Nepokolebljiva vjera

Možeš odmah promijeniti svoj život – Samo Vjeruj!

Sjećam se sebe od prije nekoliko godina i ne mogu se prepoznati. Prisjećajući se tog vremena, imam osjećaj kao da nisam imala nikakvu moć i uticaj na sopstveni život... Osjećanje nemoći je bilo primarno i nisam vjerovala da neka značajnija promjena može da se desi. I bila sam potpuno u pravu. Ona se nije desila, nego sam se ja za nju pobrinula. I to svojski!

Kada čovjek odluči da želi promjenu u svom životu, onda je sjajna jedna stvar - ne mora da čeka. Jer ta promjena može da se desi odmah! A prilika koju mnogi navodno čitavog života čekaju krije se u nama. Ukoliko izostane, nije do prilike, do nas je. To je ono što mi odlučimo napraviti za sebe... Bez izgovora i čekanja i sa najvažnijim oružjem na našem putu, a to je vjera. Vjera u sebe. I vjera da možeš odmah promijeniti svoj život.

 

Ne odustaj!

Toliko je ljudi ostalo zaglavljeno u sopstvenim životima, ne zato što nisu mogli drugačije, nego zato što su se nekoliko puta gadno spotakli. Ko je još odnio bilo kakvu pobjedu u životu, malu ili veliku, a da se nije spotakao? Ta spoticanja su alati, naše iskustvo i naš rast. Naravno da se u životu više puta padne, da zaboli, budeš i povrijeđen... Ali je svakako važno da se sabereš, a onda ako zaista vjeruješ u sebe, svoj cilj, svoj san, sklopiš svoje kockice i nastaviš tamo gdje si stao. A ono što je sigurno jeste da više nećeš biti isti. Bićeš  obogaćen vlastitim iskustvom.

 

Oni nisu bolji od nas, ali nisu odustali

Takođe je važno znati da oni uspješni nisu ništa bolji, pametniji ili vještiji od nas. Oni su samo znali kuda idu, oni su vjerovali i nisu odustali. Nisu se obazirali na one koji su usput popadali. Kao i na one koji su ih obeshrabrivali i odvraćali. Zato što su vjerovali u svoje sposobnosti i u to da su u stanju nadići (prevazići) samog sebe. I nadvladati strah, koji ne postoji nigdje drugo do u našim glavama. A on je taj koji nam krade i sadašnjost i budućnost.

Koliko ste samo puta čuli o tipičnoj "ljuskoj psihologiji"? O psihologiji jednoobraznog razmišljanja koje nas stavi u zamku i položaj u kome nam je tijesno, skučeno, ružno, neugodno. I šta mi onda radimo? Umjesto da nešto promjenimo, mi kukamo, plačemo, imamo izgovore i drugi su nam krivi....

Naš unutrašnji glas i naše srce vrište od neugode, a mi ne čujemo. Šta bismo drugima rekli kada bi nas oni spriječili da ostvarimo svoje snove? Ko nam je kriv kad nam niko nije kriv?

Vjera – kako ja volim tu riječ!

Vjera. Kako je to divna riječ. Volim je. Volim svoju nepokolebljivu vjeru. I, znate šta - nije nimalo jednostavno i lako, to je istina, ali svakim korakom je sve ljepše i draže vjerovati, nego ne vjerovati. Jer na koga se možeš uvijek osloniti i ko će se osloniti na tebe, ako vjere nemaš? Pa šta, ako usput bude teško, ako bude naporno i ako poneki put izgubiš tlo pod nogama. Čak i neprijatelji vas "vole" kad ste jaki.

A vama postaje svejedno. Narastete s vjerom toliko da vas više nije briga. I to je divan osjećaj. Nemate vremena, radeći na sebi i gradeći svoja umijeća, vještine i talente, da se obazirete i rasipate svoju energiju na one koji vam nisu važni.

 

Lijepo je vjerovati u sebe

O kako je lijepo vjerovati u sebe i ono što želiš, čemu težiš i o čemu sanjaš! Vjerovati u sebe, svoje sposobnosti, umijeća, vrijednosti. Kako je lijepo osjećati uspjeh, kao da je već tu, čak iako nije. Nepokolebljiva vjera je putokaz bez kojeg je nemoguće stići tamo gdje želiš biti. Ona strahu pokazuje gdje mu je mjesto i daje mu do znanja da smo rođeni da rastemo i koračamo, a ne da se sklupčamo i venemo.

Koliko ste samouvjerenih ljudi u poslijednje vrijeme sreli? Koliko ljudi je imalo neki sjaj u očima? Koliko ih je bilo nasmijano? Koliko ih je imalo nešto lijepo za ispričati? Koliko vam je ljudi ponudilo da ostvarite svoje snove? Ulilo hrabrost? Pružilo vam ruku? Premalo. Zato vi odlučite da ćete biti ti i takvi ljudi. Sijajte. Neka Vas prepoznaju. Neka vas slijede, budite njihovo svjetlo.

Nikad ne odustajte od svojih snova...

Koliko ste puta vidjeli stare nasmijane ljude, koji su u poznim godinama uspjeli? Šta ste osjećali dok ste ih gledali? Šta su oni uradili? Vjerovali i nisu odustali. Svoje ciljeve i snove neće ostvariti samo oni koji odustanu. A šta je život bez cilja i vjere to najbolje znaju oni koji su ih pokopali. Pod izgovorima da nemamo vremena, novca, da nije trenutak, da se mora odgoditi ono što treba da bude naš život i ono za čim vapimo čitavim našim bićem, život proleti, a mi u nekoj čekaonici mislimo da će nas neko pozvati i prozvati.

Kad ti dođe da se u mišiju rupu zavučeš, a ti nastaviš dalje, eto to je vjera. Kad ti svi kažu da ne možeš i da si lud, a ti nastaviš dalje, i to je vjera. Vjera zahtjeva aktivnost, rad, trud, zalaganje, upornost, istrajnost, strpljenje, pozitivizam, ljubaznost, zahvalnost, dobrotu, osjećaj za druge, strast, ljubav... Vjera podrazumijeva i to da se u nekom trenutku i pogled i cilj mijenjaju zajedno sa nama i da mi to umijemo prepoznati. I uživati u onome što nam se u životu desi.

Nepokolebljiva vjera je život, život je danas, vjerujte!

P. S. Kako ćete znati da je promjena tu? Ljudi će prestati da bježe od vas. Oni koji su pobjegli, poželjeće da se vrate. A u vaš život će doći neki novi ljudi i sve će biti drugačije... Vjerujte!