Svitak VIII

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

I dudov list, kada ga dotakne čovjekov genij, postaje svila. I od rudokopa gline, kada ga dotakne čovjekov genij, postaje dvorac. I čempresovo drvo, kada ga dotakne čovjekov genij, postaje svetilište. I od uvojka ovčje vune, kada ga dotakne čovjekov genij, nastaje kraljevska odežda. I ako je moguće da čovjek stotinama, ne, hiljadama puta, uveća vrijednost lišća, gline, drveta i vune, zašto i ja to ne bih mogao učiniti s glinom koja nosi moje ime?

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Poput sam zrnevlja pšenice, suočenih sa trima mogućnostima. Zrna mogu biti stavljena u džak i potom biti prosuta u valov, kako bi poslužila kao hrana za svinje. Ili ih je moguće samljeti u brašno, i potom od brašna načiniti hljeb. Ili je moguće baciti ih u zemlju i pustiti da u njoj proklijaju, i potom rastu sve dok im se zlatni plodovi ne izdele i iz svakog pojedinačnog zrna ne nastane hiljadu drugih. Poput sam zrnevlja pšenice, ali s jednom razlikom. Pšenica ne može odabrati: da li će njome biti nahranjene svinje, da li će biti samljevena u brašno za hljeb, ili će biti zasijana da se dalje množi. Ja, međutim, raspolažem izborom, i neću dopustiti da se mojim životom hrane svinje, niti da budem samljeven pod žrvnjevima neuspjeha i očajanja, kako bi me potom, nemoćnog, proždrala volja drugih.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Da bi raslo i umnožavalo se, neophodno je zasijati zrno pšenice u tminu zemaljske utrobe; i moji promašaji, moji jadi, moje neznanje i moje nedorečenosti čine tminu u koju sam bačen da bih proklijao i sazrio. I kao i zrno pšenice, koje će proklijati i stasati samo ako ga njeguju kiša i sunce i topli vjetrovi, i ja, kako bih ostvario svoje snove, moram njegovati svoje tijelo i svoj duh. Ali, da bi izraslo do svoje pune veličine, zrno pšenice mora da se povodi za čudima prirode. Ja, međutim, ne moram ništa da čekam; imam moć da odaberem svoju sudbinu.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

A kako ću to učiniti? Prije svega, postaviću sebi ciljeve: za jedan dan, za jednu nedelju, za jedan mjesec i jednu godinu, i za sav svoj život. I baš kao što kiša mora da padne, da zrno probije svoju opnu i počne da klija, tako i ja moram odrediti svoje ciljeve prije no što mi se život usredsredi. Pri određivanju ciljeva, razmotriću ono najviše što sam postigao u prošlosti, a onda to umnožiti stotinama puta. I to će biti mjera po kojoj ću živjeti u budućnosti. Nikada neću razmišljati o tome da li su mi postavljeni ciljevi previsoki; jer, nije li bolje usmjeriti koplje na Mjesec i pogoditi samo jednog orla, nego usmjeriti koplje na orla i pogoditi samo stijenu?

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Visoki ciljevi koje sam sebi postavio neće u meni pobuđivati zebnju, iako je moguće da nebrojeno puta posrnem prije no što ih dosegnem. A ako padnem, pa, dići ću se; i to što posrćem i padam neće me opterećivati, jer svi ljudi moraju često da posrnu prije no što stignu do svojih ognjišta. Samo su crvi lišeni brige oko posrtanja. A ja nisam crv. Nisam ni stručak luka. Nisam ni ovca. Ja sam čovjek. Neka drugi u glini dube pećine. Ja ću sebi od svoje gline sazdati palatu.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

I baš kao što sunce mora zagrijati zemlju da bi zrno pšenice proklijalo, tako će i reči na ovim svicima zagrijati moj život i moje snove pretvoriti u javu. Danas ću prevazići sve što sam juče postigao. Uspinjaću se uz današnju planinu koristeći sve čime raspolažem; pa ipak, sutra ću se uspeti više nego danas, a narednog dana više i od toga. Prevazići ono što su drugi postigli nevažno je; sve je u tome da čovjek prevaziđe vlastita postignuća.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

I baš kao što topli vjetrovi vode pšenicu do sazrijevanja, isti ti vjetrovi ponijeće moj glas do onih koji će me slušati; i u mojim riječima stajaće obznana mojih ciljeva. Kada ih jednom izgovorim, neću se više usuditi da ih opozovem, sem ukoliko nisam spreman da izgubim obraz. Biću svoj vlastiti prorok, i premda je moguće da me svi ismijavaju zbog mojih riječi, ipak će čuti o mojim planovima i upoznaće se sa mojim snovima; i tako, neće mi biti uzmaka, sve dok mi se riječi ne preobraze u djela.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Ne, neću počiniti onaj užasni zločin da ciljam odveć nisko. Upustiću se u poslove u koje se neuspješni ne upuštaju. Uvijek ću nastojati da posegnem dalje od onoga što sam dosegao. Nikada neću biti zadovoljan svojim učinkom na tržnici. Uvijek ću težiti da mi naredni trenutak bude bolji nego sadašnji. Uvijek ću obznanjivati svoje ciljeve čitavom svijetu. Pa ipak, o svojim postignućima neću ni glasak pustiti. Neka, radije, svijet k meni dođe s hvalom, a ja ću, možda, biti dovoljno mudar da ih dočekam sa smjernošću.

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

Jedno zrno pšenice, kada se umnoži stotinu puta, daće stotinu klasova. Ta stotina, umnožena deset puta, biće u stanju da prehrani sve gradove ovog svijeta. A zar ja, ipak, nisam više od jednog zrna pšenice?

Danas ću svoju vrijednost uvećati stotinama puta.

I kada to učinim, učiniću to još jednom, pa još jednom, i ljudi će se diviti i čuditi mojoj veličini, dok se riječi ispisane u ovim svicima budu na mom primjeru obistinjavale.



Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino

Sprijateljite se sa sadašnjim trenutkom II

Naš odnos prema sadašnjem trenutku definiše odnos koji imamo prema samom životu. Jedan od najvažnijih uvida koje sam doživio jeste da je vrijeme čista iluzija. Na to gledam ovako: bilo šta što se dogodilo u prošlosti - prije nekoliko godina, vijekova, milenijuma - dogodilo se u sadašnjem trenutku. Upravo sada. Sve što doživimo odvija se jedino u dragocjenom sadašnjem trenutku. Stoga sama ideja da se nešto dogodilo u prošlosti predstavlja iluziju, jer se sve što doživimo odvija sada. Cijela ta "stvar s vremenom" jeste jedna velika iluzija.

Ista logika primjenjuje se i na budućnost - sve ono što zamišljamo da će se dogoditi tada će se takođe dogoditi u sadašnjem trenutku. Sve što imamo jeste sada, sada, sada. Vrijeme je nešto što mjerimo pomoću sata i kalendara; međutim, to nije ništa drugo do niz sadašnjih trenutaka.

Dakle, poruka paradigme do uspjeha - bez izgovora jeste da će vam prisustvo u sadašnjem trenutku pomoći da prevaziđete izgovore koje koristite kako biste objasnili zašto ne živite na najbolji mogući način. Odnos koji imate prema životu oslikava odnos koji imate prema sadašnjem trenutku i ako razmišljanje o nečemu što se ne događa ili slika koju imate o svijetu oko sebe izazivaju u vama frustraciju i bijes, onda ni odnos koji imate sa životom nije najbolji. A disfunkcionalan odnos sa životom nije ništa drugo do disfunkcionalan odnos sa sadašnjim trenutkom. Ponavljam, život se odvija jedino u sadašnjem trenutku.

Umjesto da na sadašnji trenutak gledate kao na prepreku, smatrajte ga nevjerovatnim čudom. Često kažem sebi: "Vejne, ovo je jedini trenutak koji imaš", kako bih zadržao prijateljski odnos sa sadašnjim trenutkom. Razmislite: jedini trenutak koji imate. Kada shvatite koliko je ovo bitno, odmah ćete poželjeti da dođete u stanje u kome ćete biti ispunjeni strahopoštovanjem i zahvalnošću zbog toga, bez obzira na to šta se dešava. Često ovo radim tokom časova joge, naročito kada treba da savladam neku težu poziciju. Stajanje na jednoj nozi dok drugu nogu držim ispravljenu držeći je rukama u predjelu ispod prstiju, izazov je koji me tjera da mrmljam za sebe: "Vejne, budi sada ovdje. Postoji vrijeme da budeš iscrpljen i biće vremena da se odmoriš, ali to vrijeme još nije došlo i zato samo ostani u sadašnjem trenutku".Taj period, naravno, uvijek prođe, a slijedeći trenutak koji dođe poslije njega, za divno čudo, pojavi se kao sadašnji trenutak...baš kao i onaj poslije njega I tako je sa svakim iskustvom u životu.



Iz knjige " Do uspjeha - bez izgovora!" - Dr. Vejn V. Dajer

Sprijateljite se sa sadašnjim trenutkom I

Ego na sadašnji trenutak često gleda kao na sredstvo za postizanje nekog cilja, kao na nešto što treba pregurati kako bi se došlo do određene tačke u budućnosti. To znači da nikada niste u potpunosti prisutni u sadašnjem trenutku, pošto ga koristite kako biste predvidjeli  gdje ćete se naći u budućnosti. Budućnost je, naravno, uvijek ispred - kao i misli u glavi - i nudi život u kome uvijek težite ka nečemu umjesto da postižete.

Međutim, paradigma do uspjeha - bez izgovora ima drugačiji pristup. Umjesto da trošite vrijeme nervirajući se zbog toga šta sve treba da isplanirate za budućnost, zastanite i podsjetite sebe da budete ovde sada, kako to moj prijatelj Ram Das kaže u naslovu svoje poznate knjige. Da biste to uradili, sprijeteljite se sa sadašnjim trenutkom. Gledajte na njega kao na svog saveznika - kao na jedino mjesto na kome se oduvijek nalazite, ili na kom ćete se uvijek nalaziti, i primjenjujte meditaciju kako biste podsjetili sebe na to što vam donosi ovakvo životno iskustvo.

Jedna od meni omiljenih tehnika koja mi pomaže  da se uskladim sa sadašnjim trenutkom jeste da zamišljam šta sva divna Božja stvorenja rade tokom svakog trenutka svog postojanja. Vidim kako ih ne brine smrtnost, kako uživaju u radosti koju donosi sadašnji trenutak. Kako se svaki trenutak doživljava u potpunosti. Ne vidim stvorenja koja mrze ono što rade, koja proklinju sve u svom životu ili se svađaju sa sobom ili drugima oko nečega. Njima život nije neprijatelj i oni ne troše svoje dragocjene trenutke na zabrinutost ili depresiju.

Prije mnogo godina sam imao privilegiju da idem na safari u sjevernom dijelu Južne Afrike. Dok sam zajedno sa ostalim članovima grupe pripremao večeru, primjetili smo šest-sedam zebri kako pasu ispred našeg šatora. Kada sam ih malo bolje pogledao, primjetio sam nešto što me od tada uvijek podsjeća da održavam dobre odnose sa sadašnjim trenutkom umjesto da na njega gledam kao na prepreku koju treba da pređem kako bih stigao negdje.

Jedna od zebri je preživjela napad i zadnji desni dio tijela i noga su izgledali kao da ju je napao neki lav u potrazi za hranom. Ta divna životinja je smireno pasla, potpuno prepuštena tom trenutku, iako joj je veče prije toga jedna noga zamalo bila odgrižena. Pomislio sam kako onda, ako ta životinja može u potpunosti da bude prisutna u sadašnjem trenutku pod takvim okolnostima, ja mogu da brinem zbog nečega što može a i ne mora da se dogodi u budućnosti ili da budem uznemiren zbog nečega što se dogodilo u prošlosti? Zebra kao da je govorila: "Ovo je jedini trenutak koji imam. Ovo je ono što jeste i živjeću svaki trenutak u potpunosti sve dok ne napustim ovo postojanje".

Iako je ovo ekstremni primjer, uvijek mi pomaže - naročito kada težim onim izgovorima koje sam često koristio i počnem na sadašnji trenutak da gledam kao na stalnog saborca. Samo pomislim na tu nevjerovatno divnu a povrijeđenu zebru i odmah se vratim u sadašnji trenutak. I nalazim se u sadašnjem trenutku tako da ga ne koristim da bih bio uznemiren zbog nečega što se dogodilo u prošlosti ili da bih brinuo zbog nečega što dolazi.          
                                                  

Iz knjige "Do uspjeha - bez izgovora!" - Dr. Vejn V. Dajer