Koliko god nam je prijatelj, toliko nam je i neprijatelj. Prije svega zbog toga što nikada ne može biti samo dobro ili samo loše, samo prijatno ili samo neprijatno, iskustvo je jedna šarena salata u kojoj nema šta nema! Ko se snađe, dobro odvaže, slijedi malo i osjećaje i vjeruje sebi, svaka mu čast! Ali ako od te šarene salate očekuje da mu bude jedina vodilja, e to onda može biti hendikep.
Prijatelj je, jer zahvaljujući njemu učimo, prepoznajemo, neke stvari i žmireći možemo da radimo. I zbog toga što nas ponekad vodi i pomaže nam da, kao po nekom automatizmu, savladavamo prepreke i idemo kroz život. Što ga više imaš, trebalo bi da više naučiš i bolje funkcionišeš. Trebalo bi da su ti i čula izoštrenija i reakcije na mjestu. Kad se čovjek malo zamisli, ponekad nam je više od desne ruke. Toliko umije da nam pomogne i da nas izvješti. Prijatelj nam je i onda kad ne učimo na sebi, nego gledajući ljude pored nas, dakle putem njihovih iskustava. Iskustvo nam pomaže i u tome da prepoznamo grešku onda kad je ponovimo. Mnogi vole da kažu da je jedini način da se izbjegnu greške, upravo iskustvo. A isto tako da je jedini način za steći iskustvo, praviti greške. Ima smisla. Učiš li da plivaš, tačno znaš šta da radiš kako ne bi potonuo. Voziš li bicikl, znaš kako to da radiš da ne bi pao...Iskustvo je čudo! Posebno za radnje koje učiš, učiš, naučiš i onda znaš.
Ali toliko toga stane u ovu jednu riječ. Iskusiti. Iskustvo. Iskustva. Toliko ih je i tako su različita. Povezljiva i nepovezljiva...
Kako prepoznati situacije u kojima nam određeno iskustvo prestaje biti prijatelj i postaje neprijatelj? Da li nam zaista postaje neprijatelj, ili mi to od njega pravimo? Da li povezujemo ono što ne bismo trebali, da li se oslanjamo na neke osjećaje od prije koji nemaju veze sa ovim sad? Gdje to dozvolimo sebi da određena iskustva trpamo u pogrešne koševe? I zašto to neumorno radimo? Znate onu često izgovaranu rečenicu: "Znam ja to iz iskustva", a stvar nema ni veze ni pojma sa onim o čemu se razgovara. Slične stvari uopšte ne moraju imati veze među sobom, ali dođe valjda trenutak kada nam se sve stopi. Mašinerija zakaže. Ne bi mi bilo žao, da se poslije mnogi od nas ne lupaju po glavi, pitajući se gdje nam je pamet bila. Ali to opet ne znači da nas neko naredno brkanje pojmova opet neće lupiti po glavi. A onda zbunjeni i načeti, sumnjamo u sve, postajemo nepovjerljivi i prema sebi, a posebno prema drugima i to je sjajan put za kriviti isustvo, a ne sebe.
Jedna sjajna izreka kaže: " Iskustvo nije ono što vam se dešava, to je ono što radite sa onim što vam se dešava." Mislim da je toliko toga rečeno u ovih nekoliko riječi. Mislim da i sebi i svojim iskustvima trebamo dati šansu. Ako dosadašnji način, pogled na stvari i reakcije nisu urodili plodom, zašto nešto ne promjeniti? Zašto ne iznenaditi sebe, učiniti nešto potpuno drugačije, suprotno od onoga što se u određenom trenutku čini logičnim? Šta nam se može dogoditi a da već prije nije? Loše iskustvo? Pa šta?! Ili možda dobro, sjajno, predivno, nezaboravno životno iskustvo. Možda umjesto da se lupimo po glavi otkrijemo da nije sve onako kako nam se činilo i zahvalimo sebi. Neka vas neka naredna situacija podsjeti na to.
Izreke o iskustvu:
"Pored svih počasti koje mu se odaju, iskustvo je uzaludno i nepotrebno. Iskustvom se niko nikad nije mogao koristiti, čak ni ličnim. Iskustvo je staro i gorko, teško i crno." - Matija Bećković
"Naše živote više oblikuju naša očekivanja i nadanja, nego li naše iskustvo." - Bernard Šo
"Ništa nije tako lako naučiti kao iskustvo i ništa tako teško kao primjeniti ga. - John Billings
Život je kratak, a sticanje vještine dugo, dok je zgodna prilika trenutna, iskustvo varljivo i odluka o prosuđivanju teška. - Hipokrat
Iskustvo kao da kazuje da samo budale imaju povjerenja, da samo budale vjeruju i prihvataju sve. Ako je to istina, onda je ljubav najbudalastija: ne temelji li se na povjerenju, vjeri i prihvatanju, onda nije ljubav." - Leo Buscaglia
Kako prepoznati situacije u kojima nam određeno iskustvo prestaje biti prijatelj i postaje neprijatelj? Da li nam zaista postaje neprijatelj, ili mi to od njega pravimo? Da li povezujemo ono što ne bismo trebali, da li se oslanjamo na neke osjećaje od prije koji nemaju veze sa ovim sad? Gdje to dozvolimo sebi da određena iskustva trpamo u pogrešne koševe? I zašto to neumorno radimo? Znate onu često izgovaranu rečenicu: "Znam ja to iz iskustva", a stvar nema ni veze ni pojma sa onim o čemu se razgovara. Slične stvari uopšte ne moraju imati veze među sobom, ali dođe valjda trenutak kada nam se sve stopi. Mašinerija zakaže. Ne bi mi bilo žao, da se poslije mnogi od nas ne lupaju po glavi, pitajući se gdje nam je pamet bila. Ali to opet ne znači da nas neko naredno brkanje pojmova opet neće lupiti po glavi. A onda zbunjeni i načeti, sumnjamo u sve, postajemo nepovjerljivi i prema sebi, a posebno prema drugima i to je sjajan put za kriviti isustvo, a ne sebe.
Jedna sjajna izreka kaže: " Iskustvo nije ono što vam se dešava, to je ono što radite sa onim što vam se dešava." Mislim da je toliko toga rečeno u ovih nekoliko riječi. Mislim da i sebi i svojim iskustvima trebamo dati šansu. Ako dosadašnji način, pogled na stvari i reakcije nisu urodili plodom, zašto nešto ne promjeniti? Zašto ne iznenaditi sebe, učiniti nešto potpuno drugačije, suprotno od onoga što se u određenom trenutku čini logičnim? Šta nam se može dogoditi a da već prije nije? Loše iskustvo? Pa šta?! Ili možda dobro, sjajno, predivno, nezaboravno životno iskustvo. Možda umjesto da se lupimo po glavi otkrijemo da nije sve onako kako nam se činilo i zahvalimo sebi. Neka vas neka naredna situacija podsjeti na to.
Izreke o iskustvu:
"Iskustvo nije ono što vam se dešava, to je ono što radite sa onim što vam se dešava."- Aldous Huxley
"Pored svih počasti koje mu se odaju, iskustvo je uzaludno i nepotrebno. Iskustvom se niko nikad nije mogao koristiti, čak ni ličnim. Iskustvo je staro i gorko, teško i crno." - Matija Bećković
"Naše živote više oblikuju naša očekivanja i nadanja, nego li naše iskustvo." - Bernard Šo
"Ništa nije tako lako naučiti kao iskustvo i ništa tako teško kao primjeniti ga. - John Billings
Život je kratak, a sticanje vještine dugo, dok je zgodna prilika trenutna, iskustvo varljivo i odluka o prosuđivanju teška. - Hipokrat
Iskustvo kao da kazuje da samo budale imaju povjerenja, da samo budale vjeruju i prihvataju sve. Ako je to istina, onda je ljubav najbudalastija: ne temelji li se na povjerenju, vjeri i prihvatanju, onda nije ljubav." - Leo Buscaglia
Нема коментара:
Постави коментар