Najlakše je biti žrtva. Kad se čovjek malo zamisli, jeste. Ti ni za šta nisi odgovoran. Osim za to što trpiš. Neko drugi odlučuje o tome ko si, šta si, kako ćeš se osjećati, o čemu ćeš razmišljati, šta ćeš raditi, šta je dobro, šta nije, stavlja te pred svršen čin. Ključ za sve je u njegovim rukama. On je za sve odgovoran i kriv. A ti si nedužan. Kako je čudno to kad si žrtva, a i ne osjetiš. Kad samo želiš da budeš srećan, a ti to nisi, kad samo želiš da budeš voljen, a ti to nisi, da budeš ravnopravan, vrijedan, poštovan, normalan, cijenjen i svašta, a nisi. I tako se ufuraš maksimalno u tu ulogu žrtve, vrijeme prolazi, gazi te neko, gaziš se sam, tek ponekad svjestan tog gaženja. Uglavnom, rijetko si uopšte svjestan koliko si ugrožen, koliko si tuđi i nisi svoj. Uljuljkan si u svoj bol, nepavdu, bespomoćnost.
Malo je onih koji su potpuno zaslužili svoju nesreću, ali i onih koji su potpuno zaslužili svoju sreću. Ali opet, ništa bez borbe. Koliko god je neko kriv, jer vas drži žrtvom, a na to nema pravo, toliko ste krivi i vi, jer ste mu to dozvolili. Jednom, ili dva puta da, ali u čemu je štos onda kad vam to postane način života i jazbina iz koje se sve teže izvući. I nemojte mi reći da izlaz ne postoji, jer niste u pravu. Itekako postoji, hrabri koji su se odvažili prije vas su dokaz za to. Izlaz postoji. Ali ga vi ne vidite, nemate petlje i ne želite da ga vidite. Možda vam je mnogo težak i komplikovan taj izlaz. Pa šta! Ko je još bilo koga u bilo čemu pobijedio bez borbe?
Sigurna sam da je sve lako i ništa nije lako. To je zaista istina. Od našeg pogleda na ono što nam se dešava, zavisi i ono što ćemo uraditi, ili nećemo uraditi. Ako si žrtva, shvati da stvari tako stoje i prestani to da budeš. Lako je. Ako si žrtva, a to nećeš da vidiš, teško da ćeš prestati to da budeš. Teško je. Sve dok je neko drugi odgovoran i kriv, a mi nedužni, za sve imamo opravdanje. Onog trenutka kad lupimo šakom od sto, odvažimo se i prestanemo biti žrtve, onda smo za sve dalje odgovorni isključivo mi. Da li biste nekoga koga baš mnogo volite voljeli vidjeti u svojoj ulozi? Pogledajte na stvari iz drugog ugla. Samo se probudite. Jer, iako život podrazumjeva i teškoće i probleme i loša iskustva, ne podrazumjeva i patnju. To je već naša odluka. Prema tome, najlakše je biti žrtva. Kriv si samo za to što trpiš...ili zato što se miriš sa svim onim što se kosi sa tvojim najdubljim ljudskim idealima i vjerovanjima?
Psiholozi imaju poučnu priču o žabi koja se skuvala u loncu, a koja se može primjeniti na mnoge životne situacije. Ako baciš žabu u lonac vruće vode, ona će odmah osjetiti opasnost i iskočiti iz lonca. Međutim, ako je lagano staviš u lonac mlake vode, to joj jako godi. Polaganim dodatnim zagrijavanjem vode žaba se sve više opušta, a kad shvati da je voda postala prevruća, više nema snage da iskoči iz lonca.
Malo je onih koji su potpuno zaslužili svoju nesreću, ali i onih koji su potpuno zaslužili svoju sreću. Ali opet, ništa bez borbe. Koliko god je neko kriv, jer vas drži žrtvom, a na to nema pravo, toliko ste krivi i vi, jer ste mu to dozvolili. Jednom, ili dva puta da, ali u čemu je štos onda kad vam to postane način života i jazbina iz koje se sve teže izvući. I nemojte mi reći da izlaz ne postoji, jer niste u pravu. Itekako postoji, hrabri koji su se odvažili prije vas su dokaz za to. Izlaz postoji. Ali ga vi ne vidite, nemate petlje i ne želite da ga vidite. Možda vam je mnogo težak i komplikovan taj izlaz. Pa šta! Ko je još bilo koga u bilo čemu pobijedio bez borbe?
Sigurna sam da je sve lako i ništa nije lako. To je zaista istina. Od našeg pogleda na ono što nam se dešava, zavisi i ono što ćemo uraditi, ili nećemo uraditi. Ako si žrtva, shvati da stvari tako stoje i prestani to da budeš. Lako je. Ako si žrtva, a to nećeš da vidiš, teško da ćeš prestati to da budeš. Teško je. Sve dok je neko drugi odgovoran i kriv, a mi nedužni, za sve imamo opravdanje. Onog trenutka kad lupimo šakom od sto, odvažimo se i prestanemo biti žrtve, onda smo za sve dalje odgovorni isključivo mi. Da li biste nekoga koga baš mnogo volite voljeli vidjeti u svojoj ulozi? Pogledajte na stvari iz drugog ugla. Samo se probudite. Jer, iako život podrazumjeva i teškoće i probleme i loša iskustva, ne podrazumjeva i patnju. To je već naša odluka. Prema tome, najlakše je biti žrtva. Kriv si samo za to što trpiš...ili zato što se miriš sa svim onim što se kosi sa tvojim najdubljim ljudskim idealima i vjerovanjima?
Psiholozi imaju poučnu priču o žabi koja se skuvala u loncu, a koja se može primjeniti na mnoge životne situacije. Ako baciš žabu u lonac vruće vode, ona će odmah osjetiti opasnost i iskočiti iz lonca. Međutim, ako je lagano staviš u lonac mlake vode, to joj jako godi. Polaganim dodatnim zagrijavanjem vode žaba se sve više opušta, a kad shvati da je voda postala prevruća, više nema snage da iskoči iz lonca.
Нема коментара:
Постави коментар