понедељак, 15. децембар 2014.

Pažnja koja nam nedostaje

Pažnja Koje Nam Nedostaje

Svako vrijeme ima i svoje dobre, ali i loše strane. Za ovo naše mnogi kažu da je najgore. Pitanje je koliko smo onog vremena prije uopšte mogli biti svjesni i šta mu je uradila vremenska distanca, ali su svi uvijek mišljenja da je teže sad nego prije. Da li je to zaista tako, ili nas je prvo neko u to uvjeravao, pa smo onda počeli i mi da uvjeravamo sebe, ne znam.

Nemamo Vremena

Znam samo da smo povjerovali, da svi pričamo istu priču i da ništa ne može da se promjeni bez akcije. Znam i to da nam kao ljudima mnogo toga nedostaje danas i da vremena ama baš nikakve veze nemaju s tim. Ali imamo mi.

Na svakom koraku se osjeti nedostatak pažnje. Pod izgovorom da nemamo vremena - a to nam je izgovor za sve što nismo uradili u životu - zaboravili smo šta znači raditi stvari s pažnjom. Bilo da zaključavamo stan, izvodimo psa u šetnju, razgovaramo, jedemo ili plaćamo račune u banci, nekako nam je pažnja postala nevažna, podijeljena, radimo više stvari istovremeno, a nijednoj nismo posvećeni koliko bismo trebali.

 

Pogledaj Oko Sebe

 

Danas sam npr. išla u banku da platim sve kućne račune. Ispred mene u redu stajao je stariji gospodin, onako uredan, čist, malo su mu se tresle ruke i blago je poguren, ali ipak vitalan. Bio je dugačak red, gotovo da sam čekala sat vremena i malo sam posmatrala ljude oko sebe, a pogotovo njega. Strpljiv, pažljiv, ćuti i čeka, a u ruci su mu računi i jedan papir na kome su ispisani svi troškovi za mjesec novembar - to znam jer je naslov bio napisan velikim slovima. Sjetila sam se da su nešto slično radili moji roditelji i da nešto slično radim i ja. Pogledala sam svoju prozirnu košuljicu u kojoj su svi računi na jednom mjestu, nasmijala se i prisjetila papirića na trpezarijskom stolu na kome sam sve to sabrala...

Odlučila sam da malo bolje posmatram ljude danas. S koliko nepažnje samo idemo kroz dan, mjesec, godinu i godine. Koliko je samo nepažnje prema bilo kome i bilo čemu, koliko površnosti, automatizma, odsutnosti, mehanizma, stihije... Shvatila sam da vrlo često i sama to radim. Kasnije budem svega svjesna, ali izgovori su uvijek tu. Najčešće onaj da nemam vremena.

 

Ma ne treba nam vrijeme za pažnju, nama treba vrijeme da ga bolje isplaniramo. Nije kratak dan, koliko smo mi nesposobni da se držimo svog rasporeda onako kako bismo trebali.

 

Obratimo Pažnju

 

Razmislite samo, koliko vremena ste danas izgubili, i na šta ili koga. Zašto bismo gubili dnevno sat vremena na loše navike, loše ljude, na neke stvari koje su nam možda nebitne, a svi to radimo?

 

A onda za prave vrijednosti nemamo vremena. Da s pažnjom uradimo ono što već svakako radimo. Da ne radimo nekoliko stvari odjednom, ako baš ne moramo - inače, to je omiljeni sport mnogih poslodavaca - jer ni u jednoj ne možemo uživati ili joj se na adekvatan način posvetiti. Koliko pažnje mi pridajemo svemu u našem životu, baš toliko možemo očekivati da dobijemo nazad. U suprotnom, zaboravimo na izgovore i obratimo pažnju! Sigurna sam da će nam uz nju i vremena biti mnogo bolja.



Pazi! Pripazi malo! Obrati pažnju! Budi pažljiv! Pokloni pažnju!  

Нема коментара:

Постави коментар