Danima se pokušavam oprostiti od nečega što u stvari nije bilo moje, nije ni postojalo... A ako nije postojalo, zašto me onda toliko muči taj oproštaj?
Negdje duboko u sebi osjećam da je bespotreban. Treba samo pojasniti srcu da je naivno zaigralo, misleći da se to ljubav prikrala, prišunjala i postojala. A nije. A ako nije, šta mi je? Kako i zašto čovjek pomisli da nešto jeste, ako nije?
Valjda i zablude postanu istina za nas ako ih dovoljno dugo hranimo. Rijetko čovjek osjeti neku gotovo višu silu, neku zagonetnu magnetnu privlačnost i omamljenost od koje se nije lako otrijezniti i otrgnuti. I onda kad budeš prinuđen da to uradiš, nije lako. Ne želiš. Koči. Boli. Možda je to samo bila glad i potreba za ljubavlju. A ti si se našao na mom putu.
Nisi ti meni dao ni razlog ni povod da pomislim da ljubav postoji. Ti si se samo znalački igrao, svjestan da je smaranje žrtve najbolja zabava. Drago mi je ako si srećan zbog toga. I drago mi je da sam umorna shvatila očigledno, iako mi je sve vrijeme bilo ispred nosa.
Negdje duboko u sebi osjećam da je bespotreban. Treba samo pojasniti srcu da je naivno zaigralo, misleći da se to ljubav prikrala, prišunjala i postojala. A nije. A ako nije, šta mi je? Kako i zašto čovjek pomisli da nešto jeste, ako nije?
Valjda i zablude postanu istina za nas ako ih dovoljno dugo hranimo. Rijetko čovjek osjeti neku gotovo višu silu, neku zagonetnu magnetnu privlačnost i omamljenost od koje se nije lako otrijezniti i otrgnuti. I onda kad budeš prinuđen da to uradiš, nije lako. Ne želiš. Koči. Boli. Možda je to samo bila glad i potreba za ljubavlju. A ti si se našao na mom putu.
Nisi ti meni dao ni razlog ni povod da pomislim da ljubav postoji. Ti si se samo znalački igrao, svjestan da je smaranje žrtve najbolja zabava. Drago mi je ako si srećan zbog toga. I drago mi je da sam umorna shvatila očigledno, iako mi je sve vrijeme bilo ispred nosa.
Meni je samo žao što sam mislila da ćeš vidjeti mene. I to da ja nisam neko pogodan za igre. A ti si se igrao. Tako hladno, spremno, spretno, ne pomišljajući da ja narušavam tvoj niz žena koje bi da se zabavljaju i uživaju izdaleka, pa onda po potrebi izbliza, pa površno, povremeno, sa distance, s pretpostavkom, moderno, dozirano, dresirano, poslušno...
Nisi računao da sam ja ono što ti rekoh da jesam. Divljakuša, svoja, neuklopljena, neukalupljena, bez obzira na cijenu koju je potrebno platiti za to. Platiću, ali broj i masa nikad neću biti.
Ne znaš ti da si došao u nevrijeme. Moje. Životno. Najteže. Kad su me prodrmale i protresle brojne životne nedaće u malo vremena. Došao si u vrijeme kad se moj život raspadao. Možda sam u trenutku slabosti pomislila da mi baš ti trebaš. A u stvari mi je trebala lekcija o tome šta ljubav nije i kako je besmisleno jednosmjerno voljeti.
Nisi računao da sam ja ono što ti rekoh da jesam. Divljakuša, svoja, neuklopljena, neukalupljena, bez obzira na cijenu koju je potrebno platiti za to. Platiću, ali broj i masa nikad neću biti.
Ne znaš ti da si došao u nevrijeme. Moje. Životno. Najteže. Kad su me prodrmale i protresle brojne životne nedaće u malo vremena. Došao si u vrijeme kad se moj život raspadao. Možda sam u trenutku slabosti pomislila da mi baš ti trebaš. A u stvari mi je trebala lekcija o tome šta ljubav nije i kako je besmisleno jednosmjerno voljeti.
Zato, ja ne treba da se opraštam, nego samo da tebe ostavim iza sebe. I onaj osjećaj da sam tako lako poletjela, tako kako sebe nisam prepoznala. Tako snažno kao da to i nisam bila ja. Kao da iza mene već nije bio čitav haos i nered, koji je prijetio da sruši moj svijet.
Neke ljubavi su takve, neostvarene, jednosmjerne, nemoguće. Samo to treba shvatiti. Shvatiću. Svariću. Iza sebe ostaviću. Oprostiću. I oprostiti se. Na svoj način.
A možda je meni najpotrebnije da sebi oprostim tebe. Jer ti, ti mi nisi trebao. Kad si okružen ljudima uz koje si naučio šta je ljubav, onda je sve lakše...
Нема коментара:
Постави коментар