Imali ste težak dan. U stvari, imali ste tešku nedelju. Ma stanite, imali ste težak život! Umorni ste, iscrpljeni, razdražljivi. Sve vam smeta, a glava vam je puna stvari koje treba uraditi. Iscrpljeni, u takvom lošem raspoloženju, podsjećate sebe na sve te ljude koji zavise od vas. Možda se čak osjećate kao da vas pomalo iskorišćavaju. Ričardova ( suprug ) baka Emili uvijek je govorila:"Dobar je to život, ako ne pokleknete", i bila je u pravu! Toliko toga može da nas savlada, ako to dozvolimo.
U tim trenucima, posebno je važnoprepoznati nevjerovatnu moć misli. Samo priznanje njene snage i jednostavno prihvatanje uloge koju ona tada ima, može vam spasiti život.
Izgleda da postajemo svjesni da je um dio našeg života baš kada smo najviše iscrpljeni. U tim periodima postajemo ranjivi. Dovoljno je loše to što smo zbunjene, idemo sto na sat i ne znamo gdje nam je glava. Upravo je to trenutak kada naše misli počinju da se kovitlaju i to obično u negativnim pravcima. Analiziramo naše živote, ocjenjujemo svoje frustracije i u svojim glavama izmišljamo svakojake scenarije, zlu ne trebalo. U mislima gradimo čvrste, neoborive slučajeve kako bismo opravdali sve razloge zbog kojih je naš život van kontrole. Sve ovo je samo "fensi" način da kažemo da previše naduvavamo stvari ili, možda je bolje reći, "previše razmišljamo o stvarima". To je kao da nam se u glavi dešavaju prave "eksplozije misli"!
Sam čin priznavanja takvog razmišljanja je kao da se probudite i vidite šta se dešava u vašoj sopstvenoj glavi. To je skoro kao da gledate film - jedina razlika je što umjesto njega gledate sopstveni život sa svim frustracijama.
Možete da smanjite stresni efekat ovih misli tako što ćete jednostavno da kažete sebi nešto kao: " Vau, evo, opet počinjem" ili neku sličnu prostu rečenicu kojom priznajete da upravo vaša razmišljanja stvaraju ( ili barem povećavaju ) zabunu. Kada postanete svjesni ovakvog načina razmišljanja, prekida se lanac, usporava proces i stvari sagledavate iz drugačije perspektive; imate šansu da povratite dostojanstveno držanje. To je veoma moćno, jer kada sebe prihvatite kao mislioca, to takođe nagovještava da ste upravo osoba koja ima sposobnost da promjeni, ili barem malo manje ozbiljno shvata sadržinu tih misli.
Ponavljam, ovdje se ne radi o tome da se pretvarate da je vaš život bolji nego što stvarno jeste, niti da ste "pribraniji" nego što stvarno jeste. To zapravo znači da vi prihvatate da su stvari sada teške. U isto vrijeme, time priznajete da jedini dio slike nad kojim imate bilo kakav stepen kontrole ( vaše sopstvene misli ) igra itekakvu ulogu u vašoj frustriranosti. Kada počnete da shvatate koliko vaše razmišljanje pogoršava, nagomilava i dramatizuje probleme i frustracije u vešem životu, osjetićete blago olakšanje. To je kao kad na autoputu date gas do daske, a onda naglo sklonite nogu sa gasa. I dalje ćete se kretati previše brzo, bar za još nekoliko trenutaka, ali ste, barem, preduzele prvi korak da usporite.
Naše misli su moćne stvari. Srećom, često idu u našu korist. Pa ipak, postoje trenuci, kada što manje razmišljamo, bolje po nas. Ohrabrujem vas da se "izmaknete" i prepoznate koliko su vaše misli doprinijele tome da se osjećate uznemireno ili skrhano. Mogli biste prijatno da se iznenadite koliko ćete se osjećati bolje.
Iz knjige " Ne gubite živce zbog malih stvari...za žene... - Kristin Karlson
U tim trenucima, posebno je važnoprepoznati nevjerovatnu moć misli. Samo priznanje njene snage i jednostavno prihvatanje uloge koju ona tada ima, može vam spasiti život.
Izgleda da postajemo svjesni da je um dio našeg života baš kada smo najviše iscrpljeni. U tim periodima postajemo ranjivi. Dovoljno je loše to što smo zbunjene, idemo sto na sat i ne znamo gdje nam je glava. Upravo je to trenutak kada naše misli počinju da se kovitlaju i to obično u negativnim pravcima. Analiziramo naše živote, ocjenjujemo svoje frustracije i u svojim glavama izmišljamo svakojake scenarije, zlu ne trebalo. U mislima gradimo čvrste, neoborive slučajeve kako bismo opravdali sve razloge zbog kojih je naš život van kontrole. Sve ovo je samo "fensi" način da kažemo da previše naduvavamo stvari ili, možda je bolje reći, "previše razmišljamo o stvarima". To je kao da nam se u glavi dešavaju prave "eksplozije misli"!
Sam čin priznavanja takvog razmišljanja je kao da se probudite i vidite šta se dešava u vašoj sopstvenoj glavi. To je skoro kao da gledate film - jedina razlika je što umjesto njega gledate sopstveni život sa svim frustracijama.
Možete da smanjite stresni efekat ovih misli tako što ćete jednostavno da kažete sebi nešto kao: " Vau, evo, opet počinjem" ili neku sličnu prostu rečenicu kojom priznajete da upravo vaša razmišljanja stvaraju ( ili barem povećavaju ) zabunu. Kada postanete svjesni ovakvog načina razmišljanja, prekida se lanac, usporava proces i stvari sagledavate iz drugačije perspektive; imate šansu da povratite dostojanstveno držanje. To je veoma moćno, jer kada sebe prihvatite kao mislioca, to takođe nagovještava da ste upravo osoba koja ima sposobnost da promjeni, ili barem malo manje ozbiljno shvata sadržinu tih misli.
Ponavljam, ovdje se ne radi o tome da se pretvarate da je vaš život bolji nego što stvarno jeste, niti da ste "pribraniji" nego što stvarno jeste. To zapravo znači da vi prihvatate da su stvari sada teške. U isto vrijeme, time priznajete da jedini dio slike nad kojim imate bilo kakav stepen kontrole ( vaše sopstvene misli ) igra itekakvu ulogu u vašoj frustriranosti. Kada počnete da shvatate koliko vaše razmišljanje pogoršava, nagomilava i dramatizuje probleme i frustracije u vešem životu, osjetićete blago olakšanje. To je kao kad na autoputu date gas do daske, a onda naglo sklonite nogu sa gasa. I dalje ćete se kretati previše brzo, bar za još nekoliko trenutaka, ali ste, barem, preduzele prvi korak da usporite.
Naše misli su moćne stvari. Srećom, često idu u našu korist. Pa ipak, postoje trenuci, kada što manje razmišljamo, bolje po nas. Ohrabrujem vas da se "izmaknete" i prepoznate koliko su vaše misli doprinijele tome da se osjećate uznemireno ili skrhano. Mogli biste prijatno da se iznenadite koliko ćete se osjećati bolje.
Iz knjige " Ne gubite živce zbog malih stvari...za žene... - Kristin Karlson
Нема коментара:
Постави коментар