Hoće to nedeljom. To sa mirisima. Ta silna uzburkana osjećanja najlakše je natovariti na leđa mirisa. On je danas kriv, zaslužan, odgovoran, on je taj koji proizvodi čitav scenografski haos. Rasplinuo je mašineriju mog srca, duše, mozga, sve stavio u pogon i napravio pometnju.
U vazduhu je neki čudan miris novembra i smoga. Vidim sebe u roditeljskom domu. Svi smo tu, kao nekada. Uživam. Zbog mirisa smoga. Sreće.
Zašto je baš danas neko odlučio da pravi ajvar? Podsjeća na knjigu uspomena, blizak je srcu, a zimnica. Miris. U mojoj glavi čitav arsenal od novembara i ajvarnih iskustava. Djetinjstvo. Nedostajanje razdire. Zbog ajvara i mirisa.
Njen miris je poseban, jedinstven, žustar, jak, zaštitnički, moj. Nikom je ne dam, niti ona mene. Iako kaže da sam došla neplanirano. Sreća. Zbog nje. Mirisa.
Zamišljam njegov miris. Tek obrijanog lica. "Debela", "još samo ovo ljepote mi je ostalo..." Važno se saginje prema meni, očekujući poljubac u obraz. Uvijek je mirisao. Njegov miris. Suze. Bol. Nikad više. Želim još...
Prvi susret sa njom. Porodilište. Udahnula sam je čitavim svojim bićem. Jedva smo preživjele. Njen miris ne zaboravljam. Liječio je. Više nije isti. Volim ga. Kreću mi suze. Zbog mirisa.
Njegov je ljekovit. Dugo iščekivan. Od prvog susreta isti. Suština mu je ista. Srodne duše isto mirišu. Udišemo se, njuškamo i mirišemo svakog dana. Miris mog spasenja. Čista ljubav. Rastem.
Zamirisalo mi je na proljeće. Novembarsko sunce, a grije. Možda zato taj proljetni trenutak. Izvijugao je bezbroj staza. Mojih i njihovih. Većina njih više nikada neće osetiti taj miris sa mnom. Nema ih više. Opravdano su odsutni. A ja gotovo ljuta na njih. Želim ih pored sebe. Zbog mirisa.
Sjećam se njegovog mirisa. Ne osjećam ga više. Srećom. Ponekad me zapuhne onako kiselo-ljut, češće u vrijeme pretjerivanja i slavlja. Osjetim gađenje. Otpor. Oprost. Zbog mirisa.
Da li rasturene porodice imaju miris? Jer ja ga osjećam. Ne da mi da dišem. Gušeći je. Težak. Umara.
Pitam se kakav je tvoj miris? Šta će mi donijeti? Kako će neka sutrašnja nedelja mirisati? Kakvom ćeš je notom ti obojiti? Da li ću biti srećna? Zbog mirisa...
Toliko je nota u njima, da muzika dira neprestano. Ponekad ne birajući vrijeme, mjesto, sredstva.
Danas je bio takav dan. Nedelja. Dan mirisa. Čitavo more me je zapljusnulo, okupalo, sapralo. Plima. Sad sam čista... Zbog mirisa.
U vazduhu je neki čudan miris novembra i smoga. Vidim sebe u roditeljskom domu. Svi smo tu, kao nekada. Uživam. Zbog mirisa smoga. Sreće.
Zašto je baš danas neko odlučio da pravi ajvar? Podsjeća na knjigu uspomena, blizak je srcu, a zimnica. Miris. U mojoj glavi čitav arsenal od novembara i ajvarnih iskustava. Djetinjstvo. Nedostajanje razdire. Zbog ajvara i mirisa.
Njen miris je poseban, jedinstven, žustar, jak, zaštitnički, moj. Nikom je ne dam, niti ona mene. Iako kaže da sam došla neplanirano. Sreća. Zbog nje. Mirisa.
Zamišljam njegov miris. Tek obrijanog lica. "Debela", "još samo ovo ljepote mi je ostalo..." Važno se saginje prema meni, očekujući poljubac u obraz. Uvijek je mirisao. Njegov miris. Suze. Bol. Nikad više. Želim još...
Prvi susret sa njom. Porodilište. Udahnula sam je čitavim svojim bićem. Jedva smo preživjele. Njen miris ne zaboravljam. Liječio je. Više nije isti. Volim ga. Kreću mi suze. Zbog mirisa.
Njegov je ljekovit. Dugo iščekivan. Od prvog susreta isti. Suština mu je ista. Srodne duše isto mirišu. Udišemo se, njuškamo i mirišemo svakog dana. Miris mog spasenja. Čista ljubav. Rastem.
Zamirisalo mi je na proljeće. Novembarsko sunce, a grije. Možda zato taj proljetni trenutak. Izvijugao je bezbroj staza. Mojih i njihovih. Većina njih više nikada neće osetiti taj miris sa mnom. Nema ih više. Opravdano su odsutni. A ja gotovo ljuta na njih. Želim ih pored sebe. Zbog mirisa.
Sjećam se njegovog mirisa. Ne osjećam ga više. Srećom. Ponekad me zapuhne onako kiselo-ljut, češće u vrijeme pretjerivanja i slavlja. Osjetim gađenje. Otpor. Oprost. Zbog mirisa.
Da li rasturene porodice imaju miris? Jer ja ga osjećam. Ne da mi da dišem. Gušeći je. Težak. Umara.
Pitam se kakav je tvoj miris? Šta će mi donijeti? Kako će neka sutrašnja nedelja mirisati? Kakvom ćeš je notom ti obojiti? Da li ću biti srećna? Zbog mirisa...
Toliko je nota u njima, da muzika dira neprestano. Ponekad ne birajući vrijeme, mjesto, sredstva.
Danas je bio takav dan. Nedelja. Dan mirisa. Čitavo more me je zapljusnulo, okupalo, sapralo. Plima. Sad sam čista... Zbog mirisa.
Нема коментара:
Постави коментар