Odgovornost

Biti odgovoran velika je stvar! U pravoj poplavi, u cunamiju neodgovornosti, jedan odgovoran postao je raritetan, smiješan, čak i čudak. Otkad smo to jedno učili i usvajali, a drugo prihvatili? Otkad smo to počeli ići raznim prečicama i nadati se da će nam biti dobro, čak odlično? Otkad nam je postalo lakše nadati se da ćemo biti nagrađeni i neodgovorni, umjesto biti zaslužni i odgovorni? Pa nam je onda kriva sudbina, krivi su nam svi, kad stvari ne funkcionišu i kad nam ne ide. A ne ide nam jer smo prethodno sve učinili da bude tako. Sjećam se kroz koliko sam samo životnog trnja prošla. Svjesna sam i ovog trenutnog kroz koje prolazim. Ali sam takođe svjesna da je odgovornost nešto što ne bih izgubila ni po koju cijenu i čega se nikada ne bih odrekla. Zašto? Zato što sam svjesna da je svaka prečica samo privremena pobjeda i privid, a da je samo odgovornost, istrajnost i svaka zaslužena pobjeda i počast, jedna trajna kategorija koja obavezuje i koja daje krila za puni zamah i novo, još bolje sutra.

Znam da je svuda oko nas toliko primjera neodgovornosti koja uspjeva i koja donosi rezultate, znam da je neodgovornost postala toliko odomaćena i nagrađena da se normalnom čovjeku muči. Svaki dan se srećemo sa neodgovornošću - u kući, na ulici, na radnom mjestu, u politici, u zdravstvu...predug je spisak da bi čovjek vrijeme i trud trošio nabrajajući. A mi, nekako po svojoj prirodi skrojeni tako da nam je lakše posustati, odgoditi, odustati, tako da nam ne treba puno. Uvijek nam je lakše između odgovornosti i neodgovornosti izabrati ovo drugo. Tek kad nam se sav taj teret, umjesto rezultata preko noći, svali na leđa i kad postane neizdrživo, valjda shvatimo da nema te prečice koja može da nam donese ono što nismo zaslužili. A da bi se zaslužilo bilo šta u životu moraš biti odgovoran, prema svima i svemu oko sebe. Samo tako ćeš biti dovoljno zaslužan i stvoriti svoj mali ili veliki svijet po mjeri. I imaćeš veliku vrlinu.

Odgovornost je možda neinspirativna, neizazovna i dosadna, ali dosljedna i sigurno daje prave rezultate. Jedno je sigurno, ako iz dana u dan svojom odgovornošću i istrajnošću uspijevamo da idemo naprijed i ako dajemo takav primjer svima oko sebe, uspjeli smo. Ne samo mi, nego i oni na koje možemo da utičemo. Takvim stavom sigurno ćemo postići nekoliko stvari - bićemo bolje osobe, bićemo primjer osobama oko sebe, bićemo sigurni da smo na pravom putu, bićemo zadovoljniji, potpuniji, prijatniji, srećniji... Nema te odgovornosti koja kad - tad neće donijeti nagradu. Nema te odgovornosti koja neće donijeti uspjeh. Pa zašto je onda tako teško prigrliti je, i rasti, rasti iz dana u dan? Pogotovo kad smo svjesni činjenice da duboko u sebi znamo da je neodgovornost, koliko god primamljiva bila, sama po sebi loša, da je velika mana. I da nema te neodgovornosti koja će nam, makar imali i trenutni ćar, donijeti slast prave pobjede, sigurnost, zadovoljstvo, sreću i mir. Kao i u svemu drugom, mi smo ti koji biramo. Data nam je puna sloboda da budemo ono što želimo biti. Ali sloboda bez odgovornosti je dvosjekli mač. Ako se odlučiš za odgovornost dobio si slobodu i još nešto. Ako se odlučiš za neodgovornost i slobodu, onda nisi dobio ništa. Na nama je da odlučimo ko smo i kuda želimo ići. Prečicom i svakako, ili pravim putem postajući iz dana u dan sve bolja verzija sebe...