Svjetlost je u nama

Ne zaboravimo da je suština onog lijepog osjećaja u svakome od nas upravo svjetlost koju posjedujemo, dijelimo i šaljemo dalje... Zato sijajmo, najsjajnije sijajmo! Nema veće misije niti ljepšeg zadatka za nas.

Zapitamo li se katkad kada smo se osjećali najprijatnije, odgovor ćemo svakako pronaći u svim onim divnim stvarima i ljudima koji su tome doprinijeli, pomažući nam svjesno i nesvjesno da se osjećamo dobro ili bolje. 

Zašto nas priroda očarava, kakav nam osjećaj daje? Zašto nas ljudi, koji u nama proizvode najljepše emocije, očaravaju? 

I nije važno da li su nam ti ljudi i koliko bliski. Ponekad je dovoljan samo trenutak da nas neko zadivi i pošalje poruku kako je svjetlost u nama i oko nas ono najvažnije. Ključ za sve one divne emocije i osjećanja kojima težimo i kojima bi trebalo da teži svaki normalan čovjek.

Zato birajmo svjetlost. Nazovimo je kako nam volja, prirodnom, urođenom, prazničnom, božićnom, čarobnom, tajanstvenom, samo nama svojstvenom, ali neka to svjetlost bude. Bez nje smo sputani i prazni. Kada sijaš, bolje vidiš. 

Sve češće osjećam ljubav prema ljudima koje sam tek srela. Baš zbog svjetla koje nose sa sobom, zbog ljepote kojom zrače. Takođe, oni je nesebično dijele sa svijetom oko sebe. 

Zavoljela sam te slučajne, kratke susrete sa ljudima koji mi nisu poznati, ali me oplemene svojim osmijehom, svojom riječju, djelom i svojim svjetlošću. Toliko, da imam osjećaj da se poznajemo. Njihova namjera je časna. Njihov poziv je plemenit. 

Duše se prepoznaju i nije im važno ko je ko. Susreti su to koji ne nose teret koji je suvišan i koji nisu bezrazložno opterećeni. Zato ih volim. Čovjek čovjeku ne mora nužno biti vuk, mrak. Može biti svjetlo koje će obasjati dušu. Onakoo se nikad neće ugasiti.

Zapitajmo se s vremena na vrijeme s kojom namjerom radimo određene stvari. Vrlo često smo nesvjesni koliko je namjera važna. Šta želimo da poručimo svijetu našim postupcima? Koji je cilj našeg djelovanja i šta mi to očekujemo od našeg putovanja?

Toliko puta sam čula izgovore za loše životne odgovore i za sopstvenu tamu. I vi ste ih čuli, u to sam sigurna. I upražnjavali. Isto kao što sam i ja. Ali može drugačije. Ja biram drugačije, jer me usrećuje, a usrećuje i ljude oko mene. Zašto bih imala izgovore za mrak, kad želim da imam razlog za svjetlost. 

Počnimo sa namjerom da ćemo sijati po svaku cijenu. Čak i onda kada se tamni oblaci svom silinom natovare na naša leđa u vidu problema ili ljudi koji žele da i mi potamnimo. Nemojmo. Tada sijajmo najsjajnije, jer možda je to svjetlo naš spas. A tama neka se vrati na adresu sa koje je i stigla. 

Šta mi dobro primanjem tuđe tame možemo dobiti? Šta vraćanjem istom mjerom možemo dobiti? Ništa osim umnožene tame i jada. Nema svjetlosti u jadu i tami. Kao što nema dobra u lošoj namjeri.

Povremeno se prisjetim svojih vrlo teških godina i pokušam da se sjetim sebe u njima. Teška su ta sjećanja, tjeraju na otpor. Prema samom sebi. Dođe mi da plačem. Bude mi danas žao što sam juče dozvolila da toliko potamnim, da se ne prepoznam. 

Od tolike tame dugo vremena nisam dobro vidjela. I ko zna koliko sam sebi svjetla uskratila. To danas znam. Ali znam i to da sam danas srećna. Jer, sreća je u skidanju tame svjetlom. Šta bi bilo da je ostalo onako, ne želim da znam. 

Odluka je jednostavna. Ako mi postanemo svjesni koliko je važna. Koliko je važno sijati, obasjati svoju dušu, razgaliti svoje srce i voljeti, voljeti sebe, ljude, život... 

Jer nemamo mi veći adut od ljubavi na ovom našem kratkom putovanju. Adut, koji će nam dati više dobra i darovati ga našim svjetlošću svijetu oko nas. Kad bismo znali koliko smo pokvarili svoj život hibernacijom... 

Svaki trenutak je tu da nam da priliku da sijamo ako to želimo. Ili da to ne uradimo pod raznim izgovorima i tako prepisujem od onih koji nam ne smiju biti ogledalo. Svjetlo je spektar. Tama je tama i ništa više. 

Ona je lavirint iz koga se teško pronalazi izlaz. A mogu proći godine. Koji god da je izgovor, ako za posljedicu ima gubitak ličnog pečata. Tada smo u startu izgubili.  

Jer ti se sutra neće svidjeti ko si bio juče, ako sutra budeš drugačiji. Niko nema pravo da nam oduzima naše svjetlo, našu dušu, nas… A ako to činimo sami, tim gore. 

Istina je da je život i svjetlo i tama i da su neke tame nužne. Takođe je istina da je život umjetničko djelo. A istina je i to da nema tog svjetla koje će nas obasjati spolja ako mi nismo odlučili da sijamo iznutra...