Ni sunce ne blista uvijek. Ni grožde ne sazrijeva uvijek. Ni grobari nisu uvijek dokoni, niti mir vlada vječno.
I evo, u ovom času, sa žaljenjem spoznajem i drugačiju istinu. Premda sam već okusio opojno vino uspjeha, zahvaljujući ovim svicima jasno mi je da se ne mogu nadati da ću ostatak života provesti hodeći planinskim vrhovima. Bez obzira na to koliko se trudio, koliko istrajan bio i koliko se isticao u preduzeću kojeg sam se latio, i dalje će biti dana i nedelja i mjeseci kada će jedini ishod svega što pokušavam biti osujećenje i neuspjeh. Dobro smo snabdjeveni zlatom i dragim kamenjem? Ali, to nije dovoljno. Drugi ih imaju više od nas. Zaštićeni smo i bezbjedni? Ali, zaštićeni i bezbjedni od čega? Od bolesti? Nezaposlenosti? Pljačke? Imamo li brojne prijatelje i porodicu koja nas voli? Ali, da li je prijateljstvo nešto u šta se možemo pouzdati? Da li će njihova ljubav potrajati?
Strah od zle kobi koja vodi u neuspjeh baca svoju strahotnu sjenku na sve dane našeg života. Oblici i boje joj se mijenjaju, zamišljena je ili stvarna, zbrkana je ili jasna, privremena je ili trajna. Prijetnja zlom kobi unosi pometnju u radnika koji se trudi da sačuva svoj posao, oca koji se moli da smogne sredstva da prehrani svoju porodicu, trgovca koji se nada da će prodati svoju robu, vojnika koji predvodi svoje drugove u bici. Prijetnja zlom kobi muči sve podjednako - i princa i prosjaka, i mudrog i nepametnog, i sveca i zločinca. Ranije, naprosto nisam znao kako da se nosim sa tom prijetnjom, i rane što su mi ih otvarali moji porazi bile su dovoljno ozbiljne da pomrače moje nade i da unište moje težnje. Ali, tako više neće biti! Ovo je moj novi život, i sada mi je poznata tajna kako da se, kada se na mene sruče, okoristim i svojim porazima.
U svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Nema bolje učiteljice od zle kobi. Svaki poraz, svako slamanje srca, svaki gubitak, nose u sebi vlastito sjeme, vlastitu pouku kako da sljedećom prilikom poboljšam svoj učinak. Nikada više neću doprinijeti svom padu, tako što ću odbijati da se suočim sa istinom i učim iz sopstvenih grešaka. Iskustvo je najvrjedniji sažetak patnje; pa ipak, jedna od najtegobnijih činjenica života jeste da mudrost ne može biti prenesena na
druge. Sve mora proći kroz svoju vlastitu školu, i za svakoga od nas lekcije su drugačije. Ne postoji drugi put. Zla kob je, naprosto, uvijek prva staza koja vodi do istine, i ja sam pripravan da naučim sve što mi je potrebno da znam kako bih poboljšao uslove svog života.
U svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Sada sam već bolje pripremljen da se ponesem sa svakom nedaćom. Po prvi put shvatam kako brzo prolaze sva djela i sva zbivanja, dobra i loša, značajna i neznačajna, i kako naprosto nestaju, bilo da se radi o onome što čini čovjek, bilo o onome što priroda čini. Ne samo da se sve stvari u životu besprestance mijenjaju, već su i uzrok stalnih i beskrajnih promjena jedni u drugima.
Svakoga dana zatičem sebe na samom rubu uzane staze. Iza mene je nesagledivi ambis prošlosti. Ispred mene je budućnost, koja će progutati sve što me danas bude snašlo. I bez obzira na to kakva me sudba čeka, dobro mi je znano da ću uživati, ili patiti, samo jedan kratki tren. Veoma je mali broj onih koji shvataju tu očiglednu istinu, dok ostali dopuštaju da im se nade i težnje rasplinu čim ih zadesi tragedija. Ti nesrećnici, sve do same smrti, nose na glavi trnov vijenac, i iz dana u dan obaziru se za drugima, očekujući od njih naklonost i pažnju. Ali, zla kob nikada neće uništiti onoga ko ima hrabrosti i vjere. Svi smo mi iskušani u proždirućem ognju, ali iz njega svi ne izlazimo. Ja ću izići. Zlato se na užarenom ugljevlju, bez ikakvog gubitka, može održati i po mjesec dana, a ja sam dragocjeniji od sveg zlata.
Sve će minuti.
U svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Sada uviđam da i zla kob ima svoje prednosti, premda ih često nismo svjesni. To su jedine terazije na kojima mogu mjeriti one koji se izjašnjavaju kao moji prijatelji, i spoznati istinu. Istovremeno, to je i stanje pri kojem ponajlakše postajem svjestan svog unutarnjeg sebe; ono je to koje ima čudesnu sposobnost da iz mene na vidjelo dana izvlači svojstva koja bi, pod povoljnim okolnostima, vjerovatno ostala zametnuta.
Prijetnja zlom kobi prati nas od kolijevke do groba. Dragi kamen može se izbrusiti samo trenjem; ja se, opet, mogu usavršiti samo kroz iskušenja. Priznajem da mi čini dobro da se sušim na toploti i da se kvasim na kiši života; pa ipak, priznajem i da sam svaku nedaću koja mi je nanijela patnju propratio kricima gnjeva i ozlojeđenosti upućenih nebu. Zbog čega mi Gospod čini take užasne stvari? Zbog čega me lišava ove ili one stvari, koje su mi toliko važne?
Sada mi je znano da ne postoje trenuci u životu kada prilike, kada mogućnosti da se bude i da se čini, javljaju u mojoj duši u tolikoj mjeri kao kada sam izložen patnji surove kobi. I tada sve zavisi od toga hoću li uzdići glavu, ili je pognuti u traženju pomoći. Ako pribjegnem varkama ili priručnim rješenjima, prilika će zauvijek biti propuštena i ja iz svega neću izići ni bogatiji ni veći; ne, već možda, čak, zbog bola, i onemoćaliji, siromašniji i manji. Ipak, ukoliko se okrenem Bogu, a to ću od sada i činiti, svaki trenutak zle kobi može se preobratiti u trijumfalnu prekretnicu mog života.
U svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Kada god se, ubuduće, na mene sruči strašan poraz, uvijek ću nastojati, kada prvi bol mine, da istražim kako bih zlu kob mogao usmjeriti na dobro. Kakve samo velike mogućnosti može otvoriti takav trenutak... Gorak korijen što ga držim u ruci preobraziti u mirisavi cvjetni vrt!
Da, u svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino
I evo, u ovom času, sa žaljenjem spoznajem i drugačiju istinu. Premda sam već okusio opojno vino uspjeha, zahvaljujući ovim svicima jasno mi je da se ne mogu nadati da ću ostatak života provesti hodeći planinskim vrhovima. Bez obzira na to koliko se trudio, koliko istrajan bio i koliko se isticao u preduzeću kojeg sam se latio, i dalje će biti dana i nedelja i mjeseci kada će jedini ishod svega što pokušavam biti osujećenje i neuspjeh. Dobro smo snabdjeveni zlatom i dragim kamenjem? Ali, to nije dovoljno. Drugi ih imaju više od nas. Zaštićeni smo i bezbjedni? Ali, zaštićeni i bezbjedni od čega? Od bolesti? Nezaposlenosti? Pljačke? Imamo li brojne prijatelje i porodicu koja nas voli? Ali, da li je prijateljstvo nešto u šta se možemo pouzdati? Da li će njihova ljubav potrajati?
Strah od zle kobi koja vodi u neuspjeh baca svoju strahotnu sjenku na sve dane našeg života. Oblici i boje joj se mijenjaju, zamišljena je ili stvarna, zbrkana je ili jasna, privremena je ili trajna. Prijetnja zlom kobi unosi pometnju u radnika koji se trudi da sačuva svoj posao, oca koji se moli da smogne sredstva da prehrani svoju porodicu, trgovca koji se nada da će prodati svoju robu, vojnika koji predvodi svoje drugove u bici. Prijetnja zlom kobi muči sve podjednako - i princa i prosjaka, i mudrog i nepametnog, i sveca i zločinca. Ranije, naprosto nisam znao kako da se nosim sa tom prijetnjom, i rane što su mi ih otvarali moji porazi bile su dovoljno ozbiljne da pomrače moje nade i da unište moje težnje. Ali, tako više neće biti! Ovo je moj novi život, i sada mi je poznata tajna kako da se, kada se na mene sruče, okoristim i svojim porazima.
U svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Nema bolje učiteljice od zle kobi. Svaki poraz, svako slamanje srca, svaki gubitak, nose u sebi vlastito sjeme, vlastitu pouku kako da sljedećom prilikom poboljšam svoj učinak. Nikada više neću doprinijeti svom padu, tako što ću odbijati da se suočim sa istinom i učim iz sopstvenih grešaka. Iskustvo je najvrjedniji sažetak patnje; pa ipak, jedna od najtegobnijih činjenica života jeste da mudrost ne može biti prenesena na
druge. Sve mora proći kroz svoju vlastitu školu, i za svakoga od nas lekcije su drugačije. Ne postoji drugi put. Zla kob je, naprosto, uvijek prva staza koja vodi do istine, i ja sam pripravan da naučim sve što mi je potrebno da znam kako bih poboljšao uslove svog života.
U svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Sada sam već bolje pripremljen da se ponesem sa svakom nedaćom. Po prvi put shvatam kako brzo prolaze sva djela i sva zbivanja, dobra i loša, značajna i neznačajna, i kako naprosto nestaju, bilo da se radi o onome što čini čovjek, bilo o onome što priroda čini. Ne samo da se sve stvari u životu besprestance mijenjaju, već su i uzrok stalnih i beskrajnih promjena jedni u drugima.
Svakoga dana zatičem sebe na samom rubu uzane staze. Iza mene je nesagledivi ambis prošlosti. Ispred mene je budućnost, koja će progutati sve što me danas bude snašlo. I bez obzira na to kakva me sudba čeka, dobro mi je znano da ću uživati, ili patiti, samo jedan kratki tren. Veoma je mali broj onih koji shvataju tu očiglednu istinu, dok ostali dopuštaju da im se nade i težnje rasplinu čim ih zadesi tragedija. Ti nesrećnici, sve do same smrti, nose na glavi trnov vijenac, i iz dana u dan obaziru se za drugima, očekujući od njih naklonost i pažnju. Ali, zla kob nikada neće uništiti onoga ko ima hrabrosti i vjere. Svi smo mi iskušani u proždirućem ognju, ali iz njega svi ne izlazimo. Ja ću izići. Zlato se na užarenom ugljevlju, bez ikakvog gubitka, može održati i po mjesec dana, a ja sam dragocjeniji od sveg zlata.
Sve će minuti.
U svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Sada uviđam da i zla kob ima svoje prednosti, premda ih često nismo svjesni. To su jedine terazije na kojima mogu mjeriti one koji se izjašnjavaju kao moji prijatelji, i spoznati istinu. Istovremeno, to je i stanje pri kojem ponajlakše postajem svjestan svog unutarnjeg sebe; ono je to koje ima čudesnu sposobnost da iz mene na vidjelo dana izvlači svojstva koja bi, pod povoljnim okolnostima, vjerovatno ostala zametnuta.
Prijetnja zlom kobi prati nas od kolijevke do groba. Dragi kamen može se izbrusiti samo trenjem; ja se, opet, mogu usavršiti samo kroz iskušenja. Priznajem da mi čini dobro da se sušim na toploti i da se kvasim na kiši života; pa ipak, priznajem i da sam svaku nedaću koja mi je nanijela patnju propratio kricima gnjeva i ozlojeđenosti upućenih nebu. Zbog čega mi Gospod čini take užasne stvari? Zbog čega me lišava ove ili one stvari, koje su mi toliko važne?
Sada mi je znano da ne postoje trenuci u životu kada prilike, kada mogućnosti da se bude i da se čini, javljaju u mojoj duši u tolikoj mjeri kao kada sam izložen patnji surove kobi. I tada sve zavisi od toga hoću li uzdići glavu, ili je pognuti u traženju pomoći. Ako pribjegnem varkama ili priručnim rješenjima, prilika će zauvijek biti propuštena i ja iz svega neću izići ni bogatiji ni veći; ne, već možda, čak, zbog bola, i onemoćaliji, siromašniji i manji. Ipak, ukoliko se okrenem Bogu, a to ću od sada i činiti, svaki trenutak zle kobi može se preobratiti u trijumfalnu prekretnicu mog života.
U svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Kada god se, ubuduće, na mene sruči strašan poraz, uvijek ću nastojati, kada prvi bol mine, da istražim kako bih zlu kob mogao usmjeriti na dobro. Kakve samo velike mogućnosti može otvoriti takav trenutak... Gorak korijen što ga držim u ruci preobraziti u mirisavi cvjetni vrt!
Da, u svakoj nedaći nastojaću da pronađem sjeme konačnog trijumfa.
Iz knjige "Najveći trgovac na svijetu" - Og Mandino
Нема коментара:
Постави коментар