Ponekad se pitam šta bi Marsovci pomislili da mogu da pogledaju dole i da nas posmatraju. Kladim se da bi oni bili zbunjeni zbog čega zovemo sebe "ljudska bića" kad naše reakcije nagovještavaju da smo više "djelatnici". "Bivstvovanje" je stanje u kome ste uvijek prisutni kojom god aktivnošću da se bavite; tj. da se unosite u ono što trenutno radite. To nagovještava da je upravo ovaj trenutak, a ne onaj slijedeći ( ili prethodni ), najznačajniji trenutak koji proživljavate. Međutim, većina nas je toliko zauzeta završavanjem različitih poslova ili žali zbog nekih drugih stvari, juri unaokolo i planira neke druge trenutke, da ponekad izgleda kao da gubimo iz vida trenutak u kome se stvarno nalazimo - ovaj sadašnji.
Mnogi su čuli izreku: "Život je ono što nam se dešava, dok planiramo nešto drugo." Tužno, ali dešava se veoma često. Postajemo preokupirani onim što će se tek desiti, ili onim što se već desilo, da gubimo iz vida ono što se dešava upravo sada.
Nije slučajno da zbog ovakvog užurbanog tempa kojim živimo, naš duh gladuje i vene. Napokon, potrebno nam je mnogo više stimulansa da bismo bili zadovoljni. Uopšte nas nije lako zadovoljiti, postale smo pravi stimulo-ovisnici, koji zavise od onoga "šta je slijedeće". Umjesto da uživamo u jednostavnim zadovoljstvima i ljepoti života, nas proždiru naše liste zaduženja. Mi smo zauzete da bismo se previše unijele u ono što radimo zato što već planiramo slijedeću aktivnost. Kažemo da želimo više vremena; ipak, čak i kada je nešto otkazano, mi obično pronađemo način da i to vrijeme popunimo nekom drugom aktivnošću. Onda se i dalje žalimo što nemamo vremena. Istina je da smo mi postale zavisne od toga da nemamo vremena zato što ne znamo šta ćemo s njim čak i kada ga dobijemo.
Mi živimo u tehnološki naprednom društvu gdje se čak i naša najhumanija iskustva često svode na bezličnu virtuelnu realnost, gdje je za komuniciranje sa nekim potreban modem. Internet je izuzetno sredstvo za dobijanje informacija jednim pritiskom na tipku, pa ipak, ljudi ga koriste za mnoge loše stvari. Kada se ne koristi kako treba, to je najbolje rješenje za nekoga ko bježi od stvarnosti, da ne "bude" ovdje i sada.
Najboljerješenje jeste da se ponovo upoznate sa sopstvenim "bivstvovanjem" - tihim dijelom sebe koji postoji nezavisno od posla, ciljeva ili odgovornosti. Ovo je dio vas koji je zadovoljan samo zato što postoji - a ne zato što uspješno završio još jedan zadatak.
Dobar način da počnete da se upoznajete sa ovim mudrim i zadovoljnim dijelom svoje svijesti jeste da eksperimentišete i ne radite ništa! Upravo tako - ništa. Koliko god da to izgleda nemoguće, koristi mogu da budu poprilične. Ne brinite, ne govorim o tome da sjedite satima besposleni. Možete da počnete sa minut ili dva i da postepeno produžavate to vrijeme. Ima nečeg čarobnog u tome da samo sjedite, ili ležite i jednostavno mirujette, i dozvolite svom umu da se razbistri i umiri. Na neki način, naš um je poput onih snježnih kugli koje djeca vole. Kada sjedimo mirno i ne radimo ništa, naš um ima mogućnost da se smiri, staloži, odmori i dobije ponovo inspiraciju. Bez buke našeg prezauzetog uma, naša dublja inteligencija ima mogućnost da se pojavi. Umjesto da "mi" razmišljamo, izgleda kao da nešto iznutra obavlja to razmišljanje "za" nas.
Dok budete vježbale, vidjećete da se osjećate mnogo ugodnije ako ne popunjavate svaki slobodan trenutak svog vremena sa još više aktivnosti. Ovo će vam, zauzvrat, pomoći da se smirite i da usporite svoj životni tempo.
Kada se budete smirile, možda ćete započeti da razmišljate o čudu što ste žive i zdrave. Otprilike, kada su imale tri godine, obe naše kćerke su uzviknule zadivljeno: "Zar nije kul to što smo žive?" Baš taj ispitivački šarm i zadivljenost mnoge od nas su izgubile zato što smo odraasle, imamo posao i obavljamo ga. Ali, upravo taj dječiji enuzijazam možemo da povratimo, ako samo postanemo svjesne sopstvenog postojanja. Zašto to ne probate danas? Vaš život može da izgleda smirenije i spokojnije nego što ste ikada mislile da će biti.
Iz knjige " Ne gubite živce zbog malih stvari...za žene - Kristin Karlson
Mnogi su čuli izreku: "Život je ono što nam se dešava, dok planiramo nešto drugo." Tužno, ali dešava se veoma često. Postajemo preokupirani onim što će se tek desiti, ili onim što se već desilo, da gubimo iz vida ono što se dešava upravo sada.
Nije slučajno da zbog ovakvog užurbanog tempa kojim živimo, naš duh gladuje i vene. Napokon, potrebno nam je mnogo više stimulansa da bismo bili zadovoljni. Uopšte nas nije lako zadovoljiti, postale smo pravi stimulo-ovisnici, koji zavise od onoga "šta je slijedeće". Umjesto da uživamo u jednostavnim zadovoljstvima i ljepoti života, nas proždiru naše liste zaduženja. Mi smo zauzete da bismo se previše unijele u ono što radimo zato što već planiramo slijedeću aktivnost. Kažemo da želimo više vremena; ipak, čak i kada je nešto otkazano, mi obično pronađemo način da i to vrijeme popunimo nekom drugom aktivnošću. Onda se i dalje žalimo što nemamo vremena. Istina je da smo mi postale zavisne od toga da nemamo vremena zato što ne znamo šta ćemo s njim čak i kada ga dobijemo.
Mi živimo u tehnološki naprednom društvu gdje se čak i naša najhumanija iskustva često svode na bezličnu virtuelnu realnost, gdje je za komuniciranje sa nekim potreban modem. Internet je izuzetno sredstvo za dobijanje informacija jednim pritiskom na tipku, pa ipak, ljudi ga koriste za mnoge loše stvari. Kada se ne koristi kako treba, to je najbolje rješenje za nekoga ko bježi od stvarnosti, da ne "bude" ovdje i sada.
Najboljerješenje jeste da se ponovo upoznate sa sopstvenim "bivstvovanjem" - tihim dijelom sebe koji postoji nezavisno od posla, ciljeva ili odgovornosti. Ovo je dio vas koji je zadovoljan samo zato što postoji - a ne zato što uspješno završio još jedan zadatak.
Dobar način da počnete da se upoznajete sa ovim mudrim i zadovoljnim dijelom svoje svijesti jeste da eksperimentišete i ne radite ništa! Upravo tako - ništa. Koliko god da to izgleda nemoguće, koristi mogu da budu poprilične. Ne brinite, ne govorim o tome da sjedite satima besposleni. Možete da počnete sa minut ili dva i da postepeno produžavate to vrijeme. Ima nečeg čarobnog u tome da samo sjedite, ili ležite i jednostavno mirujette, i dozvolite svom umu da se razbistri i umiri. Na neki način, naš um je poput onih snježnih kugli koje djeca vole. Kada sjedimo mirno i ne radimo ništa, naš um ima mogućnost da se smiri, staloži, odmori i dobije ponovo inspiraciju. Bez buke našeg prezauzetog uma, naša dublja inteligencija ima mogućnost da se pojavi. Umjesto da "mi" razmišljamo, izgleda kao da nešto iznutra obavlja to razmišljanje "za" nas.
Dok budete vježbale, vidjećete da se osjećate mnogo ugodnije ako ne popunjavate svaki slobodan trenutak svog vremena sa još više aktivnosti. Ovo će vam, zauzvrat, pomoći da se smirite i da usporite svoj životni tempo.
Kada se budete smirile, možda ćete započeti da razmišljate o čudu što ste žive i zdrave. Otprilike, kada su imale tri godine, obe naše kćerke su uzviknule zadivljeno: "Zar nije kul to što smo žive?" Baš taj ispitivački šarm i zadivljenost mnoge od nas su izgubile zato što smo odraasle, imamo posao i obavljamo ga. Ali, upravo taj dječiji enuzijazam možemo da povratimo, ako samo postanemo svjesne sopstvenog postojanja. Zašto to ne probate danas? Vaš život može da izgleda smirenije i spokojnije nego što ste ikada mislile da će biti.
Iz knjige " Ne gubite živce zbog malih stvari...za žene - Kristin Karlson
Нема коментара:
Постави коментар