Nema te priče koja će te zadiviti, ostaviti bez daha, koja će te natjerati u suze i u smijeh, a da nije bila teška. Što je teža priča, to je i naše divljenje veće. Ali tada je i poimanje života i smisla, dublje. Tada i mi bivamo još bolji ljudi i srce nam postaje mekše. Ne dešava se to samo od priča koje se dešavaju drugima, jer najbolji recept za svijest, samosvijest i za postati bolji čovjek, jeste vlastiti težak put.
Da suze i smijeh idu zajedno osjetiš nekoliko puta u životu kad kao vulkan iz tebe bez pitanja, a vrlo često i upozorenja, provale te bujice. A obično im prethodi "beton". Zabetoniraš, knedla je u grlu, ne dišeš, žiga, boli, steže...bojiš se, ukočiš se...i traje to tako, kako-kad, neko vrijeme i onda je dobro ako beton popusti, a vulkan proradi. E tad su suze i smijeh znak da si i dalje živ.
Misliš da nećeš preživjeti, a preživiš. I tako mi barem nekoliko puta u životu umremo, umiru i drugi, a onda to nekome i pomogne, svjesno ili nesvjesno. Samo pomisao na sve umrle, a žive heroje, čija hrabrost je mnogostruko iznad naše, dovoljna je da se postidiš, da se probudiš, da se skrpiš i da ideš. Gdje? Pa recimo tamo gdje ni u najluđim snovima ne bi bio, a želiš. Prokleto želiš, a bojiš se smrtno. Pa šta i ako umreš?! Nije ti prvi put. Ali je prilika da nešto promijeniš.
Zašto su teške priče te koje u nama bude najtananije emocije? Zato što znaš da samo ono za šta čitavog sebe daš, može biti put do tamo gdje trebaš biti. Zato što znaš da i ti imaš šansu. Zato što te podsjećaju da možda jesi sam, ali nisi jedini. Zato što je mnogima teško, a najteže onima koji su morali umrijeti kako bi živjeli. I to ne jednom. Zato što nas podsjećaju kako je život čudo. Zato što nas podsjećaju ko smo. Zato...
Postoje i one teške priče koje nisu zadivljujuće, inspirativne, koje ne služe nama, a ni drugima. Ali to su one o kojima se uglavnom šapuće ili ćuti. Zašto? Pa jednostavno zato što te je sram što nisi umro da bi živio, a mogao si!
Ako je teška priča ona koju ti treba da ispričaš, ispričaj je. Plači, smij se, zadivi i zavoli sam sebe. Možda si ti na redu...
Da suze i smijeh idu zajedno osjetiš nekoliko puta u životu kad kao vulkan iz tebe bez pitanja, a vrlo često i upozorenja, provale te bujice. A obično im prethodi "beton". Zabetoniraš, knedla je u grlu, ne dišeš, žiga, boli, steže...bojiš se, ukočiš se...i traje to tako, kako-kad, neko vrijeme i onda je dobro ako beton popusti, a vulkan proradi. E tad su suze i smijeh znak da si i dalje živ.
Misliš da nećeš preživjeti, a preživiš. I tako mi barem nekoliko puta u životu umremo, umiru i drugi, a onda to nekome i pomogne, svjesno ili nesvjesno. Samo pomisao na sve umrle, a žive heroje, čija hrabrost je mnogostruko iznad naše, dovoljna je da se postidiš, da se probudiš, da se skrpiš i da ideš. Gdje? Pa recimo tamo gdje ni u najluđim snovima ne bi bio, a želiš. Prokleto želiš, a bojiš se smrtno. Pa šta i ako umreš?! Nije ti prvi put. Ali je prilika da nešto promijeniš.
Zašto su teške priče te koje u nama bude najtananije emocije? Zato što znaš da samo ono za šta čitavog sebe daš, može biti put do tamo gdje trebaš biti. Zato što znaš da i ti imaš šansu. Zato što te podsjećaju da možda jesi sam, ali nisi jedini. Zato što je mnogima teško, a najteže onima koji su morali umrijeti kako bi živjeli. I to ne jednom. Zato što nas podsjećaju kako je život čudo. Zato što nas podsjećaju ko smo. Zato...
Postoje i one teške priče koje nisu zadivljujuće, inspirativne, koje ne služe nama, a ni drugima. Ali to su one o kojima se uglavnom šapuće ili ćuti. Zašto? Pa jednostavno zato što te je sram što nisi umro da bi živio, a mogao si!
Ako je teška priča ona koju ti treba da ispričaš, ispričaj je. Plači, smij se, zadivi i zavoli sam sebe. Možda si ti na redu...
Pozdrav sezone svima, želim podijeliti svoje prekrasno svjedočanstvo. Nakon što je godinama bio u vezi sa Mužem, prekinuo je sa mnom, učinila sam sve što je bilo moguće da ga vratim, ali sve je bilo uzalud, toliko sam ga željela jer zbog ljubavi koju imam prema njemu, molila sam ga sa svime, davala sam obećanja, ali on je to odbio. Objasnio sam svoj problem svojoj prijateljici i ona mi je predložila da radije kontaktiram bacača čarolija koji bi mi mogao pomoći da ga čarolijom vratim natrag, ali ja sam tip koji nikad nije vjerovao u čaroliju, nisam imao izbora nego da ga isprobam, e-poštom poslao čaroliju i rekao mi je da nema problema što će prije tri dana biti sve u redu, da će mi se bivši vratiti prije tri dana, bacio je čaroliju i iznenađujuće drugi dan, bilo je to oko 16 sati. Nazvao me bivši, bila sam toliko iznenađena, odazvala sam se pozivu i rekao je samo da mu je toliko žao zbog svega što se dogodilo da je želio da mu se vratim, da me toliko voli. Bila sam tako sretna i otišla k njemu, tako smo opet počeli sretno živjeti zajedno. Od tada sam obećao da bih bilo kome koga poznajem imao problema u vezi, bio od pomoći takvoj osobi uputivši je ili jedinog stvarnog i moćnog bacača čarolija koji mi je pomogao u rješavanju vlastitog problema. e-mail: dralaba3000@gmail.com
ОдговориИзбришиmožete mu poslati e-poštu ako trebate njegovu pomoć u vašoj vezi ili bilo kojem drugom slučaju.
Ljubavne čarolije
Zaradite dobar novac ili osvojite lutriju.
Ostvari uspjeh u poslu.
Duhovni problemi.
Dobiti sudski spor.
Potražite svog životnog partnera.
Nađite dobro plaćen posao.
Steknite kontrolu nad svojim brakom.
Primite naklonost i steknite privlačnost ljudi.
Vratite izgubljeni novac.
Izliječi te od svih bolesti. i izlječive i neizlječive.
Riješite probleme s trudnoćom i blagoslovite vas bebama itd ...
Obratite se ovom velikom čovjeku ako imate bilo kakvih problema s trajnim rješenjem
putem dralaba3000@gmail.com
Zahvali mi poslije