Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
A šta ću učiniti sa tim poslednjim, dragocjenim danom koji mi je preostao? Prije svega, zapečatiću njegovu mješinu života, kako se nijedna kap ne bi prolila na pijesak. Ni trenutak neću straćiti na jadikovanje nad jučerašnjom zlom srećom, nad jučerašnjim porazima, nad jučerašnjim jadima -jer, čemu da sa lošim odbacujem i dobro? Može li pijesak teći nagore u pješcanom časovniku? Da li će sunce izići na istom mjestu gdje je zašlo, i da li će zaći tamo gdje je granulo? Mogu li da ponovo proživim svoje jučerašnje greške i da ih ispravim? Mogu li zazvati jučerašnje rane i zacjeliti ih? Mogu li postati mlađi nego što sam bio juče? Mogu li opozvati zlo juče izrečeno, i udarce zadate i bol nanesen? Ne... Jučerašnji dan zauvjek je pokopan i više neću misliti o njemu.
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
A onda, šta ću učiniti? Zaboravljajući juče, neću misliti ni na sutra. Zbog čega bih zbog možda odbacivao sada? Može li sutrašnji pijesak proteći kroz pješčanik prije današnjeg? Hoće li ovog jutra sunce dva puta izgrijati? Mogu li obaviti ono što me čeka sutra, dok se još krećem današnjom stazom? Mogu li staviti sutrašnje novce u današnju kesu? Može li se sutrašnje dijete danas roditi? Može li sutrašnja smrt baciti svoju sjenku unazad i pomračiti današnju radost? Treba li da brinem zbog onoga što možda nikada neću doživjeti? Treba li da kinjim sebe problemima koji se možda nikad neće javiti? Ne! I sutra leži pokopano sa juče, i više o tome neću razmišljati.
Proživjecu dan današnji kao da mi je posljednji.
Ovaj dan, današnji, sve je čime raspolažem i njegovi časovi za mene su ovog trenutka vječnost. Pozdravljam današnji izlazak sunca s uzvicima radosti, kao zatvorenik kome je odgođena smrtna kazna. Podižem svoje ruke u znak zahvalnosti za taj neprocjenjivi dar još jednog novog dana. Isto tako, moje srce burno će lupati od sreće, dok budem mislio o svima onima koji su pozdravljali jučerašnji izlazak sunca, a kojih danas više nema među živima. Zaista sam srećan čovjek, i današnji časovi čist su mi, i nezaslužen dobitak. Zbog čega meni biješe dopušteno da poživim i taj dodatni dan, kad su drugi, daleko bolji od mene, morali otići s ovog svijeta? Da li zbog toga što su ispunili svrhu svog života, dok ja to još nisam učinio? Da li mi se to pruža još jedna prilika da postanem čovjek kakav znam da sam mogao postati? Postoji li u prirodi svrhovitost? Da li je ovo dan dosuđen mi da sebe prevaziđem?
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
Imam samo jedan život, a život nije ništa drugo do mjera za vrijeme. Kad protraćim jedno, uništio sam i drugo. Ukoliko protraćim današnju, uništio sam i posljednju stranicu svog života. I upravo stoga, cjeniću svaki trenutak ovog dana; jer, nikada mi se više neće vratiti. Nije ga moguće pohraniti danas, da bi se iskoristio sutra; jer, ko može osedlati vjetar? Za svaki časak ovog, današnjeg dana, držaću se obema rukama i milovati ga s ljubavlju, jer cijena mu je bezmjerna. Kako da čovjek na samrti priušti sebi još jedan dah, pa makar bio voljan da za uzvrat da sve svoje blago? Kako da najbolje odredim cijenu za časove koji dolaze? Tako što ću ih učiniti neprocjenjivim!
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
Sa gnjevom u duši nastojaću da izbjegavam tračitelje vremena. Razvlačenju ću se oduprijeti delanjem; sumnje ću prikriti vjerom; strah ću ukloniti samouvjerenošcu. Gdje naiđem na dokoni zbor, neću slušati; gdje naiđem na dokone ruke, neću se zadržavati; gdje ima dokonih ljudi, neću zalaziti. Od ovog časa, dobro mi je znano da prepuštati se dokolici znači krasti hranu, odjeću i toplinu od onih koji su mi najdraži. A ja nisam lopov. Ja sam čovjek ljubavi, i danas mi je posljednja prilika da dokažem svoju ljubav i svoju veličinu.
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
Obaveze današnjeg dana obaviću danas. Danas ću milovati svoju djecu, dok su još mala; sutra će već otići, a ni mene više neće biti. Danas ću uzeti u naručje svoju ženu i spustiti joj na usne sladak poljubac; jer, sutra je više neće biti, kao ni mene. Danas ću obodriti prijatelja u nevolji; jer, sutra, više neće zazivati u pomoć, a ni ja više neću čuti njegove povike. Danas ću žrtvovati sebe i raditi; sutra više neću imati ništa da dam, a i neće biti nikoga da primi moj dar.
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
I ako mi je današnji dan uistinu posljednji, načiniću sebi od njega najveći spomenik. Današnji dan učiniću najljepšim danom svog života. Svaki trenutak današnjeg dana ispijaću do posljednje kapljice. Naslađivaću se njihovim ukusom i biću zahvalan. Svaki sat učiniću dragocjenim, i bilo koji trenutak biću spreman da zamijenim samo za nešto od vrijednosti. Radiću trudnije no ikad prije toga i naprezaću mišice sve dok ne procvile, tražeći predah, ali ni tada neću posustati. Srešću se sa više ljudi no ikad ranije. Prodaću više robe, i zaradiću više novca no ikad prije toga. Svaki trenutak današnjeg dana biće plodonosniji nego bilo koji sat jučerašnjeg dana. Moj posljednji dan mora mi biti i najbolji.
Proživjeću današnji dan kao da mi je posljednji.
Ali i ako tako ne bude, pašću na koljena i izraziću svoju zahvalnost.
Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino
A šta ću učiniti sa tim poslednjim, dragocjenim danom koji mi je preostao? Prije svega, zapečatiću njegovu mješinu života, kako se nijedna kap ne bi prolila na pijesak. Ni trenutak neću straćiti na jadikovanje nad jučerašnjom zlom srećom, nad jučerašnjim porazima, nad jučerašnjim jadima -jer, čemu da sa lošim odbacujem i dobro? Može li pijesak teći nagore u pješcanom časovniku? Da li će sunce izići na istom mjestu gdje je zašlo, i da li će zaći tamo gdje je granulo? Mogu li da ponovo proživim svoje jučerašnje greške i da ih ispravim? Mogu li zazvati jučerašnje rane i zacjeliti ih? Mogu li postati mlađi nego što sam bio juče? Mogu li opozvati zlo juče izrečeno, i udarce zadate i bol nanesen? Ne... Jučerašnji dan zauvjek je pokopan i više neću misliti o njemu.
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
A onda, šta ću učiniti? Zaboravljajući juče, neću misliti ni na sutra. Zbog čega bih zbog možda odbacivao sada? Može li sutrašnji pijesak proteći kroz pješčanik prije današnjeg? Hoće li ovog jutra sunce dva puta izgrijati? Mogu li obaviti ono što me čeka sutra, dok se još krećem današnjom stazom? Mogu li staviti sutrašnje novce u današnju kesu? Može li se sutrašnje dijete danas roditi? Može li sutrašnja smrt baciti svoju sjenku unazad i pomračiti današnju radost? Treba li da brinem zbog onoga što možda nikada neću doživjeti? Treba li da kinjim sebe problemima koji se možda nikad neće javiti? Ne! I sutra leži pokopano sa juče, i više o tome neću razmišljati.
Proživjecu dan današnji kao da mi je posljednji.
Ovaj dan, današnji, sve je čime raspolažem i njegovi časovi za mene su ovog trenutka vječnost. Pozdravljam današnji izlazak sunca s uzvicima radosti, kao zatvorenik kome je odgođena smrtna kazna. Podižem svoje ruke u znak zahvalnosti za taj neprocjenjivi dar još jednog novog dana. Isto tako, moje srce burno će lupati od sreće, dok budem mislio o svima onima koji su pozdravljali jučerašnji izlazak sunca, a kojih danas više nema među živima. Zaista sam srećan čovjek, i današnji časovi čist su mi, i nezaslužen dobitak. Zbog čega meni biješe dopušteno da poživim i taj dodatni dan, kad su drugi, daleko bolji od mene, morali otići s ovog svijeta? Da li zbog toga što su ispunili svrhu svog života, dok ja to još nisam učinio? Da li mi se to pruža još jedna prilika da postanem čovjek kakav znam da sam mogao postati? Postoji li u prirodi svrhovitost? Da li je ovo dan dosuđen mi da sebe prevaziđem?
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
Imam samo jedan život, a život nije ništa drugo do mjera za vrijeme. Kad protraćim jedno, uništio sam i drugo. Ukoliko protraćim današnju, uništio sam i posljednju stranicu svog života. I upravo stoga, cjeniću svaki trenutak ovog dana; jer, nikada mi se više neće vratiti. Nije ga moguće pohraniti danas, da bi se iskoristio sutra; jer, ko može osedlati vjetar? Za svaki časak ovog, današnjeg dana, držaću se obema rukama i milovati ga s ljubavlju, jer cijena mu je bezmjerna. Kako da čovjek na samrti priušti sebi još jedan dah, pa makar bio voljan da za uzvrat da sve svoje blago? Kako da najbolje odredim cijenu za časove koji dolaze? Tako što ću ih učiniti neprocjenjivim!
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
Sa gnjevom u duši nastojaću da izbjegavam tračitelje vremena. Razvlačenju ću se oduprijeti delanjem; sumnje ću prikriti vjerom; strah ću ukloniti samouvjerenošcu. Gdje naiđem na dokoni zbor, neću slušati; gdje naiđem na dokone ruke, neću se zadržavati; gdje ima dokonih ljudi, neću zalaziti. Od ovog časa, dobro mi je znano da prepuštati se dokolici znači krasti hranu, odjeću i toplinu od onih koji su mi najdraži. A ja nisam lopov. Ja sam čovjek ljubavi, i danas mi je posljednja prilika da dokažem svoju ljubav i svoju veličinu.
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
Obaveze današnjeg dana obaviću danas. Danas ću milovati svoju djecu, dok su još mala; sutra će već otići, a ni mene više neće biti. Danas ću uzeti u naručje svoju ženu i spustiti joj na usne sladak poljubac; jer, sutra je više neće biti, kao ni mene. Danas ću obodriti prijatelja u nevolji; jer, sutra, više neće zazivati u pomoć, a ni ja više neću čuti njegove povike. Danas ću žrtvovati sebe i raditi; sutra više neću imati ništa da dam, a i neće biti nikoga da primi moj dar.
Proživjeću dan današnji kao da mi je posljednji.
I ako mi je današnji dan uistinu posljednji, načiniću sebi od njega najveći spomenik. Današnji dan učiniću najljepšim danom svog života. Svaki trenutak današnjeg dana ispijaću do posljednje kapljice. Naslađivaću se njihovim ukusom i biću zahvalan. Svaki sat učiniću dragocjenim, i bilo koji trenutak biću spreman da zamijenim samo za nešto od vrijednosti. Radiću trudnije no ikad prije toga i naprezaću mišice sve dok ne procvile, tražeći predah, ali ni tada neću posustati. Srešću se sa više ljudi no ikad ranije. Prodaću više robe, i zaradiću više novca no ikad prije toga. Svaki trenutak današnjeg dana biće plodonosniji nego bilo koji sat jučerašnjeg dana. Moj posljednji dan mora mi biti i najbolji.
Proživjeću današnji dan kao da mi je posljednji.
Ali i ako tako ne bude, pašću na koljena i izraziću svoju zahvalnost.
Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino
