Jedna od mojih omiljenih priča o stavu govori o mudrom starom čuvaru kapije koji je živio u XVIII vijeku u Evropi, čiji se posao sastojao u tome da pozdravlja nove posjetioce koji su dolazili u živahan mediteranski grad koji se nalazio na putu na kojem se odvijao veliki trgovinski promet.
Putnici koji su prolazili kroz grad zastali bi da upitaju starca za pravac i da li se u gradu može obaviti trgovina. Jednog dana jedan putnik je zastao kod kapije i raspitivao se kod čuvara:"Starče, kakvi su ljudi u tvom gradu?"
Starac se počeša po glavi kao da bi razmislio prije nego što odgovori i reče: "Kakvi su ljudi u gradu iz kojeg ti dolaziš?"
Putnik se namršti i odgovori oporim glasom: "Veoma su loši. Oni su zločesti, pohlepni i nepošteni."
"Pa dobro", odgovori čuvar kapije klimnuvši glavom, "otkrićeš da su isti i u ovom gradu. Nemoj reći poslije da te nisam upozorio."
Sat kasnije drugi putnik je prišao gradskoj kapiji. Prema načinu na koji je bio obučen i crtama lica, putnik je izgledao kao mlađi brat prethodnog čovjeka koji se raspitivao kod starca.
Starac prozbori prvi: "Prema tvom izgledu, rekao bih, mladiću, da mora biti da sam malo prije razgovarao sa tvojim bratom. Da li možda njega tražiš?"
Mladić se nasmija i odrično klimnu glavom odgovarajući: "Ma ne, nikako, starče. Vidiš, moj brat ima veoma lošu narav i vrlo je mrzovoljan. Žao mi je što to moram da kažem, ali mi njegovo društvo uopšte ne nedostaje."
Mladić priđe starom čuvaru kapije, pruži mu ruku i upita: "Bio bih ti zahvalan cijelog života ako mi odgovoriš na jedno pitanje. Prema tvojim godinama, mora biti da znaš mnogo ljudi u gradu. Prema tvom mišljenju, kakvi su ljudi koji tu žive?"
Starac je nakratko zaćutao i počešao se po glavi prije nego što je odgovorio: "A kakvi su ljudi u gradu iz kojeg si došao?"
Putnik se nasmješio i razdraganim glasom odgovorio: "Oh, ne mogu biti bolji. Oni su pošteni, vrijedni i rado opraštaju greške drugima. Prosto mi je bilo žao što sam morao da odem, ali me je na to da potražim sreću na drugoj strani natjerao nedostatak prilike."
"Pa dobro," odgovorio mu je čuvar kapije s osmjehom na licu: "Otkrićeš da su ljudi isti takvi i u ovom gradu. Želimo ti dobrodošlicu!"
Pouka ove priče odnosi se na stav, ono što izaberete da vidite - to i dobijate. Ljudi s lošim, negativnim stavovima čine negativan izbor i na svijet gledaju kroz tamne naočare obojene cinizmom; a to za posljedicu ima da oko sebe uvijek vide uglavnom sumnjive ljude koji ih vrebaju iz mraka.
Ljudi koji imaju dobre stavove, s druge strane, čine pozitivan izbor i na svijet gledaju kroz ružičaste naočare obojene optimizmom; oni uglavnom vide prijateljski nastrojene ljude koji su vedri, nasmijani i igraju obasjani suncem.
Iz knjige "Promijenite SE ili će VAS promijeniti" - Burk Hedžis
Putnici koji su prolazili kroz grad zastali bi da upitaju starca za pravac i da li se u gradu može obaviti trgovina. Jednog dana jedan putnik je zastao kod kapije i raspitivao se kod čuvara:"Starče, kakvi su ljudi u tvom gradu?"
Starac se počeša po glavi kao da bi razmislio prije nego što odgovori i reče: "Kakvi su ljudi u gradu iz kojeg ti dolaziš?"
Putnik se namršti i odgovori oporim glasom: "Veoma su loši. Oni su zločesti, pohlepni i nepošteni."
"Pa dobro", odgovori čuvar kapije klimnuvši glavom, "otkrićeš da su isti i u ovom gradu. Nemoj reći poslije da te nisam upozorio."
Sat kasnije drugi putnik je prišao gradskoj kapiji. Prema načinu na koji je bio obučen i crtama lica, putnik je izgledao kao mlađi brat prethodnog čovjeka koji se raspitivao kod starca.
Starac prozbori prvi: "Prema tvom izgledu, rekao bih, mladiću, da mora biti da sam malo prije razgovarao sa tvojim bratom. Da li možda njega tražiš?"
Mladić se nasmija i odrično klimnu glavom odgovarajući: "Ma ne, nikako, starče. Vidiš, moj brat ima veoma lošu narav i vrlo je mrzovoljan. Žao mi je što to moram da kažem, ali mi njegovo društvo uopšte ne nedostaje."
Mladić priđe starom čuvaru kapije, pruži mu ruku i upita: "Bio bih ti zahvalan cijelog života ako mi odgovoriš na jedno pitanje. Prema tvojim godinama, mora biti da znaš mnogo ljudi u gradu. Prema tvom mišljenju, kakvi su ljudi koji tu žive?"
Starac je nakratko zaćutao i počešao se po glavi prije nego što je odgovorio: "A kakvi su ljudi u gradu iz kojeg si došao?"
Putnik se nasmješio i razdraganim glasom odgovorio: "Oh, ne mogu biti bolji. Oni su pošteni, vrijedni i rado opraštaju greške drugima. Prosto mi je bilo žao što sam morao da odem, ali me je na to da potražim sreću na drugoj strani natjerao nedostatak prilike."
"Pa dobro," odgovorio mu je čuvar kapije s osmjehom na licu: "Otkrićeš da su ljudi isti takvi i u ovom gradu. Želimo ti dobrodošlicu!"
Pouka ove priče odnosi se na stav, ono što izaberete da vidite - to i dobijate. Ljudi s lošim, negativnim stavovima čine negativan izbor i na svijet gledaju kroz tamne naočare obojene cinizmom; a to za posljedicu ima da oko sebe uvijek vide uglavnom sumnjive ljude koji ih vrebaju iz mraka.
Ljudi koji imaju dobre stavove, s druge strane, čine pozitivan izbor i na svijet gledaju kroz ružičaste naočare obojene optimizmom; oni uglavnom vide prijateljski nastrojene ljude koji su vedri, nasmijani i igraju obasjani suncem.
Iz knjige "Promijenite SE ili će VAS promijeniti" - Burk Hedžis
Нема коментара:
Постави коментар