Igra riječi

Sve tražim riječi kojima ću reći. Ono što naumih izreći. Nešto kao naručje od slova i riječi, nešto kao zagrljaj, lagan i lepršav sadržaj. Sve se mislim nešto da to kažem vješto, a ne da visi, kao da rekao nisi.

Nije da mi nedostaju riječi, ali razmišljam da li će teći. Da pogode u metu, da budu na korist svijetu. Jer, ne mora biti riječi vreća da bi ih čitati bila sreća. Ili da ih ne pečem, samo po osjećaju da ih rečem? Ja volim da budu savršene, ne polovno kazane, razmrljane, mazane. Bistre riječi želim, da onako pravo velim. 

Pa mislim kako je bolje da se reknu, u stihu i rimi, da te riječi legnu. Tako će spakovane riječi sve lakše reći. Jer posao to je riječi, da su bistre, da bacaju iskre. Da služiš se riječima bez ekstrema, da nema straha i dilema. Čitaš i ne pitaš. Ili ih izgovoriš glasno i opet je sve jasno. Ili da bude kao riječi vodopad, da ima prirodni sklad.

Bistrinu je lijepo kad daju riječi, zbog kojih se ništa ne priječi. Kose su riječi što ne idu pravo, ne teku, znaju da peku. Pa ih mnogi onda ne vole, a mogu i da zabole. Neće tada ni teći, spotičuće tada biće riječi. Neću ni riječi vrisak, galamu, da skrenu u tamu. Taman da im bude ton, jer kazane tako, variće se lako. 

Napustim ideju o stihu, pa onda mislim da za moje riječi bolja će biti proza. Mada za riječi kad krenu ne treba poza. Samo prave da budu ko strijele riječi da pogode metu, zbunjenost da pometu. Sve da šibaju kao metla, lako kao što se veže pertla. Moje su i ovako i onako te riječi, ali tražiti ih moraš i na toj vatri se peći, kad želiš nešto reći.  

Ako ne izabereš prave riječi, kako ćeš ono što želiš izreći? Ne daj mi Bože da se sapletu moje riječi, pa da se ta muka ispriječi. Ili da se omakne koja riječ, što je nisam htjela reć'. Želim riječi da traju barem vijek, budu kao lijek. A kad se riječi lijepo slože, počnu da se množe, tad više traženja nema, sve se može. 

Pa prosto zavlada neki mir i red od riječi, a to čovjeku dušu liječi. Od pogrešnog kazivanja možeš da se razboliš, pa kako takve riječi da voliš. Zato kazuj i govori lijepe riječi. Pa kad ih nađeš, ne ćuti, nego reci, složi ih i množi. Heklaj ih ili pleti, al' se ne sapleti. Neka riječi kiša padne, da nahrani duše gladne.

Mogu riječi da se dijele na crne i na bijele. Ove druge riječi biraj, muziku riječima sviraj. Pa kad se kazuju da te raduju. Takve riječi i druge vesele, kad ih iskazuješ, kao da ih mašnom pakuješ. Poklon da budu sasvim nenadan, a skladan. Tada nije usukan i tijesan, nego je vrijedan. Poklon od riječi zna dušu da širi, pa da te nekako smiri.

Ne daj da tvoje riječi tište, rastuže i strše, nego da se ponosno i hrabro drže. Tako ti govori i takve riječi kazuj da postanu dragulj. Igraj se, jer riječi su i pokret, ples i urnebes. Umore se nekad, pa budu tiše, ali mogu da vrijede i više. Mogu da budu mirne, da predu, onda znaš da je sve u redu.

Stavi poneku zapetu, ne pravi situaciju zbunjenu i napetu. Ne koštaju ništa, a mogu da znače, riječi prosto mogu da zrače. Riječi biraj da tako zvuče, priča u maštu da te odvuče. Nagrada za riječi tvoje, postaće oni koji od riječi vole boje. Koji vole da žive u riječi svijetu, zakorače na novu planetu. A kad dođe kraj riječima tvojim, ti stavi im tačku i na priču zakači svoju značku.

 

Napomena - tekst je napisan u saradnji sa djecom povodom školskog zadatka vezanog za vještine govora i izražavanja :)