Magija Je Unutar Svakog Od Nas

Magija Je Unutar Svakog Od Nas

Istina je da magiju ne treba tražiti u komplikovanim, nego u jednostavnim stvarima. Istina je da je ne treba tražiti izvan ili iznad nas. I istina je da je magija u svima nama, možda smo samo na nju zaboravili. Sami i uz tuđu pomoć. Usmjeravani i učeni da svi slijepo pratimo jedan isti put, put koji malo kome otkrije i donese magiju, put koji nas odvede onim zacrtanim, utabanim, stazama kojima koračaju svi, zašto ne i mi? I prije nego li shvatimo da smo je izgubili, zaboravimo i da smo je imali. Magiju. Nažalost!

 

Magija Je U Nama

 

Jer u toj jednostavnosti koja nikad nije otišla od nas, je ključ za sve ono što nemamo, a želimo. Za sve ono što bi nas vratilo na samo naš put, a rijetko nas vraća. Za sve ono što mislimo da je za druge, a ne i za nas, a za nas je. Sigurno. A zašto nas rijetko vraća? I zašto mislimo da nije za nas? I zašto propuštamo da budemo ono što jesmo? Zato što smo zaboravili da pogledamo unutra, da sebe upoznamo bolje i otkrijemo koliku snagu, ljubav, ljepotu, sreću, radost, toplinu, upornost, jedinstvenost, duhovnost, kvalitet, koliko toga prelijepog, veličanstvenog i neponovljivog nosimo u sebi.

U nama živi sve ono što nas može vratiti našoj magiji. U nama je ta jednostavnost koja danas nije važna i poštovana, osim u nekolicini glava koje nisu zaboravile ili su se srećom prisjetile. Ljudi koji su zaboravili gdje se nalazi ključ i koji su većina, odredili su neka pravila, norme, istine i nametnuli ostalima koji znaju gdje je ključ, da se ne usude.

 

Ne, Neee

 

Da ne probaju, da ne skreću, da ne odskaču, da se ne glupiraju, ne zanose, ne izmišljaju... To vam je ona priča koja kreće sa "ne-ne". Nastavlja se sa "ne možeš ti to", a završava na različite načine spoticanja. Pitanje je samo u kojoj količini i s čije strane je neko spotican, zakinut, oštećen. Ako je od onih najbližih, više boli i teže je pronaći ključ. Neminovan je otpor. Ako nije, onda je možda malo lakše. Razmislite.

 

Ključ Je U Nama

A ključ, gdje je? U opraštanju, prihvatanju, odgovornosti, zahvalnosti i ljubavi. Ključ je u našim glavama i našim srcima. U osmjehu, smijehu, rastu. U vještinama, knjigama. U radu iz ljubavi za sebe i za druge. U dijeljenju. U duplikaciji. U pomaganju drugima. U svim onim malo cijenjenim vrlinama, ali istovremeno vrlinama koje sve nas čine srećnima. Ili bi činile, ako bi im mi to dozvolili.

Zaboravite makar na jedan trenutak šta je to što morate i što drugi očekuju od vas. Sjetite se samo šta je to što duboko u sebi želite vi i šta želite od sebe. To će vas, budete li se makar i na kratko tome posvećivali tokom vremena, vratiti tamo odakle nikad niste trebali ni otići. Tamo gdje ćete biti zadovoljniji, srećniji i gdje ćete osjetiti magiju, magiju koju ste do sad ko zna gdje i s kim pokušavali pronaći. Vjerujem bezuspješno. A iz te magije, usudite li se da je ponovo osjetite u sebi, sigurno će proizaći samo dobro.

                                                                                                                                

Ono što će se poslije dogoditi, samo je jedan magičan slijed u kome će i ljudi oko vas uživati. Htjeli oni to otvoreno priznati ili ne. Jer skup vrlina u jednog čovjeka, neminovno kao proizvod donosi još vrlina, a onda još, još...i eto magije. Magije u kojoj i bol i patnja i teškoća drugačije izgledaju. Ko se ne usudi, ne zna. I ne zna koliko je jednostavno i šta propušta. Ko se usudi, zna. Sve mu je jasno. Njegujemo li i hranimo naše tijelo svaki dan? Pa zašto ne bismo isto tako svaki dan njegovali i hranili naš duh? Sebe. To smo mi...