Za sve mora doći vrijeme

Za Sve Mora Doći Vrijeme 

Posljednjih godina naučila sam mnogo više o svemu, nego ikad u svom životu. Pritom ne mislim da sam išla u neke posebne škole, naprotiv, moja škola je bio život. Naučila sam da usporim, da ne preskačem, da se ne saplićem. Naučila sam da za sve mora doći vrijeme. To mi je bila jedna od najtežih lekcija. Nema nijedne škole koja te tome uči. Sve više razmišljam o tome koliko smo bespotrebnog naučili u školama, a koliko propustili da naučimo. I žao mi je zbog toga, mada je za to odgovoran system, a nikako pojedinac.

 

Zbogom Nestrpljenje

Nestrpljenje i ja bili smo dobri drugari, često smo se družili i uvijek je bilo na moju štetu. A onda sam naučila da mu kažem zbogom, jer divan je osjećaj otkriti mir i shvatiti da ni strpljenje nije saveznik, jer odgađa život. Ako neko ili nešto treba da bude, biće. Zašto bih, čekajući ono što silno želim, zaboravila sve druge blagoslove koji me okružuju? Zato je samo saznanje da niko ne može da nam uzme ono što nam pripada, uz povjerenje u život, dovoljan razlog da proživimo istinski trenutke koji su tu. Žudeći za nečim što nije, želeći silno to nešto, gledajući samo u jednom pravcu, opirući se ovom sada, nepovjerenjem i neprepuštanjem, možemo samo da izgubimo mnogo od života, a da nismo ni svjesni.

 

Prigrli Povjerenje I Prepuštanje

 

Dopustimo životu da nas daruje. Nemojmo od njega očekivati velike stvari, a nemati povjerenja. Povjerenje i prepuštanje nisu znak sopstvene nemoći, kako mnogi vole da tumače. Naprotiv, ljude koji su se saživjeli možemo prepoznati bilo gdje. Oni zrače, iz njih izvire mir, osmijehom govore, ljubazni su, slušaju vas, razumiju. Gotovo da je vidljiva neka svjetlost kojom su ispunjeni. Prigrlili su i upoznali sebe i život i shvatili. Prije svega to da nije nemoće biti miran i povjerljiv. Nemoć je, naprotiv, silom živjeti. Koliko puta nam se desilo da se ostvari ono što smo željno iščekivali, a onda svatimo da to nije to! Da li se onda isplatilo čitav komad vremena i života čeznuti za nečim što na kraju nije bilo to?!

 

Za Sve Mora Doći Vrijeme

 

Za sve mora doći vrijeme. Voljela bih da sam to naučila mudro, ali priznajem da nisam. Naučila sam to kroz svoja spoticanja i patnju. Ako sam danas u nešto sigurna, onda je to da za sve u mom životu mora doći vrijeme i ništa ne može da se desi ni prije ni kasnije. Sve dođe tek onda kad si spreman. Da na glavi dubiš, da te po nosu udari, da imaš osjećaj da ti je u ruci, ako si nespreman, neće ti doći! Nema šanse. Dovoljno je da se svako od nas sjeti kako je nešto bilo “sigurno”, a izmaklo nam je. To je ono o čemu govorim. Ono kad u čudu kažemo: “Ne mogu da vjerujem!”

 

U poslednje vrijeme mi blagi osmjeh na licu izmame ljudi koji se stalno utrkuju sa sobom, satom, drugim ljudima, raznim avetima. Oni kukaju i žale se kako im je život mnogo toga uskratio i kako uvijek nepravedno čekaju. Imam osjećaj da starimo čekajući Godoa i zaboravljamo da je ono što nam daje krila i što čini da hodamo iznad zemlje, daleko od toga. A možda je velika sreća pored nas, ali je ne vidimo jer nismo skrenuli pogled, obratili pažnju…

Jednostavnost Je Važna

 

Neke stvari čovjek nauči i raduje se kao malo dijete. Gotovo preplašen šta bi bilo da nije... Plašiš se intezivnih osjećaja koji su ostali iza a bili su vjerni pratioci lošeg vladanja sobom i pogrešnog razumjevanja života. Godinama sam mislila kako je mudrost sve znati, ne shvatajući da je upravo suprotno. Mirno putovati, otvorenošću upijati, jednostavnošću odisati i učiti. Jednostavno nije pogrešno. Mi smo inercijski, stečeno, masovno, upućeni na to da nam samo veliki trud, strašna filozofija i komplikovane stvari mogu donijeti rješenje. Rješenje bilo kojeg izazova koji se ukaže pred nama. A nije tako. Samo jednostavnost čista sasvim je dovoljna da nas odvede tamo gdje želimo biti. Ona je veoma važna.

A važno je znati da nam niko ne može uzeti ono što je naše. Možda samo imamo želje, ciljeve ili planove koji nisu naš put. Sreća je u prepuštanju, življenju svoje svrhe, shvatajući pritom da je život sve samo ne ravna linija koju ćemo slijepo pratiti, i tako do kraja. Shvatimo li na vrijeme da za sve mora da dođe trenutak i da je život izazov i promjena, tada će nam ovo putovanje biti saznanje, sreća, radost i mir.


Postoji jedna sjajna oksimoron izreka na latinskom jeziku koja mi često padne na pamet i koja kaže "Festina lente! - Požuri polako!"