Znam da je ponekad teško izbrojati do 10

Znam da je ponekad teško izbrojati do 10!

Kao da je to problem! Izbrojati do 10! Trebalo bi da smo tu jednostavnu radnju savladali još kad smo bili mali, jako mali. Još i prije polaska u školu.

 

Ko bi tada i pomislio da ćemo je morati iznova učiti toliko puta.Vjerujte da je ni sama nisam do kraja savladala. Ma, šta do kraja? Ali želim to, zaista. Jer prije i poslije brojanja ne osjećaš se isto. Prije brojanja se osjećaš kao pretis lonac, a poslije kao mirna baja (bubica). Prije brojanja samo želiš da kažeš, pokažeš, dokažeš, galamiš, naučiš pameti, opsuješ, udariš...Kad si dobar sa sobom i kad "ti je dan", onda je lako. Iznerviraš se, izbrojiš svoje, osmijeh na lice i ideš dalje.

Nije Jednostavno

Ali kad nisi baš sa sobom kako treba, onda se iznerviraš i zaboraviš da je brojanje ikada i postojalo. A onda se stvar ko zna kako završi i, čudno, ali kako god završila ne osjećaš se kako treba. Ili si pod teretom neizrečenog, ili si rekao previše, ili si otišao predaleko, ili si sebe iznevjerio...kako god, ali mir nemaš. A mir je veoma važan. Veoma. Ljudima.

Znam ja da ponekad nije lako, znam, jer toliko puta sam nasjela. Toliko puta sam našla više razloga da se upalim kao žeravica, nego da ćutim. A onda sam poslije svega tako malo voljela samu sebe. I imala onaj ružni osjećaj poraza, iako je stanje na poprištu zvučalo kao pobjeda. To mu ga dođe kao neki sport.

Vježba

Vježbaš, vježbaš, vježbaš, i onda gledaš šta ti je vježba donijela. Svakako će lakše biti svaki slijedeći put. Ali valja krenuti. A oni što su navikli da vi ne brojite, sve će učiniti, naći će najubojitije oružje da u tome i uspiju. Jer znaju vas. Znaju gdje boli. Izbor je na nama. Brojati ili eksplodirati. I odgovornost je na nama. A moguće i krivica...

Nije uvijek lako, znam. Ponekad imaš osjećaj da te vrebaju i muče na svakom koraku, da te testiraju i mnogo ih je, baš mnogo. Što poznatih, što nepoznatih. Što sa strategijom, što bez nje. Sve znam. Ali, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10. I gotovo! Ti miran. Ljepota!

Poželjna mjesta za brojanje: sva moguća, s naglaskom na porodični dom, rodbinske domove, liftove, prodavnice, pijacu, banke, dom zdravlja, bolnicu, ulicu... Ne zaboraviš li brojati, ne trebaš se bojati. Ako si čovjek. Ako želiš mir. Mir je važan. Ljudima. Sve ostalo će već doći na svoje mjesto. Brojati, ćutati i primjerom sve reći. E, to nema cijenu.

Istina je da nije neka strašna vještina to brojanje, ali je takođe istina da život može promijeniti. Još je nešto istina. Kad vježba brojanja uzme maha, nekako se smanjuje i broj situacija koje ga iziskuju. Vjerujte. Probala.

Ima i onih koji nikad ne broje. Ali tekst nije namijenjen njima...