Ako uzmemo trogodišnje dijete i stavimo ga nasred sobe, pa vi i ja da vičemo na to dijete, govorimo mu da je glupo, kako nikada ništa ne uradi dobro, kako bi trebalo da bude ovakav a ne onakav,ili kako bi trebalo da radi ovo a ne ono, da ga grdimo zbog nereda koji je napravilo; da ga možda, nekoliko puta udarimo, mi ćemo na kreaju završiti sa preplašenim malim djetetom, koje pokorno sjedi u ćošku; ili će se razbjesnjeti i rasturiti sve oko sebe. Dijete će reagovati na jedan od ta dva načina, ali mi nikada nećemo saznati prave potencijale tog mališana.
A ako uzmemo to isto dijete i pričamo mu kako ga mnogo volimo, koliko nam je do njega stalo, da nam se dopada njegov izgled, to što je pametan, bistar, da volimo kako on razmišlja i da je normalno da pravi greške dok uči - i da ćemo mi, bez obzira na sve, uvijek biti tu za njega - onda će potencijal
tog mališana izbiti na vidjelo!
Svako od nas nosi u sebi trogodišnje dijete i često mi sami provedemo veći dio života vičući na to dijete. Onda se čudimo što nam život ne valja.
Ako imate prijatelja koji vas stalno napada i kritikuje, da li ćete željeti da budete često s njim? Možda i hoćete, ukoliko su tako sa vama postupali u djetinjstvu, a to je onda tužno.
E, tako, sada ispred sebe imamo spisak negativnih poruka kojih smo se naslušali u djetinjstvu. Ima li neke veze između tog spiska i onoga što vam se čini da nije u redu u vašem životu? Gotovo su isti? Najvjerovatnije da.
Naš život se zasniva na porukama iz djetinjstva. Svi smo mi bili dobra, mala djeca i poslušno prihvatali ono što su nam "oni" predstavljali kao istine. Bilo bi sasvim lako prenijeti krivicu na naše roditelje i onda opet ostati u ulozi žrtve sve do kraja života. Ali, to ne bi bilo ni najmanje zabavno i svakako nas ne bi izvuklo iz životnog ćorsokaka.
Iz knjige "Kako da izliječite svoj život" - Lujza L. Hej
A ako uzmemo to isto dijete i pričamo mu kako ga mnogo volimo, koliko nam je do njega stalo, da nam se dopada njegov izgled, to što je pametan, bistar, da volimo kako on razmišlja i da je normalno da pravi greške dok uči - i da ćemo mi, bez obzira na sve, uvijek biti tu za njega - onda će potencijal
tog mališana izbiti na vidjelo!
Svako od nas nosi u sebi trogodišnje dijete i često mi sami provedemo veći dio života vičući na to dijete. Onda se čudimo što nam život ne valja.
Ako imate prijatelja koji vas stalno napada i kritikuje, da li ćete željeti da budete često s njim? Možda i hoćete, ukoliko su tako sa vama postupali u djetinjstvu, a to je onda tužno.
E, tako, sada ispred sebe imamo spisak negativnih poruka kojih smo se naslušali u djetinjstvu. Ima li neke veze između tog spiska i onoga što vam se čini da nije u redu u vašem životu? Gotovo su isti? Najvjerovatnije da.
Naš život se zasniva na porukama iz djetinjstva. Svi smo mi bili dobra, mala djeca i poslušno prihvatali ono što su nam "oni" predstavljali kao istine. Bilo bi sasvim lako prenijeti krivicu na naše roditelje i onda opet ostati u ulozi žrtve sve do kraja života. Ali, to ne bi bilo ni najmanje zabavno i svakako nas ne bi izvuklo iz životnog ćorsokaka.
Iz knjige "Kako da izliječite svoj život" - Lujza L. Hej
Нема коментара:
Постави коментар