Doći će do dramatičnih reakcija u krugu porodice

Nakon što sam dugi niz godina radio kao porodični terapeut, vidio sam da ljudi često ne mijenjaju način razmišljanja jer se plaše da će njihova promjena ponašanja naići na kritiku. Mnogi ljudi koji se uključuju u moju radijsku emisiju koju vodim jednom nedeljno tapkaju u mjestu baš zbog ovog izgovora. Kada ih ohrabrim da promjene način razmišljanja, obično mi kažu: "Volio bih da pokušam to što predlažete, ali to bi slomilo moje roditelje. Porodica bi me se odrekla da uradim tako nešto! Bila bi to previsoka cijena!" Od velikog broja ljudi sam čuo da bi smrt supružnika predstavljala lakše rješenje nego promjena!

Otvoreno ću vam reći nešto: ja vjerujem u porodicu. Imam osmoro divne djece, majku, koja je prevalila devedesetu i koju obožavam, i dva brata, koja neizmjerno volim. I članovi uže i članovi šire porodice su mi veoma važni.

Međutim - ovo je sada bitna stavka - da biste živjeli životom koji ste sami izabrali, potrebno je da posjedujete snažnu volju da izdržite svaku vrstu pritiska koji bi mogao da se javi kao posljedica toga što slušate sebe a ne mišljenje članova porodice. Semjuel Batler je vjerovatno nešto slično imao na umu kada je pred kraj svog života 1902. g., napisao slijedeće:"Vjerujem da nezadovoljstvo najvećim dijelom potiče iz ovog izvora - a tu mislim na situaciju kada se ljudi trude da održe porodične veze na silu i kada ljude koji, po prirodi, ne bi provodili mnogo vremena zajedno dovode u vještački izazvanu situaciju da to čine".

Vi ne pripadate članovima svoje uže porodice; vi ste član porodice ljudskih bića. Vi ne posjedujete svoju djecu, niti ste vlasništvo svojih roditelja. Vi niste u obavezi da ispunjavate želje ili ostvarujete sudbinu koju vam diktiraju srodnici. Važno je da ste svjesni toga da ste ovdje da stvarate svoju muziku i da ne morate da umrete zadržavajući tu muziku u sebi. Istina, ovo može da dovede do pojave dramatičnih situacija u okviru porodice, ali, s druge strane, to može da vam bude samo izgovor da ne pokušate da pronađete svoj put. Iz svog iskustva mogu da kažem da me moja porodica poštuje i ne zamjera mi kada živim životom kakav želim.

Zbog toga je potrebno da izgovori poput ovih nestanu: Ne mogu da razočaram baku i deku ili roditelje. Zašto samo ja da se bunim i pokazujem želju da napustim ovaj grad? Ili da pronađem drugo zanimanje? Ili da stupim u brak s nekim ko nije moje vjere (ili nešto drugo što bi dovelo do kritike i zamjeranja od strane rodbine)? Ovakve misli ili mimovi baziraju se na strahu koji je uveden još u djetinjstvu, kada se činilo da samo na taj način možete da zadržite svoj položaj u okviru "plemena". Međutim, potrebno je da shvatite da ono što je predstavljalo razlog za dijete danas predstavlja razlog za odraslu osobu. Ne dozvolite strahu ili porodičnoj drami da vas spriječi da promijenite zastarjele, nepotrebne i neželjene obrasce razmišljanja.

Iz knjige "Do uspjeha - bez izgovora" - Dr Vejn V. Dajer

Afirmacije za izražavanje ljubavi prema sebi

JA VOLIM SVOJE TIJELO.

MOJE TIJELO VOLI DA BUDE ZDRAVO.

MOJE SRCE JE CENTAR LJUBAVI.

MOJA KRV JE PUNA ŽIVOTA I VITALNOSTI.

SVAKA ĆELIJA MOG TIJELA JE VOLJENA.

SVAKI MOJ ORGAN SAVRŠENO FUNKCIONIŠE.

NA SVE GLEDAM S LJUBAVLJU.

SVE ČUJEM SA SAOSJEĆANJEM.

KREĆEM SE SA LAKOĆOM I UŽIVAM U SVAKOM POKRETU.

IDEM KROZ ŽIVOT PLEŠUĆI.

BLAGOSILJAM HRANU KOJU JEDEM S LJUBAVLJU.

VODA JE MOJE OMILJENO PIĆE.

ZNAM KAKO DA VODIM RAČUNA O SEBI.

ZDRAVIJI SAM NEGO IKAD.

CIJENIM SVOJE VELIČANSTVENO TIJELO.


Iz knjige "Život" - Lujza L.Hej

Biće potrebno mnogo vremena

Da li je ovo valjani razlog, ili pak izgovor da ne idete dalje? Ako želite da uzdignete svoj život, onda nije ni tako važno koliko će vremena biti potrebno za nešto, zar ne? A ova istina naročito dolazi do izražaja kada shvatite da svoj život, svaki dio života, živite u sadašnjem trenutku i samo u sadašnjem trenutku. Sve što imate jeste sadašnji trenutak.Svaka misao javlja se u sadašnjem trenutku i svaka promjena predstavlja ključni trenutak. Često je potrebno da vam nekoili nešto izvan vas samih pomogne da to shvatite.

Psihijatar-zabavljač dr. Mari Benks radi upravo to u razgovoru koji slijedi sa ženom koja je odlučila da ne nastavi svoje školovanje jer će biti previše stra kada završi.

"Koliko godina ćete imati za pet godina kada budete diplomirali?", pita Benks. "Četrdeset devet", odgovara žena. "A koliko godina ćete imati za pet godina ako ne nastavite školovanje?" "Četrdeset devet", odgovara žena, vidno zbunjena, ali sa izrazom lica nekoga ko je upravo shvatio da koristi izgovore koji je sprečavaju da unaprijedi sopstveni život.

Koliko god vremena da vam je bilo potrebno da usvojite obrasce koji vam odmažu, sve ste to radili dan po dan. Ne postoji apsolutno nikakav dokaz da će nešto trajati dugo, jer sama ideja da nešto "traje dugo" predstavlja iluziju - postoji samo sadašnji trenutak. Neka ovo saznanje postane dio vaše svijesti. Tao te đing potvrđuje ovo svojim možda najpoznatijim stihom: "Put od hiljadu milja počinje jednim korakom". Unaprijedite svoj život, krenite naprijed, ali ne sa velikim mislima i mislima koje se odnose na dug period, već svjesno koncentrisani na sadašnji trenutak.


Iz knjige "Do uspjeha - bez izgovora" - Dr. Vejn V. Dajer

Volite svoje tijelo

Kada počnete s ljubavlju da slušate poruke sopstvenog tijela, počećete da mu pružate i hranu koja mu je potrebna, fizičku aktivnost i ljubav. Ja vjerujem da mi doprinosimo svakom takozvanom ne-zdravom stanju sopstvenog tijela. Tijelo, baš kao i sve druge stvari u životu, predstavlja odraz vaših unutrašnjih misli i vjerovanja. Tijelo vam se uvijek obraća, potrebno je samo da ga saslušate. Svaka ćelija u vašem tijelu odgovara na svaku misao koja vam se rodi u glavi i na svaku riječ koju izgovorite.

Vođenje brige o sopstvenom tijelu predstavlja čin ljubavi. Kako budete sve više i više učili o ishrani, počećete da primjećujete kako se osjećate nakon unošenja određene vrste hrane. Znaćete koja vrsta hrane vam pruža posebnu snagu i dosta energije. I tako ćete se pridržavati tog režima ishrane.

Ja ne vjerujem da svi moramo da obolimo i završimo u nekom domu - to nije način na koji bi trebalo da napustimo ovu izvanrednu planetu. Mislim da možemo da vodimo računa sami o sebi i da možemo dugo da budemo zdravi.

Potrebno je da njegujemo i poštujemo te divne hramove u kojima živimo. Jedan od načina na koji to možemo da uradimo jeste da se klonimo aluminijuma, koji je uzročnik mnogih problema. Istraživači su otkrili da je aluminijum direktno povezan sa pojavom Alchajmerovog ne-zdravog stanja. Imajte na umu da se aluminijum ne nalazi samo u dezodoransima i limenkama piva i gaziranih sokova, već i u alu foliji i aluminijumskom posuđu, pa bi bilo dobro da ih izbacite iz upotrebe. Koliko znam, osvježivači prostora i mnoge mješavine za kolače isto tako sadrže aluminijum. Zašto biste željeli da trujete tijelo koje volite?

Vjerujem da je najbolji način da budete dobri prema svom tijelu taj da se sjetite da ga volite. Često se zagledajte u odraz sopstvenih očiju u ogledalu. Kažite sebi koliko ste divni. Uputite sebi pozitivnu poruku svaki put kada ugledate svoj odraz u ogledalu. Naprosto volite sebe. Ne čekajte da smršate, da povećate mišićnu masu, snizite holesterol ili smanjite procenat masnih naslaga na tijelu. Uradite to odmah. Zato što zaslužujete da se osjećate divno u svakom trenutku.

VI STE FANTASTIČNI!


Iz knjige "Život" - Lujza L. Hej

Šta ja znam?

Kod nas je veoma rasprostranjeno kukanje svih vrsta, što s razlogom, što bez razloga, nekako nam je prešlo u naviku, čak i onda kada nam baš i nisu sve lađe potonule. Razbijali su nas, kolektivno, vjetrovi različitih vrsta i snaga, razbijale su nas i oluje i tornada, svašta nam je remetilo mir, to je istina. Istina je i da su te kolektivne pošasti prohujale. Naravno da ni sada nije sjajno, posljedice su itekako prisutne. Uz to, svako od nas ima i one svoje individualne, i vjetrove i potrese. Oni su takođe vrlo šarolike prirode i skale. Valja sa svim izaći na kraj. I tako je nama negdje usput prešlo u naviku da kukamo, vrlo izdašno koristeći izgovore različitih vrsta, a sve kako bismo opravdali to što su nam životi tek blijede sijenke onoga o čemu smo maštali, što smo žarko željeli, o čemu smo sanjali i zbog čega smo došli.

Koliko ste samo puta, probajte to osvijestiti, kad se dobro raskukate u razgovoru sa nekim kome dan počinje kukajući, uhvatili sebe da izustite ono "šta ja znam", ali ne pitajući se to zaista, nego tek da nešto kažete? Koliko ste puta izustili to "šta ja znam", ne znajući u stvari više kako da formulišete puko kukanje i podignete bijelu zastavu predaje i nemoći? Koliko puta ste kukali tek tako, samo da nešto radite, da nešto kažete? Koliko puta ste izgovorili tu, samo nama znanu frazu, prepuštajući se svima i svemu da upravljaju vama i vašim životom? "Šta ja znam" je postalo kao "ne znam ništa", kao pečatiranje neželjene sudbine, jer nas je savladala i nama ovladala toliko da smo je prigrlili i ne puštamo je iako je neželjena i nezvana.

Gdje smo izgubili onu moć našeg dolaska na svijet i želju da budemo dio ovog savršenog univerzuma? Onu riješenost da budemo, da za samo 9 mjeseci spremni promolimo glavu, s namjerom da kreiramo, da se izrazimo, da saznamo? Da baš mi, moćni, savršeni, ovaj svijet učinimo boljim mjestom? Zašto smo neosviješćeni, zašto nam životi prolaze u magnovenju i neznanju? Zar je toliko teško osvijestiti, pogledati unutra i potražiti odgovore na postavljena pitanja? Zar je toliko teško odbaciti neznanje i izgovore, bez obzira na to koliko će trajati, koliko će biti teško? Posebno, ako će za posljedicu imati povratak sebi i onome ko mi jesmo.

Slijedeći put kad neko izusti to čuveno "šta ja znam" ili ako to budete vi, preformulišite to automatski u pitanje "Šta ja znam?" i barem pokušajte potražiti odgovor. Dajte sebi pritom malo važnosti i moći. Jer mi smo i važni i moćni, iako smo to možda zaboravili. I nema veze ako usput saznate da još toliko toga ne znate. Naučićete. Krenite. Odvažite se. Uradite sve što treba kako biste shvatili da nismo došli na ovaj svijet da se sklupčamo i čekamo sudnji dan. Da kukamo i ništa ne znamo. Prisjetite se da smo ovdje došli da se pokažemo u najboljem izdanju, da bljesnemo, da rastemo, da sve...da znamo. Pa šta i ako ste zaboravili? Pa šta i ako ste umorni? U godinama? Uplašeni? Sjebani? Imate alternativu - kukajte i "šta ja znam".


P. S. Upišite u Google Translate "Šta ja znam" i prevedeno na engleski dobićete "I do not know".

Četvrti zavjet uspjeha

U posjedu sam čudesne moći. Poznata mi je tajna kako da utičem na misli i delanje drugih, kada se nađu u mom društvu. Tokom vijekova, ovo je znanje, samo po sebi, pametno iskorišćeno, omogućilo stotinama ambicioznih pojedinaca da se uspnu do najviših stepenika slave, bogatstva i moći. Nažalost, tek je nekolicina među njima bila svjesna moći kojom raspolažu; ogromna većina drugih, zbog svog neznanja, platila je visoku cijenu čemerom i slomljenim srcem. Izgubili su prijatelje, vrata su se pred njima zatvarala, prilike su im se izjaljavale i snovi im bili krhani. Sve do sada i sam sam pripadao toj žalostivoj većini, sve vrijeme uništavajući svoje izglede na uspjeh i sreću, jer sam pogrešno koristio moć za koju nisam ni znao da je posjedujem.

Zahvaljujući ovom svitku, oči su mi se najzad otvorile. Tajna je tako jednostavna da je svako dijete može razumjeti, i nagonski je koristi na svoju dobrobit. Na druge možemo uticati ukoliko se prema njima ophodimo na isti onaj način na koji bismo željeli da se i oni ophode prema nama. Svi smo mi slike i prilike jedni drugih, sa istim čulima, istim osjećanjima, istim nadama, istim strahovima, istim zabludama i istom krvlju. Ukoliko nekog od nas spopadne svrab, naš bližnji počinje da se češe. Ako se neko osmijehne, njegov mu bližnji uzvraća istom mjerom.

Kakva sam samo neznalica bio! Poznato mi je da čovjek, sam, ne može da postigne uspjeh. Poznato mi je da ne postoje ni čovjek ni žena koji su, isključivo, sami sebe stvorili. Shvatam, saglasno s tim, da bez pomoći drugih ne mogu da ostvarim svoje ciljeve; a ipak, osvrćući se na svoju prošlost, nije mi teško da uvidim koliko su me moja djela držala zatočenog iza rešetaka žaljenja.

Ali, zbog čega bi iko poželio da doprinese mom uspjehu?
Kada god bih se namrgodio, u odgovor bi mi došlo namršteno lice.
Kada god bih povikao u bijesu, čuo bih odjek gnjevnih glasova.
Kada god bih se požalio, mrki pogledi bi me prostrijelili.
Kada god bih stao da kunem, uvek mi je mržnja stizala u odgovor.
Moja vlastita djela bijehu me osudila da bivstvujem u svijetu u kojem ni na čijem licu nema osmijeha, u svijetu neuspjeha. Budalasto sam optuživao druge zbog svojih nedaća; ali, sada uviđam da je greška bila na mojoj strani.

Napokon, konačno, oči su mi se otvorile.

Obavezujem se da ću se ovog posebnog zavjeta uspjeha pridržavati čitavog života:

Nikada više neću se ophoditi neljubazno ni prema jednom živom stvoru.

Upućivaću osmijehe, podjednako, i prijateljima i neprijateljima, i davaću sve od sebe, sada kad znam da je jedan od najdubljih poriva u prirodi ljudi u tome da dobiju priznanje; da u svima nađem vrijednosti koje valja cijeniti. Uistinu, u svakome od nas postoje odlike koje zaslužuju hvalu, i sve što je potrebno jeste da budem siguran da hvale odajem iz srca i glasom u kome se lako prepoznaje iskrenost. Odavati hvalu, osmjehivati se, pokazivati zainteresovanost za druge, u podjednakoj je meri dobrobitno kako za onog koji daje, tako i za onog koji prima. Ta velika moć, koja tako snažno utiče na druge, i u mom vlastitom životu činiće čuda, budući da će mi moji bližnji uzvratiti zahvalnošću na mnogo načina. Osmijeh je uvijek najjeftiniji poklon kojim bilo koga mogu darivati; a opet, njegova moć u stanju je da nadjača i sama kraljevstva. Oni prema kojima se
odnosim ljubazno, riječima hvale, ubrzo će početi da shvataju da u meni postoje vrijednosti koje nikada ranije nisu zapažali.

Nikada više neću se ophoditi neljubazno ni prema jednom živom stvoru.

Mojim danima prituživanja i žaljenja na druge napokon je došao kraj. Nema ničeg jednostavnijeg od nalaženja mana. Nikakva nadarenost, nikakvo samoodricanje, nikakva pamet i nikakav poseban karakter nisu potrebni da bi čovjek gunđao. Više nemam vremena za takvo, žaljenja dostojno traganje. Ono bi samo obezbojilo moju ličnost, tako da više niko ne bi poželio da mi bude družbenik. To je sada dio mog nekadašnjeg života. Ali, ne i ovog sadašnjeg. I, zahvalan sam na novoj prilici koja mi se ukazuje.

Svojim mrgođenjem, turobnošću i ljutitim pogledima protraćio sam čitave godine dobrih prilika, dok bi osmijeh i lijepa riječ otvorili mnoga vrata i omekšali srca bezbroja onih koji su mi mogli pružiti ruku pomoći. Tek sada savladavam veliko umijeće života - da iskoristim zlatni trenutak prilike koja mi se pruža i da dosegnem sve ono dobro što nam je na domašaju ruku.

Nikada više neću se ophoditi neljubazno ni prema jednom živom stvoru.

Osmijeh i stisak ruku, na kraju krajeva, jednostavan su izraz ljubavi. Sada mi je poznato da život nije sačinjen od velikih žrtava ili dužnosti, već od malenih stvari, pri čemu su osmijesi, ljubaznost i sitna darivanja, upućeni kada god je i gdje god je to moguće, ono što zadobija i trajno vezuje svako srce. Najbolje dijelove čovjekovog života čine upravo sitni izrazi razumijevanja i pažnje. Ljubazne rijeci utiskuju svoju sliku u ljudske duše, i to je, odista, prekrasna slika. Onoga kome su upućene, te riječi smiruju, daju mu utjehu i spokoj, i čine da se srami zbog svojih zlobivih, zlojedljivih i zlodejnih osjećanja. Još nisam počeo da ljubazne riječi dijelim onako obilato kako bi trebalo, ali, postepeno, kroz praksu, osjećam da ću u tome postajati sve bolji. Ko bi bio tako budalast da to ne pokuša, kada mu postizanje sreće od toga zavisi?

Nikada više neću se ophoditi neljubazno ni prema jednom živom stvoru.

Sad jasno vidim da se u životnoj svakodnevici, kroz sitne izraze promišljene ljubaznosti, ne samo iz dana u dan već i iz sata u sat, kroz riječi, boju glasa, gestove i poglede, naklonost i štovanje i stiču i čuvaju. Kako je samo lako nekoj dobrostivoj osobi da oko sebe širi zadovoljstvo, i kako, neminovno, dobro srce postaje izvor radosti, čineći da svi u njegovoj blizini zrače osmijesima sreće. Svake noći, kada se povučem na počinak, molim se da sam minulog dana bar jedno ljudsko biće učinio srećnijim, ili mudrijim, ili bar malčice zadovoljnijim samim sobom. I kako, onda, mogu da ne uspijem, od ovog trenutka pa nadalje, ako se budem držao zavjeta ispisanog na ovom svitku, tako da, u budućem vremenu, i sam vazduh što ga sada udišem zasja ljubavlju i dobrim željama?

Nikada više neću se ophoditi neljubazno ni prema jednom živom stvoru!


Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino

Biram da biram I

     Ako misliš da možeš - možeš. 

Meril Strip

Sećam se svog prvog susreta sa afirmacijama. Kao da se u meni probudilo nešto što je odavno bilo uspavano. Činjenica koliko naše misli, izgovorene reči, informacije kojima pridajemo svesno ili nesvesno svoju pažnju, utiču na nas i naš život, u isto vreme bila je potpuno nova i osvešćujuća, ali mi se, s druge strane, učinilo da sve to na nekom dubljem nivou odnekud i znam. I slike su samo počele da se nižu. Nisam mogao da zaustavim proces koji se u meni odvijao, a koji mi je pružao sve one slike iz života kada sam imao priliku da samo jednostavnom promenom misli izmenim tok određenih životnih situacija.

U isto vreme padale su mi na pamet i one situacije koje su svima drugima izgledale kao sulude i nedostižne - a za koje sam jedino ja verovao da je sasvim lako i u redu da se dese - i desile su se. Preispitujući tako svoj život i neke važne prekretnice, na ličnom nivou dobio sam potvrdu svega onoga što sam prvo u knjigama čudesne Lujze Hej a kasnije i u delima mnogih autora nalazio, da sami kreiramo sopstvenu stvarnost. Da smo apsolutno odgovorni za sve što nam se dešava i da smo svaku situaciju na svesnom ili nesvesnom nivou bukvalno prizvali u svoj život. Probudivši tu svoju "uspavanu" istinu, kao da se čitavo moje biće uspravilo, kao da sam započeo neki novi, sigurniji hod stazom života i kao da sam počeo na svet u sebi i oko sebe da gledam drugim očima.

Počeo sam da se radujem svakom susretu, svakom izlasku, svakom danu, bilo da je siv, bilo da je sunčan i počeo sam da u svemu tražim samo ono što je dobro i pozitivno, jer to je ono što je MENI donosilo dobro. Počevši da pažljivije biram reči koje izgovaram, kao da je sve manje "loših" događaja ulazilo u moj život. Izbacivši iz svog rečnika sve one reči kao što su "užas", "katastrofa", "jezivo", "grozno", odvratno", "strašno", moje iskustvo je sve više postajalo ispunjeno DIVNIM, ČUDESNIM, FANTASTIČNIM, LEPIM, DOBRIM, SJAJNIM, OČARAVAJUĆIM, PREDIVNIM. Nije uopšte važno da li su sve te ružne stvari nestale iz mog života, niti da li sam ja to počeo da uviđam samo ono što sam želeo da vidim, važno je samo da je moj život postao za mene jedna čudesna igra stvaranja, u kojoj sam pozvan da u svakom trenutku pravim izbor i donosim odluke, jedino i isključivo na osnovu onoga što želim da vidim u svom životu.

Onome što ne želim da iskusim ne pridajem svoju pažnju. Čitam samo ono što će me oplemeniti, na televiziji gledam samo filmove ili emisije za koje sam siguran da me neće uznemiriti, izbjegavam druženja u kojima bih samo ubijao vreme i koja bi se svela na ogovaranja ili prepričavanja "užasnog vremena u kom živimo", u razgovore unosim one priče koje nose poruku o nečijem uspehu, o dobrom provodu, o dobroj knjizi ili o sjajnom događaju. Daleko od toga da mi je važno da idem okolo i da izigravam veseljaka, jedino što činim jeste to što sliku života koju živim slikam vedrijim, lepšim i pre svega mirnijim bojama.

Iz knjige "Put promene...i neće biti kraja čudesima..." - Siniša Ubović

Biće rizično

Opet kažem, ovo može da zvuči kao dobar razlog, ali ako uvjerite sebe da nešto donosi rizik veći od onog koji ste spremni da preuzmete, ovo predstavlja samo loš izgovor da ne učinite ništa. Ono što je bez sumnje tačno jeste da ste sposobni da izaberete kakav ćete stav imati prema mogućim preprekama vezanim za svoj pokušaj.

Brojni ljudi su mi tokom godina zahvaljivali na tome što rizikujem govoreći o onome u šta žarko vjerujem. Uvijek ostanem zatečen pred takvim izrazima zahvalnosti - nikada nisam razmišljao o tome da sam hrabar zato što govorim ono što mislim. Čak i ako bi moje mišljenje i izjave bili prihvaćeni od strane velikog broja ljudi kao nešto uvredljivo, nikada mi ne bi palo na pamet da nešto rizikujem time što sam ono što jesam i što izražavam sopstveno mišljenje.

Mislim da čovjek nikada ne može da bude 100 posto siguran da nešto neće biti riskantno. Ćutanje zbog straha od kazne ili kritike može biti čak i gore. Govor iz srca ne mora uvijek da privuče kritiku. Na kraju krajeva, u 99 posto slučajeva reakcija koju dobijam je pozitivna i prijatna.

Strah koji se javlja prilikom predviđanja mogućeg rizika služi tome da vas spriječi da nešto preduzmete. Kada uvjerite sebe da ne treba da iskoristite prilike koje se pružaju, time samo nastavljate da sprovodite već poznate navike. Ako ste navikli da igrate na sigurno trudeći se da svima udovoljite, onda postajete žrtva sopstvenih izgovora.

Ono što želim da kažem jeste da će, ako se plašite mišljenja drugih ljudi - ili imate strah od neuspjeha ili uspjeha, rizik biti vezan za bilo šta što pomislite ili učinite. Međutim, ako želite da živite prema svojim uvjerenjima i da ispunite sopstvenu sudbinu, onda je onošto drugi ljudi nazivaju rizikovanje samo način koji ste vi izabrali da uzdignete sopstveni život. Pa šta i ako mislite da promjena načina razmišljanja ide uz određeni rizik? Mir koji donosi odluka da ne obraćate pažnju na mogući rizik daleko je bolji nego da ostanete pri uvjerenju koje je , u suštini, samo izgovor.

Kao što je Logan Pirsal Smit primjetio jednom prilikom: "Ništa nije tako ponižavajuće kao onaj osjećaj da ste ostali bez šljive jer niste imali hrabrosti da protresete stablo".



Iz knjige "Do uspjeha-bez izgovora! - Dr. Vejn V. Dajer

Biće teško

Iako ovo možda zvuči kao prihvatljiv razlog, jasno je da je u pitanju izgovor koji je tu samo da bi vas obeshrabrio. Ako želite da budete iskreni prema sebi kada su u pitanju poteškoće s kojima se suočavate u vezi sa zavisnošću, gojaznošću, depresijom, stidljivošću, niskim nivoom samopoštovanja, usamljenošću ili bilo kojim drugim aspektom života, shvatićete da samo produžavate bespotrebnu patnju. Ako ćete svakako da se suočavate s poteškoćama, zašto ne biste izabrali korisnu patnju? Ipak, činjenica je da ne posjedujete neoboriv dokaz da ćete se suočiti s poteškoćama ako želite nešto da promjenite. Može da se ispostavi da je promjena obrasca razmišljanja lak posao.

Prije nekoliko decenija kada sam odlučio da prestanem da pušim, na primjer, koristio sam uvjerenja koja su u skladu s paradigmom do uspjeha- bez izgovora. Ona su me ohrabrila da shvatim da je teže pušiti nego ne pušiti. Pušač u meni je uvijek morao da ima kutiju cigareta i pepeljaru pri ruci, morao je da nosi sa sobom šibice ili upaljač, da baca pepeo i opuške za sobom, da se bori s lošim mirisom koji se zadržava na prstima i mrljama na zubima, da zaradi novac za ovu ružnu naviku, da iskašljava ostatke nikotina iz pluća, da kupuje plin za upaljač i kremen i tako dalje. Istina je da pušenje donosi brojne probleme, dok promjena ove navike zahtjeva samo jedno: da ne pušim.

Ovo važi za gotovo svaku naviku. Uvjerenje da će mijenjanje navike biti teško jeste samo uvjerenje! Kada odlučite da je nešto teško prije nego što to počnete da radite, onda je riječ o izgovoru. Ništa na ovom svijetu ne predstavlja teškoću za one koji se odluče na nešto, zaključuje drevni taoistički učitelj.


Iz knjige "Do uspjeha- bez izgovora!" - Dr. Vejn V. Dajer

Treci zavjet uspjeha

Budan sam.

Prožet sam radosnim iščekivanjem.

Osjećam nepoznate potrese u svom srcu, dok, evo, dobrodošlicom pozdravljam svaki novi dan, ispunjen radošću i samopouzdanjem, umjesto samosažaljenjem i strahom. Pamti onaj koji pati. Nikada više neću ponoviti neuspjehe i budalaste greške iz prošlosti, sada kad imam ove svitke da me nadahnjuju i vode.
Svakoga dana zakoračiću u svijet u pratnji tri moćna, nova saveznika: samopouzdanja, ponosa i ponesenosti. Ubijeđen sam da mogu da se uhvatim ukoštac sa svakim izazovom; ponos od mene zahtijeva da sve izvedem u skladu sa svojim najboljim mogućnostima; i sve ću izvesti zahvaljujući tome što sam ponovo otkrio onu čudesnu moć koja mi je u životu nedostajala još od djetinjstva - moć silne ponesenosti. Sva nezaboravna djela u istoriji svijeta predstavljaju trijumf čovjekove ponesenosti. Ništa veliko nikada nije bez nje bilo ostvareno, budući da upravo ona svakom izazovu ili svakom preduzeću - bez obzira koliko zastrašujući ili nepremostivi izgledali - daje nov smisao. Bez radosne ponesenosti osuđen sam na život osrednjaštva; ali, sa njom, sposoban sam da stvaram čuda. Moje postojanje dobilo je nov smisao. Neuspjesi mi više nisu vjerni i stalni sadruzi. Ništavilo, samotnost, nemoć, čemer, uznemirenost i očaj što su me pritiskali u prošlosti nestali su onog, ne tako davnog dana, kada sam ponovo naučio da se osmjehujem. I, evo gdje mi već i drugi uzvraćaju osmjehom i pažnjom. I to kandilo sreće i ljubavi sa najvećim uživanjem dijelim s drugima.

Uvijek ću svoje dane oblivati zlatnim, sjajem radosne ponesenosti.

Ustreptala ponesenost najveća je prednost koju čovjek može steći: njena potencijalna vrijednost daleko prevazilazi i novac, i moć, i uticaj. Bez ičije pomoći, čovjek za nešto silno zagrijan biće uvjerljiv i uzdizaće se iznad svih i tamo gdje će bogatstvo što ga je okupila manja grupa radenika jedva pobuditi ikakvo zanimanje. Ljudska ponesenost ruši predrasude i sve što joj stoji na putu, sa prezirom odbacuje nerad, juriša na tvrđavu svog cilja, i, poput lavine, satire i prekriva sve prepreke. Naučio sam veliku lekciju - silina moje ponesenosti čini moju vjeru u delanje! A sa vjerom ne mogu omašiti.

Uvijek ću svoje dane oblivati zlatnim sjajem radosne ponesenosti.

Neki među nama osjećaju se ponesenim tek na mahove, a neki u takvom stanju ostaju po čitav dan, pa i po nedelju dana. I jedno i drugo je dobro; ali, ja moram, i hoću, da svoju ponesenost održavam trajno, iskreno i bez ostatka, tako da svoj današnji uspjeh mogu ponoviti i sutradan, i slijedeće nedelje i slijedećeg mjeseca. Istinska ponesenost, zaljubljenost u ono što činim u nekom trenutku, deluje na čudesne načine koje, čak, nije neophodno ni da razumijem; dovoljno mi je što znam da će uliti novu životnost u moje mišiće i moj um. Oduševljenost za sve što radim, uz ozbiljan trud, postaće mi navika. Najprije moramo izgraditi svoje navike, a onda, bile dobre ili rđave, one će uobličavati nas. Radosna ponesenost predstavljaće kočije za put u bolji život. I već mi na usnama titra osmejak pri samoj pomisli na sva dobra koja stoje preda mnom.

Uvijek ću svoje dane oblivati zlatnim sjajem radosne ponesenosti.

Radosni podsticaj što ga u sebi nosimo u stanju je da pomjera planine i da očarava čak i nišce duhom. On je genij iskrenosti, i čak je i istini teško da bez njega izvojuje pobjedu. Kao i mnogi drugi, i ja sam provodio život sa lažnim predstavama o valjanim nagradama, u uvjerenju da udobnost i raskoš treba da mi budu ciljevi - dok jedino što nam je potrebno da budemo srećni jeste da imamo nešto što će nas činiti ponesenim. Silina te obodrenosti značiće za moju budućnost više nego što proljećna kiša znači za rast usjeva. I stoga, od ovog časa, moji će dani biti različiti od onih u prošlosti. Nikada više neću razmišljati o tome da je trudan rad neophodan za moj opstanak; jer, u tom slučaju osjetiću prinudu da radim, i sati svakoga dana činiće mi se da se rastežu do u beskonačnost. Neka mi, stoga, bude dopušteno da zaboravim da moram raditi da bih se prehranio, i da se u dnevne obaveze upuštam sa svom energijom kojom raspolažem, u najboljem raspoloženju i s najvećom zainteresovanošću. Zahvaljujući tome, rezultati koje ću postizati biće bolji no ikad; sati će mi brzo prolaziti; i ukoliko mi, iz dana u dan, taj dotok ponesenosti ne presahne, siguran sam da ću biti od veće koristi i sebi samom i svem svijetu. Ne postoji ljudsko biće, ne postoji zanimanje, ne postoje nedaće na koje ne bih bio u stanju da utičem ovakvim svojim pristupom.

Uvijek ću svoje dane oblivati zlatnim sjajem radosne ponesenosti.

I u tom blistavom sjaju biću u stanju da uočim, po prvi put, sve dobre strane života koje su mi ostajale skrivene tokom niza godina ispraznosti. Kao što mladi ljubavnik ima istančaniji osjećaj i dublji uvid, i u predmetu svoje ljubavi uočava bezbroj vrlina i vrijednosti koje drugima ostaju nevidljive, tako ću i ja, prožet silnom ponesenošću, postepeno sricati moć najviše spoznaje i najdubljeg sagledavanja, sve dok ne budem u stanju da uočim ljepotu i vrline na koje drugi ostaju slijepi; ljepotu i vrline koje su u stanju da pruže bogatu nadoknadu za mnogo teškog rada, odricanja, nedaća, pa čak i proganjanja. Uz silinu ponesenosti moći ću da sve što me snađe okrenem na bolje; pa, čak i ako tu i tamo posrnem - jer, ne zaboravimo, to se povremeno događa i najnadarenijima - ponovo ću se uspraviti i nastaviti sa svojim životom.

Uvijek ću svoje dane oblivati zlatnim sjajem radosne ponesenosti.

Osjecam se zaista ushićenim, znajući da u rukama imam veliku moć da ovakvim pristupom unesem promjenu u svoje dane, pa i u čitav svoj život. I iskreno žalim legije onih koji ne shvataju da se i oni mogu okoristiti tom velikom moći - moći koja je već u njima - da ih povede u budućnost. Okrenuću, sada, listove kalendara unazad i vratiti se onom neodoljivom svojstvu mladosti, čija se silna ponesenost rasprskava poput proljećnih voda iz planinskog izvora. Mladi ne uočavaju pred sobom nikakvu tamninu; nikakvu zamku iz koje se nije moguće izbaviti. Ni ne osvrću se na to da u svijetu postoje i stvari kao što je neuspjeh, i vjeruju da je čovječanstvo, tokom svih ovih stoljeća, samo na njih čekalo, da mu donesu istinu, i pregnuće, i ljepotu.
Danas ću visoko podići svoju buktinju i svima dijeliti osmjehe.

Uvijek ću svoje dane oblivati zlatnim sjajem radosne ustreptalosti.




Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino