Doduše, svako od nas je posjeduje, samo je pitanje da li je želimo, ispoljavamo li je, jesmo li je odbacili. Sami i uz tuđu pomoć. Usmjeravani i učeni da ličimo jedni na druge, zaboravimo na ono samo naše. A upravo u tome je magija, ljepota, ono čime zračiš.
U toj jednostavnosti koja nikad nije otišla od nas. Koja čeka svoj trenutak da se ispolji. Tu je put. Koji bi nas vratio nama, a rijetko nas vraća. Zato što smo zaboravili da pogledamo unutra, da sebe upoznamo bolje i otkrijemo koliku snagu, ljubav, ljepotu, sreću, radost, toplinu, upornost, jedinstvenost, duhovnost, kvalitet, koliko toga prelijepog, veličanstvenog i neponovljivog nosimo u sebi.
Kako je lijep osjećaj znati koliko ljepote je u nama. U nama živi sve ono što nas može vratiti našoj magiji. U nama je ta jednostavnost koja danas nije važna i poštovana, osim u nekolicini glava koje nisu zaboravile. Ovi drugi koji su većina, odredili su neka pravila, norme, istine i nametnuli ostalima osjećaj sramote zbog iskakanja iz kalupa. I onda se oni ne usude.
Ne, ne, nemoj, ne možeš, ruganje, ismijavanje, poređenje, sve su to alati koji tjeraju autentiku i magiju. Magija je u vrlinama, vještinama, dijeljenju, rastu, sreći... Ona je u prihvatanju, zahvalnosti, ljubavi. U jednostavnosti. Spontanosti.
Pitaj sebe, ali tako da se jasno čuješ o tome ko si i šta želiš, ti, niko drugi. Odgovori sam sebi iskreno. Ako ne znaš, saznaj. Pronađi svoju magiju. Sebe. I raduj se, jer iz toga može proizaći samo dobro.
Ono što će se poslije dogoditi, samo je jedan magičan slijed u kome će i ljudi oko tebe uživati. Htjeli oni to otvoreno priznati ili ne. Jer skup vrlina u jednog čovjeka, neminovno kao proizvod donosi još vrlina, a onda još, još...
I eto magije. S magijom više ništa nije isto. Mi nismo isti. Njegujemo i hranimo naše tijelo svaki dan. Tako bismo svaki dan trebali njegovali i hranili naš duh. Sebe. Pažljivo, nježno... Jednostavno, jer magija to najviše voli.
Нема коментара:
Постави коментар