четвртак, 12. новембар 2015.

Znanje koje traje

Mi smo ono što stalno radimo.
Vrlina, dakle, nije čin nego navika
                                       
                                        ARISTOTEL


Kako da od motivacije pređem do trajne promjene?


Glavna kritika koja se upućuje motivacionim seminarima ide na adresu njihove sposobnosti da motivišu. Govornik podstiče i zabavlja auditorijum. Polaznici seminara odlučuju da izvrše veliku promjenu u svom životu i čini im se da će odsad sve biti drugačije. Ali, s povratkom u normalne životne tokove, ne dešava se ništa. Ništa se ne mijenja. Šta se dogodilo? Da li je sve bilo samo prazna priča? Kako da izvršite trajnu promjenu?



Zamislite, ako hoćete, da gledate specijalnu televizijsku emisiju posvećenu jako bolesnoj djeci. Potrebna im je transfuzija krvi da bi se osjećala bolje, ali nema dovoljno davalaca koji imaju njihovu izuzetno rijetku AB negativnu krvnu grupu. Program se završava, a vama su oči pune suza. Isključujete televizor i zaričete se da ćete jednom mjesečno davati krv, jer je vaša krvna grupa upravo AB negativna. Koliko te nedelje, nalazite vremena da za vrijeme jedne pauze za ručak skoknete do banke krvi. Međutim, do kraja godine, samo još jednom nalazite vremena da to ponovite. Naposlijetku, prestajete da se trudite da ubacite davanje krvi u svoj grozničavi raspored i više puta uopšte ne razmišljate o tome. Zašto se to dešava? Da li ste vi prosto loša osoba, suviše veliki slabić da biste se sjećali te jadne bolesne dječice?

Kad god se u vama rodi želja da usvojite novi vid ponašanja, činite to zato što ste podstaknuti dejstvom emocija. Te večeri ste televizor isključili duboko ražalošćeni patnjom bolesne djece i motivisani da im pomognete. Ali vaše emocionalno stanje je prolazno. S vremenom je izblijedilo, budući da je bilo direktno povezano sa snažnim emocijama koje je generisala emisija koju ste gledali. Mjesecima kasnije, kad ste pokušali da nađete vremena da još jednom odete u banku krvi, niste imali isti nivo emocija koji je prvobitno upravljao vašim ponašanjem. Budući da je vaša motivacija bila indukovana kratkim i dramatičnim iskustvom, ne možete računati na to da će ona stvoriti trajnu promjenu. Da bi novi vid ponašanja postao trajan, morate dovoljno dugo da ga uvježbavate. Morate da istrenirate svoj mozak da usvoji taj vid ponašanja, a do toga može da dođe samo praksom. Da ste onu emisiju o bolesnoj djeci snimili i gledali jednom mjesečno, vaši izgledi da ipak stignete da odete u banku krvi bili bi veći. A kad biste uspjeli da nekoliko mjeseci zaredom nađete vremena za odlazak do banke krvi, sva je prilika da bi se vaš mozak prilagodio i da bi se formirale nove nervne putanje koje bi podržavale takvo ponašanje. Pomaganje bolesnoj djeci bi vam iznenada prešlo u naviku.


Istrenirajte svoj mozak




Svake Nove godine, više od 200 milona Amerikanaca nastoji da na neki način promjeni svoje ponašanje. Kalendarska promjena je savršen trenutak da se počne ispočetka i motiviše ljude da započnu proces uvođenja promjena. Međutim, većina ljudi nikad ne ode dalje od uzbudljive grozničavosti prvih nedelja nove godine. Sa 1. februarom, više od 130 miliona novogodnjih odluka biva iznevjereno, jer se smiruje emocionalno stanje koje ih je proizvelo. Trećina od ukupnog broja ljudi koji donesu odluke uspijeva da ih održava cijele godine, marljivo se krećući kroz kritičnih prvih šest mjeseci prakse. Ako dovoljno dugo praktikujete neki vid ponašanja, ono zauzima uporište i ukorjenjuje se. Pokretanje novog vida ponašanja umije da iziskuje izuzetno veliki napor, ali kad istrenirate mozak, prelazi u naviku. Studije pokazuju trajnu promjenu emocionalne inteligencije više od šest godina nakon prvobitnog usvajanja novih vještina. Rutinski vidovi ponašanja traju zato što više ne morate da razmišljate o njima; uživate u njima godinama kasnije zato što su postali prirodan dio vašeg repertoara.

Imajte na umu da se samo vježbanjem stiže do savršenstva. Nećete povećati svoju emocionalnu inteligenciju pukom odlukom da ćete od sad postupati drugačije. Moraćete mnogo da uvježbavate nove vidove ponašanja prije nego što budete mogli da ih nazovete svojim. Taj proces učvrstiće putanju između vaših emocija i vašeg razuma. Ako dovoljno dugo vježbate, istreniraćete mozak da usvoji te vidove ponašanja kao uspješne navike. Ponavljanje novih, emocionalno inteligentnijih vidova ponašanja prebaciće vas iz faze privremene motivacije u trajnu vještinu koju možete nazvati svojom.



Iz knjige "Emocionalna inteligencija" - Dr. Travis Bradberry i Jean Greaves

уторак, 3. новембар 2015.

Radite ono što volite

Ako ste odrasli u uvjerenju da morate "naporno da radite" kako biste zaradili za život, vrijeme je da se oslobodite tog uvjerenja. Koristite slijedeću afirmaciju: RADITI JE LAKO I ZABAVNO. Ili: UŽIVAM U SVEMU ŠTO RADIM. Ponavljajte svoju afirmaciju dok vam se svijest ne promjeni. Radite onošto volite i novac će doći. Imatepravo da uživate u zarađivanju novca. Vaša odgovornost prema životu je da radite ono u čemu uživate. Kada pronađete način da radite ono u čemu uživate, život će vam pokazati put ka izobilju i blagostanju. Skoro uvijek, to što radite je poput dječije igre u kojoj uživate. Naš unutrašnji vodič ne prepoznaje ono"trebao bih". Svrha života je da se igramo. Kada posao postane igra, onda je zabavan i nagrađuje nas. Negativan stav prema poslu dovodi do stvaranja otrova u organizmu.



Ako ste opušteni, molim vas da ogorčenost što prije, jer vam ogorčenost neće donijeti ništa dobro. Često ponavljajte ovu afirmaciju: BLAGOSILJAM SVOG BIVŠEG ŠEFA LJUBAVLJU. IZ OVOGA MOŽE DA PROIZAĐE SAMO NEŠTO DOBRO. SADA IDEM KA SVOM VIŠEM DOBRU. BEZBJEDAN SAM I SVE JE DOBRO. A onda izgovorite afirmaciju za dobijanje drugog posla.

Nije stvar u tome šta nam se dogodilo, već kako se nosimo sa tim. Ako vam život da limun, napravite limunadu. Ako je limun truo,onda izvadite sjemenke i zasadite ih kako biste dobili novo stablo limuna. Ili napravite organsko đubrivo.

Ponekad se desi da kada se previše približimo svojim snovima, toliko se uplašimo da ćemo dobiti ono što smo zaista željeli i počinjemo sami sebe da sabotiramo. Iako je teško i zamisliti tako nešto, to je greška koju činimo kako bismo zaštitili sebe. Načiniti tako veliki korak, dobiti savršen posao, imati veliku platu, to sve nekad djeluje kao prevelik zalogaj. Šta ako ne uspijem? Šta ako se ne dopadnem drugima? Šta ako ne budem srećan?

Takva pitanja predstavljaju onaj dio vas koji se previše plaši ispunjenja snova. Često je ono dijete u nama ključ za sve naše strahove. Vrijeme je da počnete da volite sebe, da budete strpljivi i nježni prema sebi. Imajte povjerenje u to dijete u sebi, volite ga i učinite da se osjeća bezbjedno. Lučija Kapakione je napisala divnu knjigu, Oporavak djeteta u sebi, koja može da vam pomogne da doprete do svojih unutrašnjih strahova i osjećanja. Knjiga predstavlja tehnike nalik na vođenje dnevnika koje vode iscjeljenju i oslobađanju. Samo se sjetite da često izgovarate: BEZBJEDAN SAM U UNIVERZUMU, ŽIVOT ME VOLI I PRUŽA MI PODRŠKU.


Iz knjige "Život!" - Lujza L. Hej 

субота, 31. октобар 2015.

Svitak X

Ko nosi u sebi tako malo vjere, da u trenutku najveće nesreće ili bola nije zazvao ime Gospodnje? Ko nije naglas kukao kada se suočio s opasnošću, smrću, ili zagonetkom što prevazilaze njegovo svakidašnje iskustvo ili sposobnost razumjevanja? Odakle izvire onaj duboki nagon, koji se u trenucima groze otima s usana svih živih stvorova?



Izmahnite brzo rukom ispred nečijih očiju, i kapci će mu namah zatreptati. Kucnite nekog po koljenu, i čitava noga namah će mu odskočiti. Suočite nekoga sa najužasnijim prizorom, i iz istih tih dubina na njegove će usne izroniti: ,,Oh, Bože!"

Život ne mora da mi bude ispunjen religioznim osjećanjem, da bih bio u stanju da spoznam tu najveću misteriju prirode. Sva živa bića što hode zemljom, uključujući i čovjeka, posjeduju duboko usađeni nagon da zatraže pomoć. Ali, zbog čega posjedujemo taj nagon, zbog čega nam je darivan?

Nisu li naši vapaji za pomoć neka vrsta molitve? Ne bi li bilo neshvatljivo, u svijetu u kojem vladaju zakoni prirode, podariti nekom jagnjetu, ili mazgi, ili ptici, ili čovjeku, nagon da zazove u pomoć - a da se, istovremeno, neki Svevišnji um nije potrudio da obezbijedi da neka sila koja sve nadmaša te vapaje čuje i na njih se odazove? I stoga, od ovog časa moliću se, ali moji pozivi u pomoć biće samo pozivi da mi se ukaže put.

Ali, nikada se neću moliti da mi budu podarene materijalne stvari ovog svijeta. Ne pozivam slugu da mi donese hranu. Ne tražim od vlasnika svratišta da mi spremi sobu. Nikada neću tražiti da mi se daruju zlato, ljubav, dobro zdravlje, sitne pobjede, slava, uspjeh ili sreća. Moliću se samo da mi se ukaže na put, da budem upućen kako da sam steknem sve to, i siguran sam da će moje molitve biti uslišene. Upute koje tražim možda će stići, a možda i neće stići; ali, ne predstavlja li i jedno i drugo neki odgovor? Ako neko dijete zatraži hljeb od svoga oca, i hljeb ne dobije, nije li i to neki odgovor?

Moliću se da mi se ukaže put, i, kao trgovac, evo kako ću se moliti:

O, tvorče svih stvari, pomozi mi. Evo me kako danas zakoračujem u svijet samotan i nag, i bez tvoje ruke na koju ću se osloniti, skrenuću daleko sa staze koja vodi ka uspjehu i sreći. Ne tražim ni zlato ni haljine, čak ni prilike koje su u skladu sa mojim sposobnostima; ono za šta molim jeste uputa kako da moje sposobnosti dorastu prilikama koje mi se pružaju. Naučio si lava i orla kako da love i održavaju se uz pomoć čeljusti i kandži. Pouči i mene kako da lovim uz pomoć riječi i da napredujem putem ljubavi, tako da mogu biti lav među ljudima i orao na tržnici. Pomozi mi da ostanem smjeran i poslije svih prepreka i neuspjeha; i, nemoj skrivati od mojih očiju nagrade što dolaze sa pobjedama. Odredi mi zadatke u kojima su drugi pretrpjeli neuspjeh; ali, i uputi me kako da iz njihovih neuspjeha požanjem zrna uspjeha. Suoči me sa strahovima koji će prekaliti moj duh; ali, obdari me i hrabrošću da se nasmijem svojim promašajima. Podari mi dovoljno dana da dosegnem do svojih ciljeva; ali, pomozi mi i da ovaj današnji dan proživim kao da mi je poslednji. Vodi me u mom zboru, kako bi mi mogao donijeti plodove; ali, i ućutkaj me budem li ogovarao druge, kako nikome ne bih nanio zlo. Utvrdi me u navici da se ne libim sve novih i novih pokušaja; a opet, poduči me kako da se okoristim zakonima zlatne sredine. Obdari me budnošću, kako bih mogao prepoznati priliku što mi se pruža; ali, obdari me i strpljenjem koje će mi pomoći da usmjeravam svoje snage. Zaljevaj me dobrim navikama, i neka se u toj istoj vodi moje rđave navike utope; a opet, podari mi samilost prema slabostima drugih. Učini da patim, kako bih shvatio da je sve prolazno; ali, i pomozi mi da cijenim ono što sam postigao danas. Izloži me mržnji, tako da mi ne bude tuđa; ali, ispuni i moj pehar ljubavlju, kako bih tuđine mogao preobraziti u svoje prijatelje. Ali, sve ovo neka bude samo ako je takva volja tvoja. Ja sam tek jedno malo i samotno zrno grožda, a ipak si me načinio različitim od drugih. Uistinu, mora da si mi odredio posebno mjesto. Vodi me. Pomozi mi. Pokaži mi put. Učini da postanem sve ono što si namjerio da postanem kada sam, kao sjeme, bio bačen u brazdu, i kada si me odabrao da izniknem u vinogradu ovog svijeta.

Pomozi ovom smjernom trgovcu.

Povedi me, o, Bože moj.



Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino


Moj univerzum reaguje na pažnju koju poklanjam...

Većina ljudi vjeruje ili želi da vjeruje da sve u univerzumu reaguje na njihove riječi na isti način na koji drugi ljudi oko njih ponekad mogu bit naučeni da se ponašaju. Kada nekome kažete da dođe kod vas, vi očekujete da dođe. Kada kažete da bježi od vas, očekujete da ode. Ali vi živite u univerzumu zasnovanom na privlačenju (univerzumu zasnovanom na uključivanju), što jednostavno znači da ne postoji ne.



Kada poklanjate pažnju nečem što ne želite i kažete: " Da, dođi kod mene", vi to uključujete u svoju vibraciju i zakon privlačenja započinje proces donošenja. Ali kada pogledate nešto što ne želite i kažete: "Ne, ne želim te - odlazi!", univerzum vam to i donese. Pažnja koju tome poklanjate, te stoga i vaša vibraciona usklađenost sa tim, dovede do uzvraćanja, a ne vaše riječi.

I tako kada kažete: "Savršeno zdravlje, tražim te... želim te - uživam u ideji o savršenom zdravlju", privlačite zdravlje. Ali kada kažete: "Bolesti, ne želim te", privlačite bolest. Kada kažete: "Ne, ne, ne", to vam dolazi sve bliže, i bliže, i bliže, jer što se više borite protiv nečega što ne želite, to vas  sve više guta.

Ljudi često vjerujku da kada jednom nađu savršenog supruga ili suprugu, postignu idealnu tjelesnu težinu, steknu dovoljno novca, da će tada, jednom za svagda, pronaći i sreću koju traže... Ali nigdje ne postoji mali ugao nečega u kome obitavaju samo pozitivni aspekti. Savršena ravnoteža univerzuma kaže da pozitivno i negativno (željeno i neželjeno) postoje u svim česticama univerzuma. Kada vi kao onaj koji kreira, bira, definiše, odlučuje, tragate za pozitivnim aspektima, to i proživljavate - u svim aspektima životnog iskustva. Ne morate da čekate da se pojavi savršena stvar da biste pozitivno reagovali na nju. Umjesto toga, pozitivno trenirajte svoje misli i vibracije,i tada ćete postati onaj koji privlači ili koji stvara.

Podstičemo vas da svaki dan započnete izjavom: "Danas - bez obzira na to kuda ideš, bez obzira na to šta radiš i s kim to radiš - moja glavna namjera je da tražim ono što želim da vidim".

Ne zaboravite da ste ponovo rođeni kada se ujutro probudite. Dok ste drijemali, prestalo je svako privlačenje. To odvajanje zarad nekoliko sati sna - tokom kojih vaša svijest više ne privlači - omogućuje vam osvježavajući novi početak. I tako, osim ako se ujutro ne probudite i počnete ponovo da iznosite sve što vas je mučilo prethodnog dana, to vas neće mučiti u novom danu kada se ponovo rodite i krenete ispočetka.


Iz knjige "Novac i zakon privlačenja" - Naučite da privučete bogatstvo, zdravlje i sreću - Ester i Džeri Hiks


среда, 7. октобар 2015.

Svitak IX

Moji su snovi bezvrijedni, planovi su mi od praha sačinjeni, a ciljevi neostvarljivi. Svi su oni bez značaja, ukoliko za njima ne dolazi djelo.



Stoga, sada, namjeravam da djelujem.

Nikada nije postojala ni jedna jedina mapa, ma koliko pomno, do pojedinosti i razmjera bila iscrtana, koja je svog vlasnika, sama po sebi, makar i za jedan pedalj odvela dalje. Nikada još nije načinjen neki zakonik koji bi, ma koliko pravičan bio, sam po sebi spriječio ma i jedan zločin. Nikada nije postojao nijedan spis - uključujući i ovaj što ga sada držim u rukama - koji je sam po sebi donio makar i jednu paru ili izazvao ma i jednu riječ sveodobravanja. Samo je djelo ono ognjilo koje će potpaliti, i dati život, mapi, zakoniku i ovom svitku; mojim snovima, mojim planovima i mojim ciljevima. Djelovanje je hrana i piće kojima će se hraniti moj uspjeh.

I stoga, od sada, namjeravam da djelujem.

Moje oklijevanje, koje me je do sada sputavalo, proishodilo je iz straha; i ja sada spoznajem tu tajnu, iskopanu iz dubina svih odvažnih srdaca. Sada mi je jasno da, želim li da svladam strah, moram uvijek djelovati bez oklijevanja; samo će tako tjeskoba u meni minuti. Sada shvatam da je djelovanje ono što lava straha svodi na mrava smirenosti.

I stoga, od sada, namjeravam da djelujem.

Od ovog časa, stalno ću imati na umu pouku da svitac odaje svjetlost samo kad leti, samo kad djeluje. Postaću svitac, i svjetlost koju ću ja odavati biće vidljiva i u sred dana, uprkos svjetlosti sunca. Neka drugi budu poput leptirova koji se razmeću svojim gizdavim krilima, a ipak, da bi opstali, zavise od milostinje cvjetova. Ja ću biti poput svica i moja će svjetlost obasjavati svijet.

I stoga, od sada, namjeravam da djelujem.

Neću izbjegavati poslove današnje i odlagati ih za sutra, jer znam da to sutra možda nikad neće doći. Djelovaću sada, makar mi ono što činim možda neće donijeti ni sreću ni uspjeh; jer, bolje je djelovati i ne uspjeti, nego ne djelovati i besciljno plutati. Uistinu, moguće je da sreća ne bude plod mog djelovanja; medutim, bez djelovanja, svi plodovi ostaće neubrani i sagnjiliće.

I stoga, od sada, namjeravam da djelujem.

Od sada, djelovaću. Od sada, djelovaću. Od sada, djelovaću. Od ovog časa, ponavljaću ove riječi besprestance, iz sata u sat, iz dana u dan, sve dok mi ne postanu navika i poput samog daha; sve dok moje djelovanje, koje će doći potom, ne postane prirodno kao treptaji očnih kapaka. Uz pomoć tih riječi, mogu svoj um usmjeriti tako da postupa po svemu onom što je neophodno za uspjeh. Uz pomoć tih riječi, mogu svoj um navesti da se suoči sa svakim izazovom koji neuspješni izbjegavaju.

I stoga, od sada, namjeravam da djelujem.

Počeću te riječi da izgovaram čim otvorim oči i odmah ću se dići iz postelje, umjesto da se, kao neuspješni, istežem u njoj još čitav jedan sat.

Odlučio sam, od sada, da djelujem.

Kad stupim na tržnicu, smjesta ću početi da ih izgovaram i suočavam se sa svojom prvom prilikom; neuspješnima ću prepustiti da razmišljaju o mogućnosti da budu odbijeni.

Od sada, namjeravam da djelujem.

Te riječi izgovaraću i kada se nađem pred zatvorenim vratima; nastaviću uporno da kucam, dok će neuspješni stajati napolju obuzeti strepnjom i strahom.

I stoga, od sada, namjeravam da djelujem.

Te riječi izgovaraću i kada se suočim s iskušenjem, i smjesta ću početi da djelujem kako bih se izbavio od napasti.

Da, namjeravam od sada da djelujem.

Kada se nađem pred iskušenjem da dignem ruke i da ponovo započnem sutradan, izgovoriću te riječi i odmah pristupiti djelovanju, kako bih obavio još jednu prodaju.

Da djelujem, to od sada namjeravam.

Samo djelovanje će izraziti moju vrijednost na tržnici; i ukoliko uvećam svoju vrijednost, i moje će se djelovanje pojačati. Odlaziću svuda gdje se neuspješni plaše da zađu. Radiću, uvijek, kad bi neuspješni potražili predah. I govoriću, kad god bi neuspješni ćutali. Naći ću se sa desetoro koji bi možda kupili moju robu, dok neuspješni kuju velike planove da se susretnu sa jednim jedinim kupcem. Reći ću: posao je obavljen, čak i prije nego što neuspješni dospiju da kažu da je prekasno.

I stoga, od sada, namjeravam da djelujem.

Jer, to "sada" predstavlja sve čime raspolažem. Sutra je dan za koji ljenjivci odlažu obavljanje svojih poslova. Ali, ja nisam ljenjivac. Sutra je dan kada se i zli mogu preobratiti u dobre. Ali, ja nisam zao. Sutra je dan kada i slabići mogu postati jaki. Ali, ja nisam slabić. Sutra je dan kada i neuspješni mogu postati uspješni. Ali, ja nisam neuspješan.

Zato i namjeravam da djelujem danas.

Kada lav ogladni, on lovi i zasiti se. Kada orao ožedni, pronađe vodu i pije. Ukoliko ništa ne bi učinili, i jedan i drugi bi skončali. Gladan sam uspjeha. Žedan sam sreće i duševnog spokoja. Ali, ukoliko ništa tim povodom ne preduzmem, skončaću u životu ispunjenom neuspjehom, bijedom i besanim noćima. Izdavaću naloge, i izvršavati vlastite naloge.

Jer, od sada, namjeravam da djelujem.

Uspjeh neće čekati. Ukoliko budem odugovlačio, okrenuće se drugom i za mene će zanavjek ostati van domašaja. Ovo, sada, pravi je trenutak. I ovo ovdje, pravo je mjesto. I ja sam taj čovek.

Namjeravam, odista, da djelujem.


Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino

четвртак, 3. септембар 2015.

Najvažnije je osjećati se dobro

Nije teško postati promišljeniji po pitanju stvari o kojima razmišljate. Često ste sasvim određeni kada je u pitanju ono što jedete, vozilo koje vozite i odjeća koju nosite. Da biste bili promišljeni, ne zahtijeva mnogo više promišljene diskriminacije od toga. Kada naučite promišljeno da usmjeravate misli ka aspektima predmeta koji vam se najviše dopada, imaćete mnogo veći uticaj na poboljšanje života nego što su to izbor obroka, vozila ili odjeće.



Kada pročitate ove riječi i osjetite da ste i lično u rezonanci sa njihovim značenjem i moći, nikada više nećete osjetiti negativnu emociju, a da ne shvatite da je ona važno navođenje koje treba da vam pomogne u navođenju vaših misli u produktivnijem i djelotvornijem pravcu. Drugim riječima, nikada više nećete osjetiti negativnu emociju i propustiti da shvatite kako to znači da ste u procesu privlačenja nečeg neželjenog. Sa vama se dešava nešto značajno kada postajete svjesni svojih emocija i navođenja koje one obezbjeđuju, jer čak i dok niste znali šta znače negativne emocije, vi ste ipak privlačili negativno. Razumijevanje emocija sada vam daje kontrolu nad životom.

Uvijek kada se osjećate manje nego dobro, ako zastanete i kažete: Ništa nije važnije od toga da se dobro osjećam - želim da pronađem neki razlog da se sada osjećam dobro, pronaći ćete poboljšanu misao kojaće vas odvesti ka još jednoj, pa još jednoj. Kada razvijete naviku da tražite misli od kojih se dobro osjećate, okolnosti koje vas okružuju moraju  da se poprave. To zahtijeva zakon privlačenja. Kada se osjećate dobro, imate osjećaj da se vrata otvaraju i da univerzum sarađuje sa vama. A kada se osjećate loše, imate osjećaj da se vrata zatvaraju i da saradnja prestaje.

Svaki put kada osjećate negativne emocije, vi ste u režimu opiranja nečemu što želite, i to opiranje uzima danak. Očitava se na vašem fizičkom tijelu i smanjuje broj divnih stvari kojima dozvoljavate da dođu u vaše iskustvo.

Tokom procesa življenja i primjećivanja željenih i neželjenih stvari, stvorili ste neku vrstu vibracione deponije koja, da tako kažemo, čuva one željene stvari koje ste identifikovali dok se dovoljno ne približite njihovom vibracionom pandanu koji vam dozvoljava da ih primite u potpunoj manifestaciji. Ali dok ne nađete načina da se osjećate dobro iako se još nisu manifestovale u vašem iskustvu, može vam se učiniti da se nalaze s druge strane vrata koja ne možete da otvorite. Međutim, kada počnete da tražite pozitivnije aspekte u stvarima koje vam zaokupljaju misli i kada promišljeno odaberete pozitivniji kraj štapa mogućnosti u vezi sa predmetom koji dominira procesom vašeg mišljenja - vrata će se otvoriti i sve što želite sasvim lako će poteći u vaše iskustvo.



Iz knjige "Novac i zakon privlačenja" - Naučite da privučete bogatstvo, zdravlje i sreću - Ester i Džeri Hiks

среда, 2. септембар 2015.

Zakon privlačenja dodaje moć mislima

Često u neželjenim situacijama osjećate potrebu da objasnite zašto se to dogodilo, možda i u pokušaju da opravdate zašto se nalazite u toj situaciji. Uvijek kada branite, opravdavate, racionalizujete ili krivite nešto ili nekoga, ostajete u mjestu negativnog privlačenja. Svaka riječ koju izgovorite dok objašnjavate zašto nešto nije onako kako želite da bude nastavlja negativno privlačenje, jer ne možete biti usredsređeni na ono što želite dok objašnjavate zašto vam se događa nešto što ne želite. Ne možete istovremeno biti usredsređeni i na pozitivne i na negativne aspekte.



Često u nastojanju da odredite gdje su počele vaše nevolje, vi se samo još duže zadržavate u tom negativnom privlačenju: Šta je uzrok mojih nevolja? Iz kog razloga nisam tamo gdje želim da budem? Prirodno je što želite poboljšanje u svom iskustvu, te je stoga logično da ste orijentisani ka rješenjima... Ali postoji velika razlika između ozbiljnog traženja rješenja i opravdavanja potrebe da se nađe rješenje isticanjem problema.

Kada shvatite da nešto nije kako biste željeli da bude, učinili ste važan prvi korak, ali kada to utvrdite, najbolje je da što prije usmjerite pažnju u pravcu rješenja, jer će vas nastavak istraživanja problema spriječiti da pronađete rješenje. Problem ima drugačiju vibracionu frekvenciju od rješenja.

Kada postanete svjesni vrijednosti procesa okretanja i naviknete se da identifikujete ono što ne želite i istog časa preusmjerite pažnju ka onome što želite, shvatićete da ste okruženi prvenstveno divnim stvarima, jer u vašem svijetu događa se mnogo više od onoga što je pogrešno. Svakodnevna upotreba Knjige pozitivnih aspekata pomoći će vam da se pozitivnje orijentišete. Pomoći će vam da postepeno misli skrenete u pravcu onoga što želite.

Što više budete usredsređivali pažnju s namjerom da pronađete misli usljed kojih ćete se sve bolje osjećati, to ćete više shvatati da postoji velika razlika između razmišljanja o onome što želite i razmišljanja o nedostatku toga. Uvijek kada se osjećate neprijatno dok govorite ili mislite o poboljšanju nečega što želite - kao što je bolje finansijsko stanje ili bolji odnos sa partnerom ili fizičko stanje - vi u tom trenutku sprječavate sebe da pronađete poboljšanje.

I proces okretanja i proces Knjige pozitivnih aspekata ponuđeni su da bi vam pomogli da prepoznate - u ranim, suptilnim fazama kretanja - da povlačite krajeve tog negativnog klupka kanapa kako biste mogli istog časa da ga pustite i posegnete za pozitivnom niti misli.

Mnogo je lakše poći od misli na nešto zbog čega se osjećate malo bolje, ka misli zbog koje se još bolje osjećate, do misli zbog koje ćete se još bolje osjećati... i potom otići direktno do misli zbog koje ćete se osjećati divno, jer na sve misli (ili vibracije) utiče (ili njima upravlja) zakon privlačenja.


Iz knjige "Novac i zakon privlačenja" - Naučite da privučete bogatstvo, zdravlje i sreću - Ester i Džeri Hiks

субота, 15. август 2015.

Svitak VIII

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.



I dudov list, kada ga dotakne čovjekov genij, postaje svila. I od rudokopa gline, kada ga dotakne čovjekov genij, postaje dvorac. I čempresovo drvo, kada ga dotakne čovjekov genij, postaje svetilište. I od uvojka ovčje vune, kada ga dotakne čovjekov genij, nastaje kraljevska odežda. I ako je moguće da čovjek stotinama, ne, hiljadama puta, uveća vrijednost lišća, gline, drveta i vune, zašto i ja to ne bih mogao učiniti s glinom koja nosi moje ime?

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Poput sam zrnevlja pšenice, suočenih sa trima mogućnostima. Zrna mogu biti stavljena u džak i potom biti prosuta u valov, kako bi poslužila kao hrana za svinje. Ili ih je moguće samljeti u brašno, i potom od brašna načiniti hljeb. Ili je moguće baciti ih u zemlju i pustiti da u njoj proklijaju, i potom rastu sve dok im se zlatni plodovi ne izdele i iz svakog pojedinačnog zrna ne nastane hiljadu drugih. Poput sam zrnevlja pšenice, ali s jednom razlikom. Pšenica ne može odabrati: da li će njome biti nahranjene svinje, da li će biti samljevena u brašno za hljeb, ili će biti zasijana da se dalje množi. Ja, međutim, raspolažem izborom, i neću dopustiti da se mojim životom hrane svinje, niti da budem samljeven pod žrvnjevima neuspjeha i očajanja, kako bi me potom, nemoćnog, proždrala volja drugih.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Da bi raslo i umnožavalo se, neophodno je zasijati zrno pšenice u tminu zemaljske utrobe; i moji promašaji, moji jadi, moje neznanje i moje nedorečenosti čine tminu u koju sam bačen da bih proklijao i sazrio. I kao i zrno pšenice, koje će proklijati i stasati samo ako ga njeguju kiša i sunce i topli vjetrovi, i ja, kako bih ostvario svoje snove, moram njegovati svoje tijelo i svoj duh. Ali, da bi izraslo do svoje pune veličine, zrno pšenice mora da se povodi za čudima prirode. Ja, međutim, ne moram ništa da čekam; imam moć da odaberem svoju sudbinu.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

A kako ću to učiniti? Prije svega, postaviću sebi ciljeve: za jedan dan, za jednu nedelju, za jedan mjesec i jednu godinu, i za sav svoj život. I baš kao što kiša mora da padne, da zrno probije svoju opnu i počne da klija, tako i ja moram odrediti svoje ciljeve prije no što mi se život usredsredi. Pri određivanju ciljeva, razmotriću ono najviše što sam postigao u prošlosti, a onda to umnožiti stotinama puta. I to će biti mjera po kojoj ću živjeti u budućnosti. Nikada neću razmišljati o tome da li su mi postavljeni ciljevi previsoki; jer, nije li bolje usmjeriti koplje na Mjesec i pogoditi samo jednog orla, nego usmjeriti koplje na orla i pogoditi samo stijenu?

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Visoki ciljevi koje sam sebi postavio neće u meni pobuđivati zebnju, iako je moguće da nebrojeno puta posrnem prije no što ih dosegnem. A ako padnem, pa, dići ću se; i to što posrćem i padam neće me opterećivati, jer svi ljudi moraju često da posrnu prije no što stignu do svojih ognjišta. Samo su crvi lišeni brige oko posrtanja. A ja nisam crv. Nisam ni stručak luka. Nisam ni ovca. Ja sam čovjek. Neka drugi u glini dube pećine. Ja ću sebi od svoje gline sazdati palatu.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

I baš kao što sunce mora zagrijati zemlju da bi zrno pšenice proklijalo, tako će i reči na ovim svicima zagrijati moj život i moje snove pretvoriti u javu. Danas ću prevazići sve što sam juče postigao. Uspinjaću se uz današnju planinu koristeći sve čime raspolažem; pa ipak, sutra ću se uspeti više nego danas, a narednog dana više i od toga. Prevazići ono što su drugi postigli nevažno je; sve je u tome da čovjek prevaziđe vlastita postignuća.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

I baš kao što topli vjetrovi vode pšenicu do sazrijevanja, isti ti vjetrovi ponijeće moj glas do onih koji će me slušati; i u mojim riječima stajaće obznana mojih ciljeva. Kada ih jednom izgovorim, neću se više usuditi da ih opozovem, sem ukoliko nisam spreman da izgubim obraz. Biću svoj vlastiti prorok, i premda je moguće da me svi ismijavaju zbog mojih riječi, ipak će čuti o mojim planovima i upoznaće se sa mojim snovima; i tako, neće mi biti uzmaka, sve dok mi se riječi ne preobraze u djela.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Ne, neću počiniti onaj užasni zločin da ciljam odveć nisko. Upustiću se u poslove u koje se neuspješni ne upuštaju. Uvijek ću nastojati da posegnem dalje od onoga što sam dosegao. Nikada neću biti zadovoljan svojim učinkom na tržnici. Uvijek ću težiti da mi naredni trenutak bude bolji nego sadašnji. Uvijek ću obznanjivati svoje ciljeve čitavom svijetu. Pa ipak, o svojim postignućima neću ni glasak pustiti. Neka, radije, svijet k meni dođe s hvalom, a ja ću, možda, biti dovoljno mudar da ih dočekam sa smjernošću.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Jedno zrno pšenice, kada se umnoži stotinu puta, daće stotinu klasova. Ta stotina, umnožena deset puta, biće u stanju da prehrani sve gradove ovog svijeta. A zar ja, ipak, nisam više od jednog zrna pšenice?

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

I kada to učinim, učiniću to još jednom, pa još jednom, i ljudi će se diviti i čuditi mojoj veličini, dok se riječi ispisane u ovim svicima budu na mom primjeru obistinjavale.



Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino


петак, 14. август 2015.

Sprijateljite se sa sadašnjim trenutkom II

Naš odnos prema sadašnjem trenutku definiše odnos koji imamo prema samom životu. Jedan od najvažnijih uvida koje sam doživio jeste da je vrijeme čista iluzija. Na to gledam ovako: bilo šta što se dogodilo u prošlosti - prije nekoliko godina, vijekova, milenijuma - dogodilo se u sadašnjem trenutku. Upravo sada. Sve što doživimo odvija se jedino u dragocjenom sadašnjem trenutku. Stoga sama ideja da se nešto dogodilo u prošlosti predstavlja iluziju, jer se sve što doživimo odvija sada. Cijela ta "stvar s vremenom" jeste jedna velika iluzija.




Ista logika primjenjuje se i na budućnost - sve ono što zamišljamo da će se dogoditi tada će se takođe dogoditi u sadašnjem trenutku. Sve što imamo jeste sada, sada, sada. Vrijeme je nešto što mjerimo pomoću sata i kalendara; međutim, to nije ništa drugo do niz sadašnjih trenutaka.

Dakle, poruka paradigme do uspjeha - bez izgovora jeste da će vam prisustvo u sadašnjem trenutku pomoći da prevaziđete izgovore koje koristite kako biste objasnili zašto ne živite na najbolji mogući način. Odnos koji imate prema životu oslikava odnos koji imate prema sadašnjem trenutku i ako razmišljanje o nečemu što se ne događa ili slika koju imate o svijetu oko sebe izazivaju u vama frustraciju i bijes, onda ni odnos koji imate sa životom nije najbolji. A disfunkcionalan odnos sa životom nije ništa drugo do disfunkcionalan odnos sa sadašnjim trenutkom. Ponavljam, život se odvija jedino u sadašnjem trenutku.

Umjesto da na sadašnji trenutak gledate kao na prepreku, smatrajte ga nevjerovatnim čudom. Često kažem sebi: "Vejne, ovo je jedini trenutak koji imaš", kako bih zadržao prijateljski odnos sa sadašnjim trenutkom. Razmislite: jedini trenutak koji imate. Kada shvatite koliko je ovo bitno, odmah ćete poželjeti da dođete u stanje u kome ćete biti ispunjeni strahopoštovanjem i zahvalnošću zbog toga, bez obzira na to šta se dešava. Često ovo radim tokom časova joge, naročito kada treba da savladam neku težu poziciju. Stajanje na jednoj nozi dok drugu nogu držim ispravljenu držeći je rukama u predjelu ispod prstiju, izazov je koji me tjera da mrmljam za sebe: "Vejne, budi sada ovdje. Postoji vrijeme da budeš iscrpljen i biće vremena da se odmoriš, ali to vrijeme još nije došlo i zato samo ostani u sadašnjem trenutku".Taj period, naravno, uvijek prođe, a slijedeći trenutak koji dođe poslije njega, za divno čudo, pojavi se kao sadašnji trenutak...baš kao i onaj poslije njega I tako je sa svakim iskustvom u životu.



Iz knjige " Do uspjeha - bez izgovora!" - Dr. Vejn V. Dajer

Sprijateljite se sa sadašnjim trenutkom I

Ego na sadašnji trenutak često gleda kao na sredstvo za postizanje nekog cilja, kao na nešto što treba pregurati kako bi se došlo do određene tačke u budućnosti. To znači da nikada niste u potpunosti prisutni u sadašnjem trenutku, pošto ga koristite kako biste predvidjeli  gdje ćete se naći u budućnosti. Budućnost je, naravno, uvijek ispred - kao i misli u glavi - i nudi život u kome uvijek težite ka nečemu umjesto da postižete.



Međutim, paradigma do uspjeha - bez izgovora ima drugačiji pristup. Umjesto da trošite vrijeme nervirajući se zbog toga šta sve treba da isplanirate za budućnost, zastanite i podsjetite sebe da budete ovde sada, kako to moj prijatelj Ram Das kaže u naslovu svoje poznate knjige. Da biste to uradili, sprijeteljite se sa sadašnjim trenutkom. Gledajte na njega kao na svog saveznika - kao na jedino mjesto na kome se oduvijek nalazite, ili na kom ćete se uvijek nalaziti, i primjenjujte meditaciju kako biste podsjetili sebe na to što vam donosi ovakvo životno iskustvo.

Jedna od meni omiljenih tehnika koja mi pomaže  da se uskladim sa sadašnjim trenutkom jeste da zamišljam šta sva divna Božja stvorenja rade tokom svakog trenutka svog postojanja. Vidim kako ih ne brine smrtnost, kako uživaju u radosti koju donosi sadašnji trenutak. Kako se svaki trenutak doživljava u potpunosti. Ne vidim stvorenja koja mrze ono što rade, koja proklinju sve u svom životu ili se svađaju sa sobom ili drugima oko nečega. Njima život nije neprijatelj i oni ne troše svoje dragocjene trenutke na zabrinutost ili depresiju.

Prije mnogo godina sam imao privilegiju da idem na safari u sjevernom dijelu Južne Afrike. Dok sam zajedno sa ostalim članovima grupe pripremao večeru, primjetili smo šest-sedam zebri kako pasu ispred našeg šatora. Kada sam ih malo bolje pogledao, primjetio sam nešto što me od tada uvijek podsjeća da održavam dobre odnose sa sadašnjim trenutkom umjesto da na njega gledam kao na prepreku koju treba da pređem kako bih stigao negdje.

Jedna od zebri je preživjela napad i zadnji desni dio tijela i noga su izgledali kao da ju je napao neki lav u potrazi za hranom. Ta divna životinja je smireno pasla, potpuno prepuštena tom trenutku, iako joj je veče prije toga jedna noga zamalo bila odgrižena. Pomislio sam kako onda, ako ta životinja može u potpunosti da bude prisutna u sadašnjem trenutku pod takvim okolnostima, ja mogu da brinem zbog nečega što može a i ne mora da se dogodi u budućnosti ili da budem uznemiren zbog nečega što se dogodilo u prošlosti? Zebra kao da je govorila: "Ovo je jedini trenutak koji imam. Ovo je ono što jeste i živjeću svaki trenutak u potpunosti sve dok ne napustim ovo postojanje".

Iako je ovo ekstremni primjer, uvijek mi pomaže - naročito kada težim onim izgovorima koje sam često koristio i počnem na sadašnji trenutak da gledam kao na stalnog saborca. Samo pomislim na tu nevjerovatno divnu a povrijeđenu zebru i odmah se vratim u sadašnji trenutak. I nalazim se u sadašnjem trenutku tako da ga ne koristim da bih bio uznemiren zbog nečega što se dogodilo u prošlosti ili da bih brinuo zbog nečega što dolazi.          
                                                  

Iz knjige "Do uspjeha - bez izgovora!" - Dr. Vejn V. Dajer

уторак, 9. јун 2015.

Svitak VII

Smijehom ću se obraćati svem svijetu.



Nijedno živo stvorenje, osim čovjeka, nije u stanju da se smije. Drveće može da krvari kada je oštećeno, i divlje zvijeri u pustarama zavijaće od boli i gladi, ali samo ja imam dar da se smijem i smijaću se kada god ushtjednem. I, od ovog časa, nastojaću da njegujem naviku smijanja. Smijaću se, i rad moje utrobe će se poboljšati; smijaću se, i breme što ga nosim postaće mi lakše; smijaću se, i život će mi se produžiti - jer, u tome je velika tajna dugovječnosti, tajna koju sam upoznao.

Smijehom ću se obraćati svem svijetu.

I, ponajviše od svega, smijaću se samom sebi, jer je čovjek najsmješniji kada sebe uzima preozbiljno.
Nikada neću zapasti u tu zamku svog uma. Jer, premda jesam neponovljivo čudo prirode, nisam li, isto tako, samo zrnce što ga unaokolo vitlaju vihori vremena? Da li mi je odista znano odakle sam došao i kamo sam se uputio? Neće li mi se brige koje me danas opsjedaju učiniti budalastim kroz deset godina? Zbog čega bih dopustio neznačajnim zbivanjima, današnjim, da me remete? Šta se to, do smiraja dana, može dogoditi, a da ne izgleda beznačajno u rijeci vijekova?

Smijehom ću se obraćati svem svijetu.

Ali, kako da se smijem kada se suočim sa čovjekom, ili djelom, koji me toliko povređuju da mi izmamljuju suze i nagone na kletve? Naučiću sebe da izgovaram četiri riječi, sve dok mi ne postanu navika tako snažna, da će mi se namah javiti u umu čim dobro raspoloženje zaprijeti da me napusti. Te riječi, što nam stižu od naših drevnih predaka, vodiće me kroz sve nedaće i držaće mi život u ravnoteži. Da, četiri riječi: I to će proći.

Smijehom ću se obraćati svem svijetu.

Jer, sve što je od ovog svijeta uistinu će proći. Kada me spopadnu najteži jadi, tješiću se time da će i to proći; i kada me uspjeh previše ponese, reći ću samom sebi da će i to proći. Kada se davim u bijedi, reći ću sebi da će i to proći; a kada me bogatstvo stane pritiskati, reći ću da će i to proći. Da, uistinu, gdje su sad oni što sagradiše piramide? Nisu li i oni pokopani pod njihovim kamenjem? I neće li, jednog dana, i same piramide biti pokopane pod pijeskom? Ukoliko je, dakle, sve prolazno, zbog čega bi me morile brige o današnjem danu?

Smijehom ću se obraćati svem svijetu.

Obojiću današnji dan smijehom; ovu ću noć prožeti pjesmom. Nikada se neću prenaprezati da bih bio srećan; radije ću nastojati da budem prezauzet, kako ne bih bio tužan. U današnjoj sreći uživaću danas. Sreća nije dragocjenost koja se čuva u škrinjici. Ona nije vino koje se ostavlja da stari u vrču. Sreća ne može biti sačuvana za sutra. Ona se mora i saditi i žnjeti istog dana, i od ovog časa tako ću i postupati.

Smijehom ću se obraćati svem svijetu.

I zahvaljujući mom smijehu, sve stvari biće svedene na svoju pravu mjeru. Smijaću se svojim promašajima, i oni će nestati u oblacima mojih novih snova; smijaću se i svojim postignućima, i oni će se svesti na svoju pravu vrijednost. Smijaću se zlu i ono će ostati neokušano; smijaću se i dobroti, i ona će cvjetati i davati plodove u izobilju. Svaki dan nosiće u sebi trijumf jedino kad moji osmijesi izmame osmijehe i na licima drugih; i to ću činiti iz sebičnosti, jer oni na koje se mrštim oni su koji ne kupuju moju robu.

Smijehom ću se obraćati svem svijetu.

Od ovog časa, samo će znoj rositi moje oči, jer suze tuge, samoprebacivanja ili osujećenosti nemaju nikakvu vrijednost na tržnici; dok, opet, za svaki osmijeh može se u zamjenu dobiti zlato, kao i što svaka ljubazna riječ, izgovorena iz srca, može sagraditi palatu. Nikada neću sebi dopustiti da postanem toliko važan, toliko mudar, toliko dostojanstven, ni toliko moćan, da bih zaboravio da se nasmijem samom sebi i svom svijetu. U tom pogledu, uvijek ću ostati poput djeteta, jer mi je samo kao djetetu moguće da odozdo posmatram ljude; i sve dotle dok ljude budem posmatrao odozdo, neću odrasti toliko da bi mi postelja postala prekratka.

Smijehom ću se obraćati svem svijetu.

I sve dotle dok budem umio da se smijem, neću biti ni siromah. Smijeh je, dakle, jedan od najvećih darova prirode, i ja više ne namjeravam da ga rasipam. Jedino uz smijeh i sreću mogu biti uspješan. Jedino uz smijeh i sreću mogu uživati u plodovima svog mukotrpnog rada. Da nije tako, daleko bi bolje bilo pretrpjeti neuspjeh, jer sreća je vino koje ukus jela čini odličnijim. Da bih uživao u svom uspjehu moram biti srećan, i smijeh će biti djevojče koje me poslužuje.

I biću srećan.
I biću uspješan.
I biću najveći trgovac koga je svijet ikad upoznao.


Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino

недеља, 7. јун 2015.

Mentalni stav

Tokom posljednjih stotinu godina zapadna nauka i fizika načinile su zapanjujuća otkrića. Mi smo dio svijeta koji gledamo. Sam proces našeg posmatranja mijenja i stvari koje posmatramo. Na primjer, elektron je jedna izuzetno mala stvar. Nije ga moguće vidjeti bez instrumenata i ta aparatura određuje šta će posmatrač vidjeti. Ako na elektron gledate na jedan način, čini se kao čestica, sićušna loptica koja kruži po svojoj putanji. Kada ga gledate na drugi način, elektron se čini kao da je talas, nema u njemu ničeg čvrstog. Svjetluca i treperi svuda unaokolo. A posmatrač učestvuje u tom događaju već samim procesom svog posmatranja. Ne postoji način da izbjegnemo tu interakciju.

Istočna nauka prepoznala je taj osnovni princip vrlo davno. Um je skup događaja i posmatrač učestvuje u tim događajima svaki put kada pogleda unutra. Meditacija je takvo posmatranje sa učestvovanjem. Ono što gledaš reaguje na taj proces gledanja. Ono što posmatraš si ti i to šta ćeš vidjeti zavisi od toga kako gledaš. Dakle, proces meditacije je krajnje delikatan, a rezultati apsolutno zavise od stanja uma meditanta. Mentalni stavovi koji će ovde biti nabrojani su ključni za uspjeh vježbanja. Neki od njih su i ranije iznošeni, ali ih ovdje dajem zajedno kao seriju pravila kojih se treba pridržavati.



1. Ništa ne očekuj: Samo sjedi i vidi šta se događa. Tretiraj čitavu stvar kao eksperiment. Zainteresuj se za sam taj eksperiment. Ali nemoj da ti misli odvuče mozganje o tome kakvi će biti rezultati. Zato, nemoj da se brineš oko bilo kakvih rezultata. Neka se meditacija kreće sopstvenom brzinom i sopstvenim smjerom. Neka te meditacija poduči onome što ona želi da naučiš. Meditativna svesnost nastoji da vidi stvarnost tačno onakvom kakva jeste. Bilo da to odgovara našim očekivanjima ili ne, meditacija zahtijeva privremenu suspenziju svih naših unaprijed formiranih ubjeđenja i ideja. Moramo skloniti sa svog puta sva maštanja, procjene i tumačenja, dotle dok traje jedna sesija. Inače ćemo se stalno na njih saplitati.

2. Ne napreži se: Ništa ne siluj, niti se napreži više nego što ti prija. Meditacija nije agresivna. Nema nasilnog metoda. Neka tvoj napor bude prirodan i postojan.

3. Ne žuri: Nemaš gdje da žuriš, zato se opusti. Sjedi na jastuče i ostani tu kao da imaš cijeli dan na  raspolaganju. Ako želiš da razviješ bilo šta vrijedno, za to je potrebno vreme. Strpljenje, strpljenje,  strpljenje.

4. Ni za šta se ne vezuj i ništa ne odbacuj: Neka dođe šta ima da dođe, prilagodi se tome, šta god da je. Ako ti se javi lijepa slika, to je dobro. Ako ti se javi ružna slika, i to je dobro. Na sve to gledaj kao na isto i ne potresaj se šta god da se pojavi. Ne bori se sa tim što doživljavaš, samo ga pažljivo posmatraj.

5. Opusti se: Nauči da ploviš sa svakom promjenom koja se javi. Olabavi malo kajase i opusti se.

6. Prihvati sve što naiđe: Prihvati svoja osjećanja, čak i ona za koja bi volio da ih nemaš. Prihvati svoja iskustva, čak i ona koja mrziš. Ne osuđuj sebe što imaš ljudske mane i nedostatke. Nauči da sve pojave u umu vidiš kao savršeno prirodne i razumljive. Pokušaj da stvari prihvataš, ali bez ocjenjivanja, u svakom trenutku i kakve god da se prikažu.

7. Budi blag sa sobom: Ne ganjaj sam sebe. Možda nisi savršen, ali ti si sve sa čime treba da radiš. Proces nastajanja onakvim kakav ćeš biti započinje time što prvo sebe potpuno prihvatiš takvog kakav si sada.

8. Istražuj sam za sebe: Postavljaj pitanja o svemu. Ništa ne uzimaj zdravo za gotovo. Ne vjeruj ni u šta samo zato što zvuči mudro i posvećeno ili zato što je to izjavio neki sveti čovjek. Sam to za sebe provjeri. To ne znači da treba da budeš ciničan, drzak ili bez poštovanja. To samo znači da treba da se oslanjaš na svoje iskustvo. Svaku tvrdnju podvrgni testu svog iskustva i neka ti rezultati tog testa budu putokaz ka istini. Meditacija uvida razvija se iz jedne unutrašnje težnje za buđenjem za sve ono što jeste stvarno i za sticanjem oslobađajućeg uvida u pravu strukturu egzistencije. Bez toga, čitava praksa je površna.

9. Svaki problem posmatraj kao izazov: Negativne stvari koje se pojave smatraj prilikama da učiš i rasteš. Ne bježi od njih, ne optužuj sebe, niti se pretvaraj da se ništa ne događa. Imaš problem? Super. Novi materijal za obradu. Raduj se, baci se na posao i istražuj.

10. Ne mozgaj suviše: Nije neophodno da sve unapred smisliš. Mozganje te neće osloboditi iz klopke. U meditaciji, um se prirodno pročišćuje svesnošću, golom pažnjom bez onog unutrašnjeg komentatora koji nam neprekidno radi u glavi. Njegovo komentarisanje po navici nije ti neophodno da bi eliminisao one stvari koje te drže u ropstvu. Sve što jeste neophodno jeste jasna, nefiltrirana percepcija tih stvari, koje su i kako funkcionišu. Samo to je dovoljno da one budu razložene. Pojmovi i mozganje ti se samo ispriječe na putu. Ne misli puno, već vidi.

11. Neka te ne fasciniraju kontrasti: Razlike među ljudima postoje, ali insistiranje na njima je opasna rabota. Ako nismo pri tome obazrivi, to vodi direktno u egoizam. Uobičajeno čovjekovo razmišljanje je puno pohlepe, zavist i gordost. Čovjek koji na ulici vidi drugog čovjeka možda istog trenutka pomisli: „On bolje izgleda od mene.“ Momentalni rezultat ovoga je zavist i stid. Djevojka koja vidi drugu djevojku možda pomisli: „Ja sam zgodnija od nje.“ Momentalni rezultat ovoga je gordost. Ovakva vrsta upoređivanja je navika i direktno vodi do lošeg osećaja bilo koje vrste: pohlepa, zavist, gordost, ljubomora, mržnja. To je jedno loše mentalno stanje, ali mi to radimo sve vrijeme. Poredimo svoj izgleda sa drugima, svoj uspeh, svoja dostignuća, imetak, novac ili IQ i sve to vodi do istog stanja – otuđenje, barijere između ljudi i mučni osjećaji.

Zadatak meditanta jeste da iskorjeni ovu naviku tako što će je pomno ispitati i onda zameniti drugom. Umjesto da lovi razlike između sebe i drugih, meditant sebe vježba da uoči sličnosti. Svoju pažnju usmjerava na one elemente koji su univerzalni za čitav život, na stvari koje će ga približiti drugima. Tako njegovo poređenje, ako ga uopšte ima, vodi do osjećanja srodnosti, a ne do osećanja otuđenosti.

Disanje je jedan univerzalan proces. Svi kičmenjaci dišu u suštini na isti način. Svako živo biće razmenjuje gasove sa svojom okolinom na ovaj ili onaj način. To je jedan od razloga zašto je disanje odabrano kao jedan od objekata fokusiranja u meditaciji. Meditantu se savetuje da istražuje proces sopstvenog disanja, kao sredstvo svoje povezanosti sa ostatkom celine života. Ovo ne znači da zatvaramo oči za sve razlike koje nas okružuju. Razlike postoje. To samo znači da umanjujemo značaj kontrasta i ističemo one univerzalne elemente koji su nam svima zajednički. Preporučena procedura je slijedeća: Kada kao meditant uočimo neki objekat čula, ne treba da se na njemu zadržimo na uobičajen egoistički način. Pre bi trebalo da istražujemo sam proces opažanja. Trebalo bi da vidimo šta taj objekat čini našim čulima i našoj percepciji. Koji se osjećaji javljaju i koje druge mentalne aktivnosti za njima slijede. Treba da pratimo koje se promjene dešavaju u našoj svijesti kao rezultat svega toga. I dok posmatramo sve te pojave, moramo biti svjesni univerzalnosti onoga što vidimo.

Onaj inicijalni opažaj će pokrenuti prijatne, neprijatne ili neutralne osećaje. To je univerzalni fenomen. On se odigrava u umovima miliona drugih kao šo se to odigrava i u našem i to treba jasno da vidimo. Ako idemo za tim osjećajima, mogu se javiti različite reakcije. Možemo osjetiti pohlepu, požudu ili ljubomoru. Možemo
osjetiti strah, brigu, nemir, ili dosadu. Sve te reakcije su univerzalne. A mi ih samo registrujemo i onda generalizujemo. Treba da shvatimo da su te reakcije normalan ljudski odgovor i da se mogu javiti i u bilo kome drugom.

Praktikovanje ovakvog načina upoređivanja može se u početku učiniti forsiranim i veštačkim, ali nije ništa neprirodnije od onoga što obično radimo. Samo se na njega nismo navikli. Uz pomoć vježbanja, ovakva nova navika zamjenjuje naše uobičajeno egoističko upoređivanje i na duge staze počinjemo da je osjećamo kao daleko prirodniju. Kao rezultat svega toga postajemo osoba sa daleko više razumjevanja. Više nas „nedostaci“ drugih ne dovode do bijesa. Napredujemo ka harmoniji sa svime što živi.


Iz knige "Meditacija za početnike - Henepola Gunaratana

четвртак, 7. мај 2015.

Svitak VI

Danas ću ovladati svojim emocijama.



Plima i oseka: nadolaženje i povlačenje. Zima odlazi i ljeto dolazi. Ljeto zamire, i hladnoća sve većma jača. Sunce se rađa, i sunce zalazi. Mjesec je pun, a onda nastaje mladina. Ptice-selice stižu, a onda ponovo odlaze. Cvijeće se razbokorava, pa se potom sparušuje. Sjeme pada u zemlju; zatim dolazi žetva. Sva priroda sačinjena je od kružnice stanja, i budući da sam i sam dio prirode, i ja, kao i plima i oseka, u svojim stanjima i raspoloženjima uzdižem se i padam.

Danas ću ovladati svojim emocijama.

Jedan od hirova prirode, teško shvatljivih, jeste i taj da se svakog jutra budim u raspoloženju različitom od jučerašnjeg. Jučerašnja radost može postati današnja tuga; pa ipak, današnja tuga može se preobratiti u sutrašnju radost. U meni je točak koji se besprestance okreće, od tuge do žalosti, od likovanja do potištenosti, od sreće do melanholije. Poput cvijeća, današnja rascvala radost izblijediće i svenuti do utuče-nosti; pa ipak, neću zaboraviti da, kao što mrtav cvijet nosi u sebi sjeme sutrašnjeg cvata, i današnja tuga nosi u sebi sjeme sutrašnje radosti.

Danas ću ovladati svojim emocijama.

Ali, kako da ovladam svojim emocijama, tako da mi svaki dan bude dobrobitan? Jer, ukoliko se ne nađem u pravom raspoloženju, taj će mi dan biti promašen. Za svoj cvat drveće i biljke zavise od vremena, ali ja sam stvaram svoje vrijeme i, da, nosim ga sa sobom. Ukoliko svojim mušterijama donosim kišu i sumornost, i mrak i pesimizam, i oni će mi odgovoriti kišom i sumornošću, i mrakom i pesimizmom, i ništa od mene neće kupiti. Ali ako im donosim radost i obodrenost, i vedrinu i smijeh, i oni će meni uzvratiti radošću i bodrenošću, i vedrinom i smijehom, i moje će mi vrijeme donijeti bogatu prodajnu žetvu i napuniti ambar blagom.

Danas ću ovladati svojim emocijama.

Ali, kako da ovladam svojim emocijama, tako da mi svaki dan bude srećan i berićetan? Ovladaću onom drevnom tajnom: Slab je onaj koji dozvoljava svojim mislima da mu vladaju djelima; jak je onaj koji svoja dela prinuđuje da vladaju njegovim mislima. Svakoga dana, kada se probudim, slijediću svoj ratni plan, prije no što me zahvate sile tuge, samosažaljenja i neuspjeha...

Ako se osjećam potištenim, zapjevaću.
Ako se osjećam tužnim, nasmijaću se.
Ako se osjećam bolesnim, udvostručiću svoj trud.
Ako osjećam strah, jurnuću naprijed.
Ako se osjećam manje vrijednim, obući ću nove haljine.
Ako se osjećam nesigurnim, podići ću glas.
Ako se osjećam siromašnim, misliću o bogatstvu koje ću steći.
Ako se osjećam neznačajnim, misliću o svojim ciljevima.

Danas ću ovladati svojim emocijama.

Od ovog časa, jasno mi je da se samo oni manje vrijedni uvijek osjećaju raspoloženi, a ja ne spadam u takve. Biće dana kada ću svim raspoloživim snagama morati da se borim sa silama što bi da me rastrgnu. Medu njima, tugu i očajanje nije teško prepoznati; postoje, medutim, i druge, koje vam pristupaju s osmijehom i prijateljski ispruženom rukom; i one me, takođe, mogu uništiti. Ni njih, isto tako, nikada ne smijem prenebregnuti...

Ako postanem odveć samouvjeren, prisjetiću se svojih neuspjeha. Ako počnem da sebi odveć povlađujem, prisjetiću se svojih nekadašnjih stremljenja. Ako se počnem osjećati samozadovoljnim, pomisliću na one s kojima se nadmećem. Ako stanem uživati u trenucima vlastite veličine, prisjetiću se i trenutaka vlastite posramljenosti. Ako počnem pomišljati da sam svemoćan, pokušaću da obuzdam vjetar. Ako steknem veliko bogatstvo, prisjetiću se bar jednih gladnih usta. Ako se u nekom trenutku uzoholim, prisjetiću se trenutaka svojih slabosti. Ako pomislim da mi je umjeće bez premca, dići ću pogled ka zvijezdama.

Danas ću ovladati svojim emocijama.

I zahvaljujući tim novim saznanjima, umjeću da prepoznam i razumijem i raspoloženje u kojem se nalaze oni s kojima se srećem. Dopustiću im da, danas, ispolje razdražljivost i gnev, jer im nije poznata tajna ovladavanja vlastitim umom. U stanju sam da podnesem njihove strijele i uvrede, jer znam da će se promijeniti i da će mi, sutra, biti uživanje sresti se s njima. Neću više suditi o čovjeku samo na osnovu jednog susreta s njim; i neću oklijevati da se, sutra, ponovo susretnem s onim koji je, danas, prema meni ispoljio mržnju. Danas on ne bi ni prebijenu paru dao ni za zlatne kočije; ali, sutra će možda biti spreman da svoju kuću zamijeni za jedno drvo. Moje poznavanje ove tajne biće moj ključ za veliko bogatstvo.

Danas ću ovladati svojim emocijama.

Od ovog časa, nastojaću da raspoznam i odgonetnem zagonetku stanja i raspoloženja kod svih ljudi - baš kao i kod sebe samog. Od ovog trenutka, spreman sam da vladam svakom ličnošću koja se izjutra u meni probudi. Ovladaću svojim raspoloženjima pozitivnim dejstvovanjem, a kada ovladam svojim raspoloženjima i stanjem, ovladaću i svojom sudbinom. Danas sam zagospodario svojom sudbinom, a sudbina mi je da postanem najveći trgovac na svijetu!

Zagospodariću sobom samim.

Postaću velik.


Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino

Novi nivo razmišljanja

Albert Ajnštajn je tvrdio: „Značajni problemi s kojima se suočavamo ne mogu da se riješe na istom nivou razmišljanja na kojem smo bili kada smo ih stvorili." Kad pogledamo oko sebe i u sebe, prepoznajemo probleme koje smo stvorili dok smo živjeli i djelovali unutar etike ličnosti, počinjemo da shvatamo da su to duboki, suštinski problemi koji ne mogu da se riješe površnim nivoom na kojem su stvoreni. Potreban nam je novi nivo, viši nivo razmišljanja - paradigma bazirana na principima koji precizno opisuju teritoriju uspješnog ljudskog bića i interakciju - kako bismo uspješno riješili ove duboke brige. Upravo taj novi nivo razmišljanja jeste tema ove knjige. To je principijelni karakterni, "iznutra-spolja" pristup ličnosti i uspješnim međuljudskim odnosima. "Iznutra-spolja" znači početak rada prvenstveno na sebi.


Dublje gledano, to znači početak rada na svom unutrašnjem biću - sa svim svojim paradigmama, karakterom i motivima. Drugim riječima, ukoliko želite da imate srećan brak onda budite dobra osoba koja pozitivnu energiju generiše a negativnu izbjegava i nikako je ne ohrabruje. Ukoliko želite da imate dijete-tinejdžera koje je primjernije i spremnije na saradnju, budite roditelj s više razumjevanja, saosjećajnosti, upornosti i ljubavi. Ukoliko želite da imate više slobode, više prostora u svom poslu, budite odgovorniji radnik, uvijek spreman da izađe u susret i pruži svoj maksimum. Ukoliko želite da vam vjeruju, budite povjerljiva osoba. Ukoliko želite da prepoznaju vaše sekundarne talente, fokusirajte se prvenstveno na primarne osobine svog karaktera.

Pristup iznutra-spolja znači da lične pobjede proističu iz javnih pobeda, da držanje obećanja datih sebi dalje vodi ka držanju obećanja datih drugima. Takode znači da je uzaludno stavljati ličnost iznad karaktera i pokušavati poboljšati odnose sa drugima prije nego što ga poboljšate sa sobom. Razotkrivanje je proces - trajan proces obnavljanja baziran na prirodnim zakonima koji upravljaju ljudskim uzrastanjem i progresom. To je spirala rasta koja vodi ka progresivno višim oblicima odgovorne nezavisnosti i uspješne međuzavisnosti.

Imao sam priliku da radim sa mnogim ljudima - divnim, talentovanim ljudima koji iskreno žele da dostignu sreću i uspjeh, koji neumorno tragaju i koji stradaju. Radio sam sa poslovnim menadžerima, studentima univerziteta, crkvenim i građanskim zajednicama, porodičnim i bračnim partnerima. U čitavom svom iskustvu nikada se nisam susreo sa trajnim rješenjem problema, trajnom srećom i uspehom koji su stečeni tehnikom spolja-unutra.Vidio sam da je rezultat paradigme spolja-unutra nesreća u ljudima koji se osjećaju sputanim i žrtvovanim, koji se fokusiraju na slabosti drugih ljudi i na okolnosti koje smatraju odgovornim za njihovo tapkanje u mjestu. Vidio sam nesrećne brakove u kojima supružnici žele da se onaj drugi promijeni i u kojem svako ispovijeda „grijehe" onog drugog, u kojima svako pokušava da ispravi onog drugog. Vidio sam prepirke u upravnim odborima gdje ljudi ulažu ogromne količine vremena i energije pokušavajući da stvore zakone kojima će natjerati ljude da se ponašaju kao da im već slijepo vjeruju.

Moji preci su živjeli na „najvrelijim" tačkama naše planete - u Južnoj Africi, u Izraelu i u Irskoj - i stoga vjerujem da je izvor konstantnih problema u svakoj od ovih zemalja dominantna društvena paradigma spolja-unutra. Svaka od pomenutih grupacija uvjerena je u to da je problem "tamo negdje", i samo u slučaju da se ,"oni" (misleći na ostale) "prilagode" ili ,"odu", problem će biti riješen. Princip iznutra-spolja je dramatična promjena paradigme kod većine ljudi, uglavnom zato što predstavlja jak udarac trenutnoj društvenoj paradigmi etike ličnosti. Ali iz iskustva - i ličnog i profesionalnog, budući da sam radio sa hiljadama različitih ljudi - i iz temeljnog ispitivanja uspješnih osoba i društava kroz istoriju, uvjeren sam u to da većina principa ugrađenih u 7 navika već postoji duboko u nama, u našoj svijesti i našem zdravom razumu. Da bismo ih prepoznali, razvili i upotrijebili u rješavanju naših najdubljih nedoumica, moramo da razmišljamo drugačije i pomjerimo svoje paradigme na novi, viši nivo "iznutra-spolja."

Dok budemo iskreno tragali za razumjevanjem i integracijom ovih principa u svoje živote, uvjeren sam u to da ćemo otkriti i shvatiti suštinu mudrosti T. S. Eliota koji je rekao: ,,Ne smijemo da prestanemo da istražujemo. I na kraju svih naših istraživanja, stići ćemo tamo odakle smo počeli i znaćemo da se tu nalazimo po prvi put."


Iz knjige "7 navika uspješnih ljudi" - Stiven R. Kavi


уторак, 5. мај 2015.

U šta vjerujem II

U suštini svega je misao, a misao se može mijenjati. Bez obzira na to kakav je naš problem, sva naša iskustva su spoljašnje posljedice naših unutrašnjih misli. I mržnja prema sebi znači da ne volimo ono što mislimo da jesmo. Na primjer, ako mislite: "Ja sam loša osoba" stvorićete osjećaj manje vrijednosti i tonut ćete u njega. Međutim, ako nema te misli, nema ni osjećaja manje vrijednosti. A, misli se mogu mijenjati. Promijenite misli i nestaće osjećaj. Prošlost nema nikakve moći nad nama. Nije važno koliko traje naš negativan period. Promjena je u sadašnjem trenutku. Kako je to prekrasno! Možemo se početi oslobađati svega što nas pritišće, i to odmah.



Vjerovali ili ne, mi možemo mijenjati svoje misli. Možda smo već navikli na određeni način razmišljanja, pa i ne primjećujemo da je to naš izbor. Ali, u suštini, sami smo odabrali svoj način razmišljanja. Mi možemo odbiti da razmišljamo na određen način. Razmislite koliko ste puta odbili razmišljati o sebi pozitivno. Isto tako, možete odbiti da razmišljate negativno. Čini mi se da nema osobe na ovom svijetu koja nije ponekad mrzila samu sebe ili osjećala grižu savjesti u većoj ili manjoj mjeri. Što više mrzimo sebe i što više osjećamo grižu savjesti, to nam u životu ide gore. I obratno, što su manji ti osjećaji, imaćemo više uspjeha na svim životnim poljima. Najintimnije vjerovanje svih ljudi s kojima sam radila uvijek je: "Ja nisam dovoljno dobar."

Često tome dodajemo: "Ne činim dovoljno" ili "Ne zaslužujem ništa bolje." Je li ovo slično vama? Često kažete, ili natuknete, ili osjećate da niste dovoljno dobri. Ali, za koga? I, prema čijim standardima vi to tvrdite? Ako ste duboko obuzeti takvim vjerovanjem, kako onda možete stvoriti život pun ljubavi, radosti, uspjeha i zdravlja? Vaše podsvjesno vjerovanje uvijek će se protiviti svemu lijepom što vam se događa. I, nikada nećete biti sretni jer ćete uvijek vidjeti samo ono što je u vašem životu loše, a toga uvijek ima.

Ogorčenost, kriticizam, griža savjesti i strah uzrok su svih naših problema. Ovakva osjećanja uzrokuju glavne probleme u našim tijelima i životima, a stvaraju se zato što druge okrivljujemo za ono što nam se događa i zato što ne preuzimamo odgovornost za svoja vlastita iskustva. Ako smo mi sto posto odgovorni za sve u svojim životima, ne možemo tražiti krivca u nekom drugom. Sve što se događa tamo "vani" odraz je našeg unutarnjeg stanja. Ne tvrdim da nema ljudi koji se loše ponašaju prema nama i da im treba oprostiti, već samo da naša vjerovanja privlače takvu vrstu ljudi, koji nas, jer su takvi, loše tretiraju. Ako uhvatite sebe da često ovako razmišljate: "Mene svi kritikuju, uvijek mi čine to i to, nema ih kad ih trebam, koriste me kao otirač i zloupotrebljavaju me", onda je to vaša životna šema. Postoji nešto u vama što privlači takve ljude. Kada prestanete razmišljati na taj način o sebi, takvi će ljudi otići negdje drugo i maltretirati nekog drugog. Vi ih više nećete privlačiti.

Sada ću vam pokazati kako se određena mentalna stanja manifestuju na fizičkom nivou. Npr., ogorčenost koju dugo držimo u sebi može "pojesti" naše tijelo i stvoriti bolest kao što je rak. Kritikovanje kao stalan oblik razmišljanja često donosi artritis. Osjećaj krivice traži kaznu, a kazna donosi bol. (Kada mi dođe pacijent s bolovima, znam da osjeća grižnju savijesti.) Strah i psihičke napetosti mogu stvoriti ćelavost, čireve i "bolne " noge. Uvjerila sam se da osoba koja se oslobodi ogorčenosti i zaboravi kako su je drugi povrijedili, može sebe izliječiti čak i od raka. Možda će vam ovo zvučati previše pojednostavljeno, ali ja sam u praksi imala više takvih iskustava, a i sama sam doživjela nešto slično.

Možemo promijeniti svoj stav prema prošlosti. Prošlost je prošlost, i nju treba zaboraviti. Mi je više ne možemo promijeniti. Ali možemo promijeniti svoje shvatanje onoga što nam se dogodilo u prošlosti. Kako je ludo kažnjavati sebe u ovom trenutku zbog toga što nas je neko davno povrijedio! Često ljudima koji su prepuni ogorčenja kažem: " Molim vas, počnite se oslobađati ogorčenja sada, dok je to još relativno lako. Nemojte čekati da dođe do situacije kada je nužan kirurški zahvat ili kada ste na samrtnoj postelji. Tada ćete biti u panici i zaboravljanje prošlosti biće puno teže. Kada smo u panici, vrlo je teško usmjeriti svoj um na izlaz iz krize. Prvo, se moramo osloboditi strahova. Ako izaberemo ulogu bespomoćne žrtve i ako se uvjerimo da je sve beznadežno, Svemir će nas podržati u tom vjerovanju i tada ćemo ići samo nizbrdo. Od životne je važnosti da se oslobodite tih suludih, nadiđenih, negativnih ideja i vjerovanja koja nas ne podržavaju i koja nas vuku dole. Čak i naša koncepcija Boga mora biti takva da radi za nas, a ne protiv nas.

Da bismo se oslobodili prošlosti, moramo biti spremni oprostiti. Trebamo odabrati da se oslobodimo prošlosti i da oprostimo svakome, pa i sebi, ako želimo promijeniti svoj život nabolje. Možda i ne znamo kako se prašta, možda i ne želimo oprostiti, ali čim smo spremni oprostiti započinje proces iscjeljenja. Naše je iscjeljenje zavisno o imperativu da se oslobodimo prošlosti i oprostimo svima. " Opraštam ti što nisi bio onakav kakav sam ja željela da budeš. Oslobađam te krivice i opraštam ti." Takve nas izjave oslobađaju.

Sve bolesti dolaze od nemogućnosti da se oprosti. Kada god smo bolesni, potražimo u sebi kome treba oprostiti. U knjizi "Tečaj čuda" piše: "Sve bolesti dolaze od nemogućnosti da se oprosti" i "Kada god smo bolesni, trebamo razmisliti kome trebamo oprostiti." Ja mogu ovome dodati da treba oprostiti upravo onoj osobi za koju vam se čini da joj je najteže oprostiti. Oprostiti znači dignuti ruke i pustiti. Nema potrebe za raspravama. Treba, jednostavno, pustiti da cijela stvar ode. Mi ne trebamo znati kako oprostiti. Sve što trebamo jest želja da zaboravimo. O svemu ostalom pobrinuće se svemir.

Mi dobro razumijemo svoj vlastiti bol. Većini je teško shvatiti da i oni drugi, kojima trebamo oprostiti, takođe imaju svoje vlastite bolove. Trebamo prihvatiti da su učinili najbolje što su mogli u okviru svog tadašnjeg znanja, razumijevanja i osjećanja. Kada mi ljudi dođu s problemom, za mene nije važno kakvim - lošim zdravljem, besparicom, neostvarenim ljubavima ili promašajima na poslu - ja ih učim samo jednome: da vole sami sebe.

Ustanovila sam da, ako stvarno volimo sebe i ako se prihvatamo tu gdje se nalazimo, sve nam polazi od ruke. Na svakom koraku događaju nam se mala čuda. Naše se zdravlje poboljšava, zarađujemo više novca, imamo više sreće u ljubavi i iskazujemo sebe na kreativniji način. Sve nam se to događa bez mnogo napora. Ljubav prema sebi i prihvatanje sebe, stvaranje osjećaja sigurnosti, povjerenja i zasluge privući će k nama više sreće - iskrenije ljubavi, novi posao, novo i bolje mjesto za življenje, čak će normalizovati i našu tjelesnu težinu. Ljudi koji vole sebe i svoja tijela nikada ne zloupotrebljavaju sebe ili druge. Samopoštovanje i sigurnost preduslov su za pozitivne promjene i uspjeh u budućnosti. Da bismo voljeli sebe, prije svega, nikada se ne smijemo kritizkovati. Kritikovanje nas drži u životnoj šemi koje se želimo osloboditi. Razumijevanje koje imamo prema sebi pomiče nas dalje. Razmislite: kritikovali ste sebe godinama i dokle ste stigli? Pokušajte suprotno: odobravajte sebe i gledajte šta će se dogoditi.



Iz knjige "Kako iscijeliti duh i tijelo" - Lujza L. Hej



понедељак, 4. мај 2015.

U šta vjerujem I

"Nikada nije kasno krenuti putevima mudrosti i znanja."



Život je, zapravo, vrlo jednostavan: koliko dajemo, toliko i dobijamo.

Šta mislimo o sebi, postaje istina za nas. Vjerujem da je svako, uključujući i mene, sto posto odgovoran za sve što mu se u životu događa - dobro ili loše. Svaka naša misao kreira našu budućnost. Svojim načinom razmišljanja i osjećajima stvaramo svoja iskustva. Misli i riječi koje danas izgovaramo, kreiraju naša buduća iskustva. Mi kreiramo šta će nam se dogoditi, a onda, da bi nam bilo lakše, okrivljujemo druge za svoje frustracije. Nijedna osoba, mjesto ili stvar nema nikakvu moć nad nama jer smo mi jedini koji koristimo svoj um. Mi kreiramo svoja iskustva, svoju stvarnost i određujemo odnose drugih prema sebi. Ako stvorimo mir i harmoniju u svojim mislima, pronaći ćemo ih i u svojim životima.

Koja od slijedećih izjava zvuči kao vaša izjava? "Svi me napadaju." "Svi mi uvijek pomažu."

Svaka ova izjava stvoriće sasvim različita iskustva. Šta vjerujemo o sebi i o životu, postaje istina za nas. Svemir potpuno podržava svaku našu misao koju odaberemo i u koju vjerujemo. Drugim riječima, naša podsvijest prihvatiće sve u šta mi sami vjerujemo. Svako ima svoju životnu istinu, a izbor je u tom smislu beskrajno širok. Ako to znamo, mnogo je bolje izabrati stav " Svi mi uvijek pomažu", nego " Svi me napadaju." Svemirska nas sila nikada ne procjenjuje ili kritikuje. Ona nas samo prihvata po našim vlastitim vjerovanjima, koje odražava na naše živote. Ako želim vjerovati da sam usamljena i da me niko ne voli, tako će i biti. Međutim, ako sam spremna riješiti se tog uvjerenja i sebe uvjeriti da "ljubavi ima svuda, da sam voljena i da mogu voljeti", i ako taj novi stav često ponavljam, to će postati istina za mene. Ljudi koju su sposobni voljeti, ući će u moj život, a ljudi koji su već uz mene, više će me voljeti. U takvim okolnostima i sama ću lakše iskazivati svoja osjećanja prema drugima.

Mnogi od nas imaju glupe predrasude o tome ko su i imaju brojna stroga pravila života. To nije za osudu jer u ovom trenutku svako od nas čini ono što je najbolje moguće. Gradili biste drugačije kad biste znali bolje i kad biste imali više razumijevanja i svjesnosti. Molim vas, ne osuđujte se zbog pozicije u kojoj se sada nalazite. Sama činjenica da ste uzeli ovu knjigu za čitanje i da ste mene pronašli, dokaz je da ste spremni za pozitivne promjene u svom životu. Budite zbog toga zadovoljni. "Muškarci ne plaču!" ili "Žene ne znaju s novcem" predrasude su s kojima mnogi žive.

Dok smo mali, naučimo doživljavati sebe i život oko sebe prema reakcijama odraslih koji nas okružuju. Prema tome, ako ste živjeli s ljudima koji su bili nesrećni, uplašeni, uvijek ljuti na sebe i druge, s onima koje razdire grižnja savjesti, naučili ste mnogo negativnog o sebi i o svom svijetu. " Nikada mi ništa ne polazi za rukom", ili" Za sve sam ja kriv", ili " Ako se svađam, loš sam čovjek". Predrasude poput ovih stvaraju život prepun frustracija.

Kada odrastemo, nesvjesno u svom domu kreiramo emocionalnu atmosferu u kakvoj smo kao djeca živjeli. Ovo razmišljanje ne poznaje šta je dobro, a šta loše, pogrešno ili pravo; za nas je način života ono što smo ponijeli iz svog doma. Takođe smo skloni da u svoje emocionalne odnose prenosimo odnose kakve smo imali s majkom ili ocem, ili ono što je vladalo između njih. Razmislite koliko ste puta imali ljubavnika ili šefa koji je bio baš kao vaš otac ili majka. Takođe se i odnosimo prema sebi kao što su se naši roditelji odnosili prema nama. Grdimo i kažnjavamo sebe na jednak način. Gotovo možete čuti riječi kojima su vas oni prekorjevali. Na jednak način volimo i ohrabrujemo sebe ako smo bili voljeni i ohrabrivani kao djeca. " Ništa nikada ne učiniš kako valja." " Sve je tvoja krivica." Koliko ste puta ovo čuli u djetinjstvu i koliko puta i sada to govorite sebi? " Ti si prekrasna."" Ja te volim." A koliko puta ovo govorite sebi?

Međutim, ne krivite roditelje Mi smo svi žrtve žrtava. Naši nas roditelji nisu mogli naučiti ničemu što sami nisu znali. Ako vaša majka ili vaš otac nisu znali kako bi voljeli sami sebe, bilo je nemoguće da vas oni nauče kako da vi volite sami sebe. Naučili su vas najbolje što su mogli, sputani onim što su naučili kao djeca. Ako želite bolje razumjeti svoje roditelje, potaknite ih da pričaju o svom djetinjstvu. Slušate li pažljivo, otkrit ćete odakle dolaze njihovi strahovi i stroge životne šeme. Ti ljudi, koji su vas toliko izmučili, bili su jednako tako izmučeni i uplašeni.

Vjerujem da mi biramo svoje roditelje. Svako od nas odlučuje da se inkarnira na ovu planetu u određenom trenutku i na određenom mjestu. Odabrali smo da dođemo ovamo da bismo naučili određenu lekciju koja će unaprijediti naš duhovni i evolucioni razvoj. Mi smo odabrali naš pol, boju kože, zemlju i onda tražimo određeni par roditelja koji će na najbolji način ostvariti svoju ulogu neophodnu u ovom trenutku svoje reinkarnacije. A onda, kada odrastemo, najčešće upiremo prst u roditelje i cvilimo: "Vi ste mi to učinili, vi ste krivi za to!" Ali, istina je da smo ih mi odabrali jer su savršeno odgovarali za naše sadašnje iskustvo. Kao sasvim mali, mi steknemo uvjerenja i onda idemo kroz život kreirajući iskustva u koja se ta naša uvjerenja uklapaju. Pogledajte unazad i razmislite: zar vam se u životu ne ponavljaju uvijek jednaka iskustva? Prema tome, ja vjerujem da ih vi sami ponovo kreirate, jer ona odslikavaju ono što vi mislite o sebi. To vrijedi za svaki problem, bio mali ili veliki, bez obzira na to koliko nas dugo muči i ugrožava li nam sam život.

Snaga je uvijek u sadašnjem trenutku. Sve što ste dosad doživjeli, odredili ste svojim mislima i uvjerenjima iz prošlosti. Odredili ste ih mislima i riječima koje ste imali juče, prošle sedmice, prošlog mjeseca, prošle godine, prije 10, 20, 30, 40 ili više godina, zavisno o tome koliko ste stari. Međutim, to je vaša prošlost. To je gotovo, i to zauvijek. Jedino što je važno jeste ovaj trenutak i ono što ste sada odabrali da mislite i vjerujete. Jer, ovo sada odrediće vašu budućnost. Vaša je snaga uvijek u sadašnjem trenutku. Na tom se temelju stvara vaše sutra, iduća sedmica, idući mjesec, iduća godina itd. Budite svjesni ovoga što mislite u ovom trenutku. Jesu li vaše misli negativne ili pozitivne? Želite li da te misli odrede vašu budućnost? Razmislite o tome i budite svjesni toga.


Iz knjige "Kako iscijeliti duh i tijelo" - Lujza L. Hej



уторак, 21. април 2015.

Svitak V

Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.



A šta ću učiniti sa tim poslednjim, dragocjenim danom koji mi je preostao? Prije svega, zapečatiću njegovu mješinu života, kako se nijedna kap ne bi prolila na pijesak. Ni trenutak neću straćiti na jadikovanje nad jučerašnjom zlom srećom, nad jučerašnjim porazima, nad jučerašnjim jadima -jer, čemu da sa lošim odbacujem i dobro? Može li pijesak teći nagore u pješcanom časovniku? Da li će sunce izići na istom mjestu gdje je zašlo, i da li će zaći tamo gdje je granulo? Mogu li da ponovo proživim svoje jučerašnje greške i da ih ispravim? Mogu li zazvati jučerašnje rane i zacjeliti ih? Mogu li postati mlađi nego što sam bio juče? Mogu li opozvati zlo juče izrečeno, i udarce zadate i bol nanesen? Ne... Jučerašnji dan zauvjek je pokopan i više neću misliti o njemu.

Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.

A onda, šta ću učiniti? Zaboravljajući juče, neću misliti ni na sutra. Zbog čega bih zbog možda odbacivao sada? Može li sutrašnji pijesak proteći kroz pješčanik prije današnjeg? Hoće li ovog jutra sunce dva puta izgrijati? Mogu li obaviti ono što me čeka sutra, dok se još krećem današnjom stazom? Mogu li staviti sutrašnje novce u današnju kesu? Može li se sutrašnje dijete danas roditi? Može li sutrašnja smrt baciti svoju sjenku unazad i pomračiti današnju radost? Treba li da brinem zbog onoga što možda nikada neću doživjeti? Treba li da kinjim sebe problemima koji se možda nikad neće javiti? Ne! I sutra leži pokopano sa juče, i više o tome neću razmišljati.

Proživjecu dan današnji kao da mi je posljednji.

Ovaj dan, današnji, sve je čime raspolažem i njegovi časovi za mene su ovog trenutka vječnost. Pozdravljam današnji izlazak sunca s uzvicima radosti, kao zatvorenik kome je odgođena smrtna kazna. Podižem svoje ruke u znak zahvalnosti za taj neprocjenjivi dar još jednog novog dana. Isto tako, moje srce burno će lupati od sreće, dok budem mislio o svima onima koji su pozdravljali jučerašnji izlazak sunca, a kojih danas više nema među živima. Zaista sam srećan čovjek, i današnji časovi čist su mi, i nezaslužen dobitak. Zbog čega meni biješe dopušteno da poživim i taj dodatni dan, kad su drugi, daleko bolji od mene, morali otići s ovog svijeta? Da li zbog toga što su ispunili svrhu svog života, dok ja to još nisam učinio? Da li mi se to pruža još jedna prilika da postanem čovjek kakav znam da sam mogao postati? Postoji li u prirodi svrhovitost? Da li je ovo dan dosuđen mi da sebe prevaziđem?

Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.

Imam samo jedan život, a život nije ništa drugo do mjera za vrijeme. Kad protraćim jedno, uništio sam i drugo. Ukoliko protraćim današnju, uništio sam i posljednju stranicu svog života. I upravo stoga, cjeniću svaki trenutak ovog dana; jer, nikada mi se više neće vratiti. Nije ga moguće pohraniti danas, da bi se iskoristio sutra; jer, ko može osedlati vjetar? Za svaki časak ovog, današnjeg dana, držaću se obema rukama i milovati ga s ljubavlju, jer cijena mu je bezmjerna. Kako da čovjek na samrti priušti sebi još jedan dah, pa makar bio voljan da za uzvrat da sve svoje blago? Kako da najbolje odredim cijenu za časove koji dolaze? Tako što ću ih učiniti neprocjenjivim!

Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.

Sa gnjevom u duši nastojaću da izbjegavam tračitelje vremena. Razvlačenju ću se oduprijeti delanjem; sumnje ću prikriti vjerom; strah ću ukloniti samouvjerenošcu. Gdje naiđem na dokoni zbor, neću slušati; gdje naiđem na dokone ruke, neću se zadržavati; gdje ima dokonih ljudi, neću zalaziti. Od ovog časa, dobro mi je znano da prepuštati se dokolici znači krasti hranu, odjeću i toplinu od onih koji su mi najdraži. A ja nisam lopov. Ja sam čovjek ljubavi, i danas mi je posljednja prilika da dokažem svoju ljubav i svoju veličinu.

Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.

Obaveze današnjeg dana obaviću danas. Danas ću milovati svoju djecu, dok su još mala; sutra će već otići, a ni mene više neće biti. Danas ću uzeti u naručje svoju ženu i spustiti joj na usne sladak poljubac; jer, sutra je više neće biti, kao ni mene. Danas ću obodriti prijatelja u nevolji; jer, sutra, više neće zazivati u pomoć, a ni ja više neću čuti njegove povike. Danas ću žrtvovati sebe i raditi; sutra više neću imati ništa da dam, a i neće biti nikoga da primi moj dar.

Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.

I ako mi je današnji dan uistinu posljednji, načiniću sebi od njega najveći spomenik. Današnji dan učiniću najljepšim danom svog života. Svaki trenutak današnjeg dana ispijaću do posljednje kapljice. Naslađivaću se njihovim ukusom i biću zahvalan. Svaki sat učiniću dragocjenim, i bilo koji trenutak biću spreman da zamijenim samo za nešto od vrijednosti. Radiću trudnije no ikad prije toga i naprezaću mišice sve dok ne procvile, tražeći predah, ali ni tada neću posustati. Srešću se sa više ljudi no ikad ranije. Prodaću više robe, i zaradiću više novca no ikad prije toga. Svaki trenutak današnjeg dana biće plodonosniji nego bilo koji sat jučerašnjeg dana. Moj posljednji dan mora mi biti i najbolji.

Proživjeću današnji dan kao da mi je posljednji.

Ali i ako tako ne bude, pašću na koljena i izraziću svoju zahvalnost.



Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino

субота, 18. април 2015.

Nepokolebljiva vjera

Možeš odmah promijeniti svoj život – Samo Vjeruj!


Sjećam se sebe od prije nekoliko godina i ne mogu se prepoznati. Prisjećajući se tog vremena, imam osjećaj kao da nisam imala nikakvu moć i uticaj na sopstveni život... Osjećanje nemoći je bilo primarno i nisam vjerovala da neka značajnija promjena može da se desi. I bila sam potpuno u pravu. Ona se nije desila, nego sam se ja za nju pobrinula. I to svojski!

Kada čovjek odluči da želi promjenu u svom životu, onda je sjajna jedna stvar - ne mora da čeka. Jer ta promjena može da se desi odmah! A prilika koju mnogi navodno čitavog života čekaju krije se u nama. Ukoliko izostane, nije do prilike, do nas je. To je ono što mi odlučimo napraviti za sebe... Bez izgovora i čekanja i sa najvažnijim oružjem na našem putu, a to je vjera. Vjera u sebe. I vjera da možeš odmah promijeniti svoj život.

 

Ne odustaj!

Toliko je ljudi ostalo zaglavljeno u sopstvenim životima, ne zato što nisu mogli drugačije, nego zato što su se nekoliko puta gadno spotakli. Ko je još odnio bilo kakvu pobjedu u životu, malu ili veliku, a da se nije spotakao? Ta spoticanja su alati, naše iskustvo i naš rast. Naravno da se u životu više puta padne, da zaboli, budeš i povrijeđen... Ali je svakako važno da se sabereš, a onda ako zaista vjeruješ u sebe, svoj cilj, svoj san, sklopiš svoje kockice i nastaviš tamo gdje si stao. A ono što je sigurno jeste da više nećeš biti isti. Bićeš  obogaćen vlastitim iskustvom.

 

Oni nisu bolji od nas, ali nisu odustali

Takođe je važno znati da oni uspješni nisu ništa bolji, pametniji ili vještiji od nas. Oni su samo znali kuda idu, oni su vjerovali i nisu odustali. Nisu se obazirali na one koji su usput popadali. Kao i na one koji su ih obeshrabrivali i odvraćali. Zato što su vjerovali u svoje sposobnosti i u to da su u stanju nadići (prevazići) samog sebe. I nadvladati strah, koji ne postoji nigdje drugo do u našim glavama. A on je taj koji nam krade i sadašnjost i budućnost.

Koliko ste samo puta čuli o tipičnoj "ljuskoj psihologiji"? O psihologiji jednoobraznog razmišljanja koje nas stavi u zamku i položaj u kome nam je tijesno, skučeno, ružno, neugodno. I šta mi onda radimo? Umjesto da nešto promjenimo, mi kukamo, plačemo, imamo izgovore i drugi su nam krivi....

Naš unutrašnji glas i naše srce vrište od neugode, a mi ne čujemo. Šta bismo drugima rekli kada bi nas oni spriječili da ostvarimo svoje snove? Ko nam je kriv kad nam niko nije kriv?

Vjera – kako ja volim tu riječ!

Vjera. Kako je to divna riječ. Volim je. Volim svoju nepokolebljivu vjeru. I, znate šta - nije nimalo jednostavno i lako, to je istina, ali svakim korakom je sve ljepše i draže vjerovati, nego ne vjerovati. Jer na koga se možeš uvijek osloniti i ko će se osloniti na tebe, ako vjere nemaš? Pa šta, ako usput bude teško, ako bude naporno i ako poneki put izgubiš tlo pod nogama. Čak i neprijatelji vas "vole" kad ste jaki.

A vama postaje svejedno. Narastete s vjerom toliko da vas više nije briga. I to je divan osjećaj. Nemate vremena, radeći na sebi i gradeći svoja umijeća, vještine i talente, da se obazirete i rasipate svoju energiju na one koji vam nisu važni.

 

Lijepo je vjerovati u sebe

O kako je lijepo vjerovati u sebe i ono što želiš, čemu težiš i o čemu sanjaš! Vjerovati u sebe, svoje sposobnosti, umijeća, vrijednosti. Kako je lijepo osjećati uspjeh, kao da je već tu, čak iako nije. Nepokolebljiva vjera je putokaz bez kojeg je nemoguće stići tamo gdje želiš biti. Ona strahu pokazuje gdje mu je mjesto i daje mu do znanja da smo rođeni da rastemo i koračamo, a ne da se sklupčamo i venemo.

Koliko ste samouvjerenih ljudi u poslijednje vrijeme sreli? Koliko ljudi je imalo neki sjaj u očima? Koliko ih je bilo nasmijano? Koliko ih je imalo nešto lijepo za ispričati? Koliko vam je ljudi ponudilo da ostvarite svoje snove? Ulilo hrabrost? Pružilo vam ruku? Premalo. Zato vi odlučite da ćete biti ti i takvi ljudi. Sijajte. Neka Vas prepoznaju. Neka vas slijede, budite njihovo svjetlo.

Nikad ne odustajte od svojih snova...

Koliko ste puta vidjeli stare nasmijane ljude, koji su u poznim godinama uspjeli? Šta ste osjećali dok ste ih gledali? Šta su oni uradili? Vjerovali i nisu odustali. Svoje ciljeve i snove neće ostvariti samo oni koji odustanu. A šta je život bez cilja i vjere to najbolje znaju oni koji su ih pokopali. Pod izgovorima da nemamo vremena, novca, da nije trenutak, da se mora odgoditi ono što treba da bude naš život i ono za čim vapimo čitavim našim bićem, život proleti, a mi u nekoj čekaonici mislimo da će nas neko pozvati i prozvati.

Kad ti dođe da se u mišiju rupu zavučeš, a ti nastaviš dalje, eto to je vjera. Kad ti svi kažu da ne možeš i da si lud, a ti nastaviš dalje, i to je vjera. Vjera zahtjeva aktivnost, rad, trud, zalaganje, upornost, istrajnost, strpljenje, pozitivizam, ljubaznost, zahvalnost, dobrotu, osjećaj za druge, strast, ljubav... Vjera podrazumijeva i to da se u nekom trenutku i pogled i cilj mijenjaju zajedno sa nama i da mi to umijemo prepoznati. I uživati u onome što nam se u životu desi.

Nepokolebljiva vjera je život, život je danas, vjerujte!

P. S. Kako ćete znati da je promjena tu? Ljudi će prestati da bježe od vas. Oni koji su pobjegli, poželjeće da se vrate. A u vaš život će doći neki novi ljudi i sve će biti drugačije... Vjerujte!