Borba (sa sobom)

Borba sa sobom. Najteži je to vid borbe, čini mi se. Teži od svih. Od svega i od svakoga se može pobjeći, ali od sebe ne može. Ma kakvi ljudi oko tebe bili, ma kakav tvoj odnos s tim ljudima bio, svjestan si da može, ali ne mora da bude. I to je istina. Lako je riješiti se bilo kakvog odnosa sa bilo kim, ma kako to teško, u prvi mah izgledalo. Dobro, možda ne uvijek lako, ali je izvedivo i moguće.

Kad malo razmisliš, jedino sa sobom moraš. Šta? Sve. Moraš sa sobom da se budiš, živiš, liježeš, sve moraš...  Ali sa sobom riješiti, razriješiti, raspetljati, raščistiti, sa sobom se pomiriti, to je najteže. Ko zna zašto? Sve nam je nekako lakše, nego svoj rat dobiti. I baš kad nam se učini da je poneka bitka pobjedom završena, gubimo rat. Jer nije nam samo jedna bitka dovoljna. Bez dosljednosti i želje da se rat dobije i unutrašnji mir zavlada, zapeli smo tek negdje na dijelu puta. A da bi se izguralo do kraja, toliko osobina treba da nas krasi. Ne možemo mi sebe prevariti. Pred drugima, možda, da. Ali, onako pred sobom ogoljeni, potpuno smo svjesni i ko smo i koliko smo i gdje smo i šta smo.

Da bi na čistinu izgurao sa sobom, udahnuo punim plućima i unutrašnji mir osjetio, mora čovjek zapeti. Mora toliko zapeti, kao da mu život sav od toga zavisi. A nekad i zavisi. Možda ne u bukvalnom smislu te riječi, ali zavisi. Jer neudobnost i neugodnost u sopstvenoj koži, žulja čitav život i ne prestaje tek tako. Žmireći i noseći sam sebe u toj neudobnosti, usput tako gubiš dio po dio sebe i ostaje te sve manje. Sve više imaš osjećaj da živiš što moraš i kako god, umjesto što želiš i kako ti odlučiš. A možda je samo par stepenika dosljednosti trebalo preći da bi bilo drugačije. A život ide...

Kako dobiti sve bitke, kako sa sobom živjeti u miru i harmoniji? Teško. Ali i lako. Zavisi s koje se strane i iz kog ugla posmatra. Ako čovjek želi da je u miru sa sobom, onda sve treba ispravno, najbolje moguće, moralno, otvoreno, treba da teži da postigne i dostigne svoj vrhunac, tj. najbolju verziju sebe samog, ma šta to za njega značilo. Ako je krajnji osjećaj, osjećaj spokoja, mira i harmonije, to je onda to. Pun pogodak. A potrebna je samo odluka. Pa onda bitka po bitka... Ako treba da naučiš nešto, onda uči, ako treba da se zaposliš, onda traži posao (ali ga zaista traži), ako treba da smršaš, onda nemoj da se prejedaš, ako treba da se udebljaš, jedi, ako treba da se išamaraš, samo naprijed, ako treba da se pomiriš sa sobom, uradi to, ako treba da si oprostiš, oprosti, ako treba da se zavoliš, učini sve...

Nevjerovatno je šta sve čovjek može da uradi, ali samo od sebe, ne može. Suoči se sa sobom. Ne možeš biti u miru, ako sve ne učiniš. A nema te borbe koja će ti biti draža od srdačnog susreta sa sobom.