
Ko bi tada i pomislio da ćemo je morati iznova učiti toliko puta. Samo ne sa istom svrhom i na isti način. Vjerujte da je ni sama nisam do kraja savladala. Ali želim to, zaista. Jer prije i poslije brojanja ne osjećaš se isto. Prije brojanja si spreman da ratuješ. A poslije brojanja postane ti svejedno, ali i drago što je tako. Prije brojanja bi da se upustiš, naučiš pameti, reaguješ... A poslije da se uzdržiš.
Kad si dobar sa sobom i kad ti je dan dobar, onda je lako. Izbrojiš svoje, osmijeh na lice i ideš dalje. Ali kad nisi baš sa sobom kako treba, onda se iznerviraš i zaboraviš da je brojanje ikada postojalo. A onda se stvar ko zna kako završi. I ono što je interesantno, kakav god bio ishod, tebi je loše. Može biti da si pod teretom neizrečenog, dasi rekao previše, otišao predaleko, sebe iznevjerio. Nisi brojao, upustio si se i izgubio si mir. A mir je veoma važan. Ljudima.
Znam
ja da ponekad nije lako, jer toliko puta sam i sama nasjela. Ishitreno
bih našla više razloga da reagujem, nego da ćutim. A onda sam poslije
svega, tako malo voljela
samu sebe. I imala onaj ružni osjećaj poraza, iako je stanje na poprištu
zvučalo kao pobjeda. Brojanje do 10, trening, nešto kao sport. Životni.
Vježbaš, posmatrajući šta ti je vježba donijela. Svakako će lakše biti svaki slijedeći put. Ali valja krenuti. A oni što su navikli da vi ne brojite, sve će učiniti, naći će najizazovnije oružje da u tome i uspiju. Jer znaju vas. Znaju gdje boli. Izbor je na nama. Brojati ili eksplodirati. I odgovornost je na nama. A moguće i krivica...
Nije uvijek lako, znam. Ponekad imaš osjećaj da te vrebaju i muče na svakom koraku, da te testiraju i mnogo ih je, baš mnogo. Što poznatih, što nepoznatih. Što sa strategijom, što bez nje. Sve znam. Ali, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10. I gotovo! Ti miran. Ljepota!
Poželjna
mjesta za brojanje: sva
moguća, s naglaskom na porodični dom, rodbinske domove, liftove,
prodavnice,
pijacu, banke, dom zdravlja, bolnicu, ulicu... Ne zaboraviš li brojati,
dobićeš mir i staloženost. Brojati, ćutati i primjerom sve reći. Ne
nasjesti.
Istina je da nije neka strašna
vještina to brojanje, ali je takođe istina da život može promijeniti. Još je
nešto istina. Kad vježba brojanja uzme maha, nekako se smanjuje i broj
situacija koje ga iziskuju. Vjerujte. Uvjerila sam se.
Ima i onih koji nikad ne broje. Ali tekst nije namijenjen njima...
Нема коментара:
Постави коментар