Svitak I

Danas započinjem novi život. Danas odbacujem svoju staru kožu, koja je predugo podnosila brazgotine neuspjeha i trpjela od rana osrednjosti. Danas se ponovo rađam, i mjesto mog dolaska na svijet je ovaj vinograd u kome ima voća za sve. Danas ću ubrati zrna mudrosti sa najbogatijih i najsočnijih čokota u vinogradu, sa loza koje su, iz naraštaja u naraštaj, zasađivali najmudriji u mom zanatu. Danas ću okušati ukus grožđa sa tih čokota i u sebe unijeti sjeme uspjeha, pohranjeno u svakom zrnu, i novi život zastrujaće mojim krvotokom. Put koji sam za sebe odabrao prepun je  mogućnosti; pa ipak, prate ga i očaj i čemer, i na njemu leže rasuta tijela onih koji su pretrpjeli neuspjeh; i kada bi se naslagala jedna preko drugih, nadvisila bi i bacila sjenku i na najveću piramidu na ovoj zemlji. Pri svemu tome, za razliku od drugih, neću doživjeti neuspjeh, jer u rukama držim mape koje će mi pokazivati put preko opasnih voda, do obala koje su mi se koliko juče činile neostvarljivim snom.      

Neuspjeh mi više neće biti jedina plata za borbu koju vodim. Baš kao što priroda nije mom tijelu dala ništa što bi mu pomoglo da bude neosetljivo na bol, tako ni mom životu nije darivala ništa što bi mu pomoglo da podnese neuspjeh. Kao i bol, i neuspjeh je stran mom životu. U prošlosti, neuspjeh sam prihvatao kao što sam prihvatao i bol. Sada ga odbacujem, i pripravan sam za mudrost i načela što će me iz sjenki izvesti na svjetlost dneva i dovesti me do bogatstva, položaja i sreće koji daleko prevazilaze i moje najmahnitije snove, tako da će mi se čak i zlatne jabuke iz Hesperidskog vrta činiti pravednom nagradom. Vrijeme uči svemu  onoga ko živi zauvijek, ali ja ne raspolažem dobrobiti vječnosti. Pa ipak, tokom vremena koje mi je dodijeljeno, moram uvježbavati umijeće strpljivosti, budući da priroda nikad ne dela u žurbi. Da bi se  stvorilo  maslinovo drvo, koje je vladalac nad svim drugim drvećem, neophodno je stotinu godina. Opet, luk doživljava starost od samo devet nedelja. Do sada sam živio kao stručak luka, i to me nije zadovoljavalo. Sada, pak, namjeran sam da postanem poput maslinovog drveta, i, uistinu, najveći među svim trgovcima. 

A kako da to postignem? Nemam ni znanja ni iskustva koji bi mi pomogli da postignem veličinu; često sam se već spoticao u neznanju i zapadao u virove samosažaljenja. Ipak, odgovor je jednostavan. Svoj novi put započeću neopterećen težinom nepotrebnog znanja, i bez sputanosti nesmislenim iskustvom. Priroda me je  već obdarila znanjem i instinktima daleko moćnijim od onih u bilo koje šumske zvijeri; a i vrijednost iskustva se precjenjuje, i najčešće to čine stari ljudi koji glavama klimaju mudro i zbore glupo. Uistinu, iskustvo nas uči temeljito; ali, njegove upute istovremeno proždiru čovjekove godine. I tako, poduke iskustva gube u valjanosti kada se javi trenutak potrebe za njihovom posebnom mudrošću. Na kraju, ispostavlja se da je bilo traćeno na već mrtve ljude. Pored toga, iskustvo se može uporediti sa modom: ono što je bilo uspješno  danas, sutra se može pokazati i neprikladnim i nekorisnim.

Samo načela opstaju i upravo njima sada raspolažem; pravila što će me odvesti do veličine sadržana su u riječima ispisanim na ovim svicima. Ono čemu će me oni naučiti više je kako da izbjegnem neuspjeh, nego kako da postignem uspjeh; jer, šta je uspjeh ako ne stanje svijesti? Ni dva mudraca, između  hiljada  drugih,  neće uspjeh opisati istim rijecima; opet, s druge strane, za neuspjeh je uvijek dovoljna samo jedna jedina riječ. Neuspjeh čini čovjekova nesposobnost da ostvari ciljeve što ih je sebi u životu postavio, ma kakvi ti ciljevi bili. U stvari, jedina prava razlika između onih koji jesu i onih koji nisu uspjeli stiče se u različitosti njihovih navika. Dobre navike ključ su svakog uspjeha. Rđave navike, opet, predstavljaju još neotključana vrata koja vode u neuspjeh. 

I tako, prvo pravilo koje namjeravam da slijedim, i koje dolazi ispred svih drugih, jeste slijedeće: Izgradiću u sebi dobre navike i postaću njihov rob. Kao dijete, bio sam  rob svojih impulsa; sada sam, pak, kao i svi odrasli, rob svojih navika. Svoju  slobodnu  volju  godinama  sam stavljao u službu svojih brojnih navika, i ono što sam u prošlosti činio već je obeležilo stazu koja  ozbiljno prijeti da mi zatoči budućnost. Mojim postupcima upravljaju moj apetit, moje strasti, predrasude, pohlepa, ljubav, sredina u kojoj se krećem i navike; ali, najgori tiranin između svega toga jesu navike. Pa, prema tome, ukoliko već moram da budem zatočenik navika, neka to bar budu dobre navike. Moje rđave navike moraju biti počupane kao korov, i nove brazde uzorane da se u njih baci dobro sjeme. Stvoriću, dakle, sebi dobre navike i postati njihov rob. 

Ali, kako da dođem do tog velikog postignuća? Moguće je to postići pomoću ovih svitaka, jer svaki svitak sadrži po jedno načelo koje će iz mog života odstraniti po jednu rđavu naviku, i zamijeniti je dobrom koja će me za još jedan korak približiti uspjehu. Jer, jedan je od zakona prirode da se jedna navika može zamijeniti  samo drugom navikom. I stoga, kako bih poukama ispisanim u svicima omogućio da obave namjenjeni  im  zadatak,  moraću  se  strogo  pridržavati prve od svojih novih navika, koja glasi: Svaki od svitaka čitaču  i  pročitavati na propisani način tokom trideset dana, prije nego što pređem na naredni svitak.

Najprije, čitaću bezglasno riječi svitka čim izjutra ustanem iz postelje. Potom, ponovo ću ih čitati bezglasno  po završetku podnevnog objeda. Najzad, pročitaću ih još jednom sa dolaskom večeri, ali, što je najvažnije, ovom prilikom čitaću ih naglas. Slijedećeg dana postupiću isto kao i prethodnog, i tako ću nastaviti da činim tokom narednih trideset dana. Potom, uzeću drugi svitak i sa njim isto činiti tokom trideset dana. Nastaviću da isto tako postupam i sa ostalim svicima, živeći sa svakim od svitaka tokom trideset dana, sve dok mi to iščitavanje ne postane navika. Ali, šta će se postići ovakvom navikom? U tome se, upravo, i krije tajna svih  ljudskih postignuća. Dok riječi iz svitaka budem ponavljao iz dana u dan, ubrzo će postati dio mog djelatnog  uma; međutim, što je mnogo važnije, one će se zavući i u onaj moj drugi um, onaj tajanstveni izvor koji  nikada ne spava, onaj koji stvara moje snove, i koji me često navodi na postupke koje ni sam ne mogu da razumijem. 

I kada se riječi svitaka stalože u tom mom tajanstvenom umu, počeću da se svakog jutra budim sa osjećanjem obodrenosti kakvo nikada ranije nisam upoznao. Snaga će mi narasti, kao i bodrost, i želja da se suočim sa svijetom ukloniće strahove sa kojima sam se budio sa izlaskom sunca, i biću srećniji no što sam ikad vjerovao da mogu biti u ovom svijetu čemera i sukoba. Na kraju, doći ću do toga da se prema svemu sa čim ću se suočiti odnosim na način kako mi svici nalažu da se odnosim; i ubrzo ću sve što činim u prilog nečemu ili nasuprot nečemu činiti sa lakoćom, jer sve što čovjek čini uz vježbu vremenom postaje lako činiti. Na taj se način rađa nova i dobra navika; jer kada nešto što čovjek čini  postaje lako zahvaljujući stalnom  ponavljanju, on u tome nalazi i zadovoljstvo. A kada u tome nalazi zadovoljstvo, u čovjekovoj je prirodi i da često ponavlja to što čini. Kada nešto često činim, to mi postaje i navikom; ja postajem njen rob, i budući da se radi o dobroj navici, to je upravo ono što i želim.

Danas započinjem svoj novi život. I, svečano se zaklinjem, sebi samom, da ništa neće moći da uspori razvojni put mog novog života. Neću propustiti nijedan dan da čitam ove svitke, jer izgubljeni dan ne može  se nadoknaditi, niti se može pokriti nekim drugim. Ne smijem i neću narušiti tu naviku svakodnevnog čitanja  ovih svitaka; jer, uistinu, nekoliko časaka  koje ću  svakog  dana  posvetiti svojoj novoj navici mala su cijena za sreću i uspjeh koji me očekuju. I dok budem čitao i pročitavao riječi na svicima što slijede, ni za trenutak neću dozvoliti da me kratkoća bilo kog zapisa, ili jednostavnost reči u njemu, navede da se prema poruci u  njemu sadržanoj odnosim sa nipodaštavanjem.  

Hiljade grozdova potrebno je iscjediti da bi se dobio jedan jedini vrč vina, a i koštice i ljuska daju se za hranu peradi. Isti je slučaj i sa grožđem drevne mudrosti. Mnogo je toga što otpadne i što vjetrovi razveju.  Samo pročišćena, najčistija istina nalazi se u riječima što slijede. Ispijaću je onako kako mi se nalaže, i neću dopustiti da mi se nijedna kap prospe. A sjeme uspjeha ću progutati. Danas mi se moja stara koža pretvara u prah. Hodaću, uspravno, među ljudima, ali me oni neće prepoznati: jer, od danas sam novi čovjek, sa novim životom.

Iz knjige " Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino