti zato nisu zahvalni? Jesi li spreman/na i voljan/na da se suočiš s tim svojim napastima? Ili misliš i dalje da robuješ tim slabostima po cijenu zahvalnosti?

Da te pitamo nešto: kad daješ ili pružaš, očekuješ li nešto zauzvrat, stavljaš li im to svoje davanje "na nos", žališ li se istovremeo i prigovaraš? Iskreno. Padaš li često u napast da kritikuješ i kukaš? Šta misliš, da li je lako biti zahvalan takvim osobama? Jedan od velikih koraka u pridobijanju zahvalnosti je promjena karaktera od čangrizave do prijatne osobe - i u mislima, i osjećajima, i na riječima, i na djelu.

Dostojevski - Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.

Pružati zahvalnost je nekim ljudima lakše nego primati je. I obrnuto. Bez obzira na prepreke u bilo kojem pravcu, one se mogu otkloniti. Promjena perspektive (ugla gledanja/stava) i otpuštanje po nama su najdjelotvornije metode ličnog preporoda.

Suma sumarum: budi zahvalan/na pa će ti po zakonu uzroka i posljedica, po kojem žanjemo samo ono što sijemo, zahvalnost biti uzvraćena. Ako ne od onih od kojih očekuješ, sigurno od onih od kojih to zaslužuješ.



Iz knjige "Magija" - Rhonda Byrne

Ja to ne zaslužujem

U knjizi "Revolucija iznutra - Knjiga o samopoštovanju", Glorija Stajnem piše da "samopoštovanje nije sve; jedino što bez njega nema ničega". Vjerujem da je nedostatak samopoštovanja osnova za stvaranje izgovora ja to ne zaslužujem. Ovaj izgovor čujem u rečenicama kao što su: "Kao da mi ništa ne ide od ruke. Pokušavam, ali mi se nikakva prilika ne pruža...Sigurno nisam vrijedan toga. Drugi ljudi mogu da napreduju, ali pretpostavljam da ja nisam dovoljno dobar da bih uspio".



Ovakvi izgovori zasnivaju se na uvjerenju da ste bezvrijedni. Kao da jedan dio vas želi da vas zaštiti od (po vašoj pretpostavci) nepodnošljivog bola koji se javlja iz osjećaja da su možda drugi ljudi u pravu i da ne zaslužujete to nešto. Ako zapitate taj dio sebe zašto to radi, pružiće vam dobre razloge. Ti razlozi su, međutim, neistiniti i voditi se njihovim naredbama znači živjeti u laži. Vrijednost se ne zaslužuje - vi, baš kao i svi drugi, zaslužujete sve one divote koje život ima da pruži.

Uvjerenje da niste dovoljno dobri da biste bili bezgranično srećni, uspješni i zdravi predstavlja nevjerovatnu izmišljotinu koja nije ni blizu istini koju živite danas. To uvjerenje vas obeshrabruje i pomoću dobronamjernog izgovora da vas štiti ne daje vam da preduzmete bilo šta. Ono vas ne štiti; ono vas spriječava da postanete svjesni svoje neporecive vrijednosti. U sadašnjem trenutku ovakvom izgovoru nema mjesta u vašem životu.


Iz knjige "Do uspjeha - bez izgovora" - Dr. Vejn V. Dajer

недеља, 2. октобар 2016.

Afirmacije za unapređenje poslovnog života



UVIJEK RADIM ZA LJUDE KOJI ME POŠTUJU I KOJI ME DOBRO PLAĆAJU.

UVIJEK IMAM DIVNE ŠEFOVE.

SLAŽEM SE SA SVIM KOLEGAMA SA KOJIMA SE MEĐUSOBNO POŠTUJEM.

SVI ME VOLE NA POSLU.

UVIJEK PRIVLAČIM LJUBAZNE KLIJENTE I PRAVA JE RADOST IZAĆI IM U SUSRET.

PRAVO JE ZADOVOLJSTVO RADITI U POSLOVNOM OKRUŽENJU U KOM RADIM.

VOLIM LJEPOTU KOJA ME OKRUŽUJE NA POSLU.

PRAVO JE ZADOVOLJSTVO IĆI NA POSAO; VOLIM TAJ DIVAN, MIRAN KRAJ U KOM RADIM.

SA LAKOĆOM NALAZIM POSAO.

IMAM POSLA KAD GOD POŽELIM.

UVIJEK PRUŽAM CIJELOG SEBE NA POSLU I TO SE CIJENI.

SA LAKOĆOM NAPREDUJEM NA POSLU.

PRIMANJA MI SE STALNO UVEĆAVAJU.

POSAO KOJI SAM POKRENUO RAZVIJA SE IZVAN MOJIH OČEKIVANJA.

PRIVLAČIM VIŠE POSLA NEGO ŠTO MOGU DA URADIM.

SVEGA IMA DOVOLJNO ZA SVE, UKLJUČUJUĆI I MENE.

POSAO KOJI RADIM ME ISPUNJAVA I ZADOVOLJAVA.

SREĆAN SAM NA RADNOM MJESTU.

IMAM SJAJNU KARIJERU.



Iz knjige "Život" - Lujza L. Hej


Kako razviti zahvalnost

Zahvalnost ne treba da se temelji na osjećajima, već na vlastitom izboru. Ako osjećaš nelagodu zato što trebaš biti zahvalan/na, jer misliš da nemaš na čemu biti zahvalan/na, stavi osjećaje po strani i upotrijebi razum, upotrijebi izbor i slobodnu volju. Kao kapetan svoga broda upravljaj svojim emocijama umjesto da one upravljaju tobom. Ti nisi tvoje emocije, već si više od toga - duša koja ima tijelo, emocije i razum da joj služe, a ne da njome gospodare. Prema popularnoj nauci znamo da pozitivne misli donose pozitivnu stvarnost. Mnogi shvataju da bi par minuta pozitivnog afirmisanja tu i tamo trebalo donijeti pozitivne rezultate. I onda se razočaraju kad im pozitivne afirmacije, kreativne vizualizacije i slične tehnike ne pomažu.



Evo zašto: Dnevno smo budni najmanje 15 sati. Ako od tih 15 sati samo 15-ak minuta dnevno koristimo neku tehniku za obavijanje svojih misli, riječi i djela u pozitivne vibracije, a ostalih preko 14 sati provedemo u stresu, brigama, ljutnji, strahu, kukanju, ogovaranju, frustraciji, pesimizmu, kritiziranju, okrivljavanju, prigovaranju, sumnjičenju, nadmetanju, nametanju, netoleranciji, varanju, aroganciji i sličnim negativnim mislima i emocijama, onda nije ni čudo da na sebe privlačimo negativnosti. Dakle, nikakva tehnika ti neće pomoći ako je koristiš samo kratko vrijeme a preostalo vrijeme i dalje misliš, osjećaš i radiš suprotno. Ne treba ti tehnika nego vrlina. Ono što ti treba jest životni stil koji privlači pozitivnosti u tvoj život, bilo finansijski, zdravstveno, na polju međuljudskih odnosa ili kako god.

Jedna od najboljih vrlina za privlačenje dobrih stvari, ljudi i situacija u život je zahvalnost, jer je najlakša. Naravno da ima i drugih jednako dobrih ili čak boljih, međutim one su često teže za praktikovanje, kao što je ljubav prema svima (i onima koji su nam naudili), mašta, velikodušnost, vjera, optimizam i mnoge druge. Zato je zahvalnost među najboljima jer ne samo da je visoko djelotvorna, nego je i jednostavna da jednostavnija ne može biti. Usvajanje ove vrline, kao i većine drugih stvari, najučinkovitije je ako je usvojimo na svim nivoima - u mislima, emocijama, riječima i djelima. Sobzirom na to da je zahvalnost izraz duše, ne moramo je opravdavati mislima, već samo pustiti duši da se izrazi.

U mislima i osjećajima:

Osvijesti vrijednost ove vrline - moglo bi se reći da, kad si već dovde došao/la u čitanju članka o zahvalnosti, već nešto o dobrobiti zahvalnosti znaš. No, nije uvijek dovoljno nešto pročitati, poslušati ili pogledati, treba to i svariti. Recimo, malo se zamisliti nad time, odmeditirati, s nekim o tome diskutovati, istražiti druge izvore i slično. Sve što se događa, događa se s razlogom.

Odluči - sve je stvar odluke i izbora. Odluči se da želiš usvojiti ovu vrlinu i to je već pola puta. Ovu odluku bi bilo najbolje zapečatiti zakletvom ili obećanjem. Istraživanja su pokazala da su ljudi pod zakletvom bili neuporedivo zahvalniji.

Uvjeri se - vjera pomiče planine, kažu stari. Ako ne vjerujemo da zahvalnost ima smisla i potencijala, ako ne vjerujemo da je zahvalnost potrebna, nećemo uspjeti usvojiti ovu vrlinu na duge staze. Gdje ima vjere, ima i volje, a gdje ima volje, ima i načina. Možeš se uvjeriti tako da čitaš/gledaš/slušaš tuđa svjedočanstva ili još bolje, uvjeri se na vlastitoj koži. Odredi sebi neki period, recimo mjesec ili dva, tokom kojeg "testiraš" ovu vrlinu tako da je uredno praktikuješ kao da je već posjeduješ. Budi redovno zahvalan/na za sve i ono najmanje. Potrebno je tokom dana provesti barem 51% svog vremena u uviđanju dobrih strana života i ljudi.

"Nemojte biti tužni, jer ruža ima trnje, već se radujte jer ima mirisni cvijet."

Promjena percepcije - umjesto da se usredsređuješ na neuspjehe i nepoželjne stvari, počni obraćati pažnju na sve što te čini srećnim/om i na čemu si zahvalan/na. Promijeni ugao gledanja (perspektivu) i počni više primjećivati sve dobre stvari koje ti se događaju. Što više istraješ u tome, to ćeš više primjećivati ono dobro i lijepo u svom životu i tako promijeniti način gledanja na svijet. Novi pogled na svijet će ti donijeti nove blagodeti - nove razloge za zahvalnost. Da bismo vidjeli lijepe stvari u životu, potrebno je samo uvježbati um da ih počne primjećivati.

Osjećaj zahvalnosti - nemoj samo u mislima biti zahvalan/na, dopusti da te obuzmu topli osjećaji zahvalnosti. Kako se osjećaš kad se žališ, a kako se osjećaš kad si zahvalan/na? Nije isto, zar ne? Bolje je osjećati se zahvalno. Prisjeti se svih onih za koje znaš da im je teško, kao što su svi jadni ljudi koji su proživjeli katastrofe potresa, poplava, zračenja, ratova i ostalih nedaća širom svijeta te budi zahvalan/na što je tebi dobro samim time što imaš krov nad glavom, čisti vazduh, sve na broju, tri čiste i slično. Prisjeti se nekih svojih prošlih nedaća i tako se uvjeri da imaš za šta biti zahvalan/na jer trenutno nemaš tih problema. Sve što se događa, događa se s razlogom.


Iz knjige "Magija" - Rhonda Byrne